Čekali smo i čekali hajdukovce ispred hotela. Kasnio je let iz Splita za Katowice. Zrakoplov je poletio sat vremena nakon što je bilo predviđeno. Ali hajdukovci su sigurno sletjeli i iz 45 minuta udaljenih Katowica autobusom se uputili prema Czestochowi.
U čekanju pred hotelom nismo bili sami. Naime, „ubrali” smo momka koji se vrzmao okolo. Svako malo virio bi prema vratima. Konačno se ohrabrio i pristupio nam s pitanjem:
– Jeste li vi iz Splita? Znate li kad će doći igrači?
Riječ po riječ, doznajemo da se radi o domaćem momku. Piotrek mu je ime, 15 mu je godina. U ruci je držao podeblju bilježnicu. Pretpostavljali smo da želi skupiti potpise igrača, ali iznenadilo nas je što je zapravo unutra. Dao nam je Piotrek da je prelistamo, a unutra su bile fotografije svakog igrača. Od nekih i dvije.
Želiš da ti svi potpišu?
– Da.
– Uhh... Nadamo se da će ti uspjeti. Navijaš za Hajduk?
– Ja sam hajdukovac. A najdraži igrač mi je Livaja.
– Danas mu je rođendan...
– Stvarno? Moram mu onda i čestitati.
Izmijenili smo riječ-dvije s Piotrekom prelistavajući njegovu bilježnicu. Uredno je polijepio fotografije svih igrača. A zašto od nekih ima i po dvije? Kaže da je druga za prijatelja koji je također veliki hajdukovac.
Svi su Bijeli tu. Nije mu promaknuo nijedan. Čak ni ovoljetna pojačanja. Ali to nije bilo sve.
– Moram vam i ovo pokazati – uzbuđeno je dodao, izvadivši iz torbe vratarsku rukavicu izrezanu od papira na kojoj je pisalo „Dante”. Želi da mu nju posebno potpiše Stipica. Godinama je on branio u Poljskoj i očito je ostavio traga. Skupio je svojih poklonika, koji ga i danas pamte.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....