Sjećanje na Dortmund. Ehhh... Koliko? Već godinu dana je prošlo!? Ma nemoguće... Takva je otprilike bila naša reakcija. Na što? Baš na činjenicu da je od veličanstvene pobjede Hajdukovih juniora u četvrtfinalu Lige prvaka mladih prošlo točno godinu dana. Bilo je to 15. ožujka 2023. Mjesto radnje: velebni Signal Iduna Park ilitiga Westfalen, kako vam drago. ‘Slobodna‘ je bila na licu mjesta, svjedočila čudu koje je Marijan Budimir kreirao sa svojom ‘dicom‘.
Drugačije i nije moglo. Brzo su Nijemci shvatili da su tribine pomoćnog terena u njihovom kampu u Brackelu premalene. Nakon vaganja, odluka je pala – igrat će se na kultnom zdanju Žuto-crnih. Značilo je to samo jedno – invaziju hajdukovaca! I bilo je ih je, itekako. Njih 5.000 zagospodarilo je tribinama. Domaći im ni izbliza im nisu mogli parirati. Ma nisu ni pokušavali.
A onda se dogodilo! Roko Brajković je ubacio, krasno ‘zavrnuo‘, a Mate Antunović se vinuo u zrak i trznuo glavom za vodstvo Hajduka. ‘Eksplodirao‘ je Westfalen, erupcija oduševljenja prolomila se legendarnim stadionom. Toliko decibela na tom se mjestu inače može čuti samo kada igraju njihovi seniori.
Bez rišpeta
Opjevali smo taj gol. Antunović je postao junak trzajem u stilu velikog Didiera Drogbe. Poslije utakmice je i kazao kako mu je baš on jedan od uzora. No, nisu se domaći nakon toga predali. Izjednačila je Borussia i bilo je jasno kako nas očekuje raspucavanje s bijele točke.
‘Cojones‘! To je najkraći, a vjerojatno i najbolji opis načina na koji su Bili tići izvodili jedanaesterce. Neumoljivo, bez respekta, sportski prgavo. Borna Buljan ‘skinuo‘ je taman jednoga koliko je trebalo. A Hajduk je u polufinale poslao Ante Kavelj. Zamislite koja je težina bila na njegovim leđima. No, pospremio je loptu iza leđa Borussijina vratara kao da to radi svaki dan. A nije. Barem se tako kleo trener Budimir koji je pričavši o tome da penale vježbali nisu. I neće.
Najbolje je tek slijedilo
Godinu dana je prošlo, ali uspomene su još svježe. Sjećamo se i mi svakog detalja, svake važne situacije s te utakmice – pripreme u press salonu, izlaska na tribinu čuvenog stadiona, stava Hajdukove dice, fanatične podrške s tribina, veselja u svlačionici dok smo čekali na izjave u ‘mixed zoni‘, razgovora s predsjednikom Lukšom Jakobušićem... A onda i ‘odiseje‘ koja nas je zadesila pri povratku u Split. Štrajkovi i otkazani letovi tri su dana u Njemačkoj pretvorila u šest.
Toliko se toga odvilo u toj divnoj dortmundskoj noći. Budimirova generacija juniora zlatnim se slovima upisala u povijest Hajduka. Ni slutili nisu da to ni blizu nije bio kraj. Toliko toga već je bilo za njima, ali najbolje je tek dolazilo.
Navijači su ‘prekrižili‘ Nyon i prisilili UEFA-u da završnicu preseli u Ženevu. Čudo! A onda i pobjeda nad Milanom i veliko finale. Tuga se zaboravila već iste noći. Ostao je samo ponos.
BVB, kratica je za Borussiju Dortmund. Ali mi smo napisali: Budimirova dico, BVB – Bog vas blagoslovio za sve što ste napravili. Ovo je Hajduk! Zanosu nije bilo kraja. Osjećaj se lako vrati i danas, godinu dana poslije...
