Hajduk je igrao bolje u Superkupu, pa je izgubio, a sad je izgubljenu utakmicu pretvorio u pobjedu. Tri dužine čamca - da se izrazimo veslačkim rječnikom – stekao je Hajduk u Maksimiru i ta će ga prednost držati dugo, dugo, daje mu snažan vjetar u jedra...
Derbi je doduše donio kontroverzan nogomet, s jedne strane Dinamo predvođen Josipom Mišićem diktirao je ritam, a Bruno Petković na bijeloj točki imao je u nogama loptu za 2:0 prednost...
Međutim, balun je još jednom iskazao svu svoju ćudljivost. Nije bez razloga šjor Biće Mladinić volio reći da je lopta ženskog roda i samim time – prevrtljiva. Veliki trener slikovito je objašnjavao sve neprirodne pojave što se dogode tijekom nogometne utakmice. Ni na šta unaprijed ne možeš biti siguran.
U najavi smo, ako ste primijetili, ispričali detalj kako Leko zaziva jedan derbi da ga riješi u svoju korist – nokautom. Pričao je kako boksač može biti grogiran i u konopcima, a onda sijevne udarac i odjednom je - pobjednik! Baš se tako Hajduk doimao grogiran, da bi se u carstvu snova, nokautiran, našao - Dinamo!
No, nije sve samo sreća presudila. Dinamo jest bio superioran do trenutka penala i Petkovićeva promašaja. A onda...
A onda je na scenu stupio Ivan Leko i započeo novi meč. Zamjene što su utrčale hokejaškim načinom na travnjak, tri odjednom, okrenule su zbivanja na terenu. S druge strane Igor Bišćan obavio je ukupno samo dvije promjene. Bilo je evidentno da Dinamo ne drži isti ritam kao u prvom djelu, da su pali, pa stoga čudi da je mijenjao samo malo, a da su mu primjerice Emreli, Menalo, Bočkaj... ostali na klupi svo vrijeme.
Puška Pukštasa zatekla je Bišćana kad je valjda i sam bio zadovoljan i potpisao bi podjelu bodova.
Pobjedu Hajduka vidimo i kao – predskazanje. Najavili smo to u prvom raportu, a sad naglašavamo. Predskazanje titule prvaka.
Posebno bismo izdvojili trojicu igrača kao šampionske adute Hajduka kroz cijelu sezonu. Trojica su se izdigla iz cijele hajdučke priče u Maksimiru, a da pri tome ne mislimo na sretnog strijelca odluke Pukštasa. Nego smo ovako klasificirali one – po nama – najvažnije:
1. Vadis Odjidja-Ofoe – sva je prilika da će se u bliskoj budućnosti iskusni vezni igrač nametnuti da bude nezamjenljivi prvotimac. U najvećoj opasnosti da izgubi svoje mjesto veznom redu trojice jest Benrahou. Leko je žestoko želio Odjidju i dobio ga je, no smatra se da je Odjidja tek na polovici svojih kapaciteta, nije još spreman. Zato ga Leko dozira na kapaljku, ali kad on uđe u igru, tu trava za protivnika više ne raste. I Mišić je nestao! Od lava na sredini terena pretvorio se u mišića. Kaže Leko da je Odjidja Livaja na svojoj poziciji. Znalci nas obasipaju porukama da se vidi da je Odjidja pravi nogometaš. Leko ga dobro poznaje iz Belgije, a pozna ga i Ivan Perišić, pozdravlja ga preko društvenih mreža: zanimljiva je ta njihova komunikacija, a još više odgovor Odjidje, „čekamo te”... Sve su to polja snova na kojima smo posadili šampionska nadanja „bijelih”.
2. Ivan Lučić – iščekuje se povratak Lovre Kalinića i sami podržavamo napore da se Sveti Lovre Spasitelj vrati na branku poslije višemjesečne kalvarije oporavka, ali podsjetili bismo da je i Lučić zaključao vrata Hajduka. Nanizao je u finišu proljeća utakmice bez primljenog gola. K tome, obranom Petkovićeva penala i sam je naglasio vlastite vrijednosti, te ukupno velike mogućnosti Hajdukove momčadi. Vratar je kamen temeljac. Ako ti je otraga rupa, zalud sve što zidaš. Lučić brani vrlo dobro u kontinuitetu i nije više samo usputna faca koji je s klupe za pričuve u Istri došao biti pričuva u Hajduku. Vraga pričuva. U glavnoj je ulozi!
3. Marko Livaja – za kraj šećer, ali i jedna heretična konstatacija. Nije li se i vama učinilo da je Livaja uz Sahitija bio najlošiji igrač Hajduka u prvom dijelu utakmice?! Tomislav Ivić, u svojim mladim i nadobudnim danima karijere, bio bi u iskušenju da ga izvadi iz igre. Statistika je kazivala jedan dobijen duel od devet. I Ristovski ga je dobro čuvao, Mišić mu oduzimao balune. E, ali... Onda je Livaja bljesnuo, pokazao sve manire nepredvidljiva velemajstora. Livaja je takav. Hajdukov Bog. Moraš ga trpjeti i čekati da ti – spasi stvar. Kad sve izgleda izgubljeno. Ništa bez Livaje. Ne bi bilo ni preokreta u Maksimiru. Ni šampionskih ambicija. Sve to znamo. Samo ponavljamo...
