Sedam je godina prošlo, 3. lipnja 2019. godine umro je Jurica Jerković. I javlja nam se Ivan Balint, u medijima poznat navijač Hajduka i kaže:
- Sad je momenat da lansiram svoju staru ideju, neka se u Radunici, po fotografiji Feđe Klarića, napravi spomenik Jurice i Olivera Dragojevića, ono kad voze motor...
Dobra ideja Ivane naš, lansirat ćemo je, pa se možda netko i uhvati na tvoj prijedlog, ideju pretvori u – stvarnost, iskleše u kamenu motoriste Juricu i Olivera kao znamen starog Splita sedamdesetih.
Dotle, sjetit ćemo se mi Jurice našeg opet i iznova...
Na primjer, zauvijek pamtimo taj lipanjski dan. Uživali smo rijetko slobodno jutro i bili na Rivi kad je nam je zloguko zazvonio mobitel. Umro je Jurica... Je li moguće? Bez obzira što je bolovao, bila je to iznenadno tužna, tragična vijest. Treba Juru našega ispratiti biranim riječima.
Pa što ima da smo bili skupa kod Joška njegova, velikog prijatelja Pavlova, u Konobi More (nije to reklama), tamo gdje je i dan-danas na zidu veliki crtež Jurice u motu kako dribla i kroti balun. I gazda Joško, Kaštelanin, iz Gomilice, neutješan je kad spominje svoga omiljenoga Juru.
Volio je Jerković i tamo s najbližim prijateljima prepričavati dogodovštine sjajne karijere, imao je nekoliko štacija za ćakule u starije dane, a kod Joška Pavlova bilo je posebno mjesto.
Puno smo toga pisali i pišemo o Jurici Jerkoviću, svaki čas, te gol Petru Boroti na Karaburmi, te oproštaj s Aston Villom, a na primjer lani smo na ovaj dan napisali tekst koji nam je posebno na srcu, pa vam ga rado podastiremo i danas.
Nije se imalo što promijeniti u tome svjedočanstvu.
Adio Jure naš, legendarna „desetko” Hajduka, već je sedam godina prošlo da si nam otišao, ali uspomena na tvoje velemajstorstvo ne blijedi nikad.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....