Livaja, Perišić i ostala hajdučka družina okupirali su tribinu stadiona u Mostaru. Riječ je, dakako, o Hajdukovim navijačima u dresovima omiljenih igrača kojih je pozamašan broj u Hercegovini, a kako kažu, jedva su dočekali da im Bijeli dođu. Oko 4.000 ljudi ispunilo je tribinu, mahom ljudi kojima su oba kluba pri srcu. Slavili su se zato golovi obje momčadi, bez razlike. Pozamašan je to broj gledatelja kojega se ne bi posramila ni većina utakmica u HNL-u. A riječ je o ‘samo‘ prijateljskom ogledu...
Hajduk je mamac gdje god dođe. Ne čude, stoga, redovi na ulazu. Stigli su hajdukovci u Mostar u izmiješanom sastavu. Devetorica su na dužnostima u svojim reprezentacijama, pa su tako u pomoć priskočili ‘bili tići‘. No, mjesta u početnoj postavi bilo je samo za iskusne. S momčadi su bili i Marko Livaja, Yassine Benrahou, Josip Elez, Ivan Lučić i Zvonimir Šarlija, ali ostali su van sastava, dobili poštedu. Nije to, pak, spriječilo Livaju da naniže nekoliko krugova oko igrališta prije utakmice. Trening se odraditi mora. Benrahou je, pak, mir potražio čitajući knjigu u čemu su ga nakratko prekinula dvojica zaštitara tražeći zajedničku fotografiju.
Ni Zrinjski, doduše, nije bio kompletan. Vrijedi notirati izostanak njihovog najboljeg igrača Nemanje Bilbije koji je susret pratio s tribine, a na klupi je ostao nekadašnji hajdukovac Mario Tičinović. Zaigrala su zato dvojica preostalih – Filip Bradarić i Tomislav Kiš.
Napravili smo đir po gradu uoči utakmice. Živahan je Mostar grad, pun mladosti, studenata... Kampus je položen uz stadion, tako da su svi znali što se događa, zašto je u gradu zavladao dodatni šušur. Stigao je Hajduk!
Prije početka utakmice obje momčadi istrčale su u majicama posvećenim Minoresu, organizaciji za pomoć beskućnicima, socijalno ugroženima i mladima na području Mostara. Minores ovaj mjesec obilježava 11 godina djelovanja. S igračima su na teren istrčala i djeca sa sindromom Down povodom obilježavanja njihovog dana. Hvalevrijedan je i potez vratara domaćih Marka Marića koji je igrao noseći štucne različitih boja, narančastu i zelenu.
Nije dobro krenulo po Bijele. Već u trećoj minuti našli su se u zaostatku. Nakon loše reakcije po ubačaju domaćih, zabio je Mario Ćuže. Bivši Dinamov napadač gurnuo je Bijele u minus već na početku susreta. U šestoj minuti s tribina se na čas zaorilo: Kiš, Kiš, Kiš! A to je značilo da je Tomislav Kiš u velikoj prilici, jako blizu pogotku, a tukao je malo pored vrata.
U prvih 10 minuta Hajduk nije pokazao apsolutno ništa. Stisnuo je Zrinjski Bijele na njihovoj polovici. Teško su izlazili iz Kalinićevog krila. A onda se konačno otvorilo. Probio je Fahd Moufi i ubacio, Filip Krovinović je glavom spustio u peterac, a tamo se našao Nikola Kalinić i pogodio za izjednačenje.
To kao da je umrtvilo utakmicu. Nismo puno vidjeli do konca prvog poluvremena. Krovinović je propustio veliku priliku iz blizine, dok je s druge strane Ćuži poništen pogodak nakon krasne akcije domaćih. No, živo je zato bilo uz teren. Dajaku se zagrijavao dobar dio prvog poluvremena, a s ograde su ga dozivali najmlađi navijači. Strpljivo je Leon pozirao, ispunio želju svima.
Livaja, Livaja! Samo se to moglo čuti na poluvremenu dok se Marko vraćao na svoje mjesto pokraj terena. Natiskala su se djeca uz ogradu, tražila fotografiju... Strka je uslijedila nakon posljednjeg zvižduka.
Priliku su u nastavku dobili i mladi, ušli su Mateo Jurić-Petrašilo, Ivan Krstanović,Marino Skelin, Mateo Bačić, Frane Bobanović i Ivan Pavela. Pamtit će ovaj mostarski ogled. Pred kraj utakmice življe je bilo uz teren nego na njemu. Krovinović je uslišio molbe najmlađih navijača koji su pohrlili po uspomenu. Usprkos remiju i igri u kojoj nismo vidjeli puno, bila je ovo lijepa hajdučka večer u srcu Hercegovine.
