Hajduk se vratio doma. S punim kuferima ponosa, veselja i Konferencijske lige. I umora, Oko 14.30 sati u zračnu luku u Kaštelima zrakoplov Croatia Airlinesa na letu iz Katowica sletio je na pistu u Kaštelima, bio je to znak da se pedestak znatiželjnika, uglavnom u dresovima Hajduka, okupi na mjestu izlaska putnika.
Očekivao se, možda, veći broj, najavljivao doček i na aerodromu. Međutim, ono glavno ipak će se događati na stadionu u Poljudu.
Dok smo čekali Bijele u oko nam je upala mama s troje mladih, s nestrpljenjem su čekali dolazak svojih miljenika.
- Mi smo iz Trogira, iz Seget Vranjice morali smo doći, 16 godina ovo čekamo. I idemo sad na Poljud – kazala nam je mama Elda.
Mikula, Toni, Marčelina i Elda. Mama, sin i kći i prijatelj. Mama se čini najžešćom navijačicom.
- I ćaća je, al on mora radit.
Proslavili su sinoć, kažu, vatreno, i tu su me otkantali jer su žurili na Poljud.
I onda su se pojavili oni. Pljesak se prolomio zračnom lukom, umorni igrači i trener Garcia mahnuli su navijačima i prošli prema autobusu koji ih je čekao na parkingu, svi osim – Ćaće.
Marko Livaja nije mogao samo proći, njega su zaustavili čim se pojavio.
- Marko, može slija? Marko, može potpis?
Naravno da može. Marko je takav, strpljiv za svakog navijača, svako dijete koje se želi slikati s njim... I potrajalo je. Ostali su čekali u autobusu dok Ćaća nije odradio sve.
I onda su krenuli prema Poljudu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....