Marin Ljubičić u LASK-u zabija kao na traci i ruši rekorde, a njegove predstave odjeknule su Europom. Je li ga Hajduk trebao pustiti?

stdClass Object ( [id] => 1214491 [title] => Marin Ljubičić u LASK-u zabija kao na traci i ruši rekorde, a njegove predstave odjeknule su Europom. Je li ga Hajduk trebao pustiti? [alias] => marin-ljubicic-u-lask-u-zabija-kao-na-traci-i-rusi-rekorde-a-njegove-predstave-odjeknule-su-europom-je-li-ga-hajduk-trebao-pustiti [catid] => 275 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] =>

Marin Ljubičić krenuo je furiozno u dresu LASK-a i u prve četiri službene utakmice za momčad iz Linza zabio čak devet golova te upisao jednu asistenciju, dok je također i u svojoj premijeri u prijateljskim utakmicama također postigao pogodak, i to već u 12. minuti. Mladi napadač Hajduka koji se nalazi na posudbi u Austriji, u subotu je utrpao čak četiri komada Wolfsbergeru u samo 57. minuta i tako srušio nekoliko klupskih rekorda.

Prvo je u 27. sekundi postigao najbrži gol LASK-a u povijesti austrijske Bundeslige, ujedno postavši prvi nogometaš Linza koji je u svoja prva tri prvenstvena nastupa upisao barem po gol. Također je postao prvi nogometaš LASK-a nakon 25 godina koji je zabio četiri gola na jednoj službenoj utakmici i tek treći koji je u prva tri prvenstvena susreta sezone postigao šest pogodaka. Prije njega, to je pošlo za rukom samo Mađaru Tiboru Nyilasiju 1983. i legendarnom Oliveru Bierhoffu 1990.

Ono što je važno napomenuti jest i to da je Ljubičić svoje golove postigao na različite načine, čime je u prva četiri službena susreta za Linz ostavio dojam kompletnog napadača, što ga možda i najbolje opisuje. Opta je izračunala da je tih šest prvenstvenih pogodaka dosad zabio iz 10 udaraca prema golu (dakle, uspješnost od 60 posto), dok mu je ukupni xG iznosio 2.9. Pojednostavljeno rečeno, Ljubičić je postigao dvostruko više pogodaka nego što mu je napredna analitika davala šanse s obzirom na situacije u kojima se našao.

---

U prvom kolu austrijske Bundeslige protiv Klagenfurta imao je jednu asistenciju i zabio pogodak za 3:0 nakon pravovremenog ulaska na drugu vratnicu. Nakon što je u sljedećem kolu na gostovanju kod Austrije Beč umalo zabio sličan gol u prvom poluvremenu, u 67. minuti je doveo svoju momčad u vodstvo, kada je s desne strane između trojice protivničkih igrača u bloku pogodio suprotni donji kut domaćeg vratara Fruchtla.

U subotu je, pak, na gostovanju kod Wolfsbergera prvo pogodio u 27. sekundi, nakon što je između dvojice protivničkih braniča pravovremeno ušao na prvu vratnicu i glavom zakucao ubačaj koji je došao s desne strane. Zatim je u 21. sjajno utrčao iza leđa protivničke zadnje linije, primio dubinsku loptu i hladnokrvno je ljevicom poslao kroz noge Bonmannu, a onda je u 37. kompletirao svoj hat-trick tako što je ponovno sjajno napao dubinu nakon što je Keito Nakamura osvojio loptu na lijevom krilu i zatim se sjurio po lijevoj strani, zalomio prema unutra i desnom pogodio suprotni kut nemoćnog Bonmanna. Svoj nastup zaključio je u 57. minuti, „inzaghijevskim” golom kod kojeg je pratio stopostotnu šansu Nakamure i nakon što je protivnički branič spasio s crte šut Japanca, Ljubičić je iz blizine zakucao za 5:1. S obzirom na to kako je igrao, da odmah nije izašao iz igre zbog pretrpljenog udarca, vjerojatno bi zabio još koji pogodak.

I na početku sezone protiv Schwaza u kupu Ljubičić je zabio tri raznovrsna pogotka. Prvi je bio ljevicom u rašlje s ruba šesnaesterca, drugi iz situacije 1 na 1 s vratarom, nakon što je na osvojenu loptu svoje ekipe odmah reagirao napadanjem dubine, a treći je bio „otpadak” koji je pokupio, zavaljao vratara i poentirao.

Kad se sve zbroji i oduzme, Ljubičić je ove sezone odigrao 254 službene minute za LASK i pritom postigao devet golova, što u prijevodu znači jedan pogodak na svakih 28 minuta. A čak i ako taj gotovo nadrealan podatak korigiramo za tu utakmicu u kupu koja je, ruku na srce, bila protiv amatera iz jedne od pet trećih austrijskih liga, dobivamo podatak od šest golova u 193 minute, odnosno po jedan na svake 32 minute. Samo za usporedbu, Ljubičić je u 44 službena nastupa za Hajduk zabio također devet golova.

---

Sjajan start mladog splitskog napadača odjeknuo je nogometnom Europom. Stranice za nogometnu analitiku i skauting njegovu statistiku i golove masovno dijele putem društvenih mreža, a mnogi navijači Hajduka pitaju se jesu li struka i Uprava splitskog kluba krivo procijenili kada su Ljubičića poslali na posudbu u Austriju umjesto da su mu dali još povjerenje i pričekali ga da opet dođe na razinu koju je pokazivao na svojim seniorskim počecima.

Ljubičić je prošle sezone upao u golgetersku krizu, ali onu njenu verziju koja je uvijek više djelovala kao pritisak tereta koji sa sobom vuče igranje za Hajduk nego ona klasična verzija u kojoj napadaču jednostavno ništa ne ide od ruke. Ljubičić je dolazio u šanse, ali ih je promašivao, a neki od tih promašaja su Bijele stajali bodova, zbog čega je mladi talent izazvao rezignaciju kod dijela navijača i naveo ih da praktički dignu ruke od njega, tvrdeći kako on ipak nije „taj”. Ali njegov pristup na utakmicama i kretnje na terenu uvijek su davale do znanja da, bez obzira na sve, posjeduje potencijal za razviti se u kvalitetnog napadača.

Ljubičić je agresivan u presingu, poprilično je brz, zna igrati s obje noge i odličan je u igri glavom, a možda i najveća kvaliteta mu je to što ima više nego dobar osjećaj za prostor/vrijeme i tijek igre. Ukratko, on je kompletan napadač, što posebno dolazi do izražaja sada u LASK-u.

Prošle sezone ga jednostavno nije išlo i samopouzdanje mu se evidentno bilo srozalo na tako niske grane da se činilo da ne može zabiti ništa. Za razliku od Stipe Biuka, s kojim je ušao u prvu momčad kao nada, i kojeg također nije baš išlo prošle sezone, Ljubičić je imao otegotnu okolnost u vidu svoje pozicije, jer napadači jednostavno moraju zabijati, a on je svoj posljednji pogodak u bijelom dresu bio zabio 30. studenog prošle godine, protiv Lokomotive u kupu.

Iako Hajduk osim Marka Livaje nemaju nijednog napadača koji je u formi, a pojačanje na toj poziciji nije ni prioritet u ovom prijelaznom roku, vodstvo kluba se svejedno odlučilo poslati Ljubičića na posudbu koja još uvijek nije jasno definirana u smislu radi li se o svojevrsnom puštanju napadača da prodiše i resetira se u novom, puno manje zahtjevnom okruženju - s konačnim ciljem njegovog vraćanja na Poljud - ili je riječ o suštinski već konačnim pozdravom s igračem.

---

---

Povijest nas uči da posrtanje mladih igrača, pogotovo ovakvo kakvo je iskusio Ljubičić, može voditi prema "kroničnim" problemima koji u pravilu ne budu dobri ni za klub, ni za samog igrača. Da je ostao na Poljudu, Ljubičić bi se svakodnevno suočavao s težinom svojih promašaja i poljuljanim samopouzdanjem, koji bi u kombinaciji s pritiskom očekivanja navijača koja odavno nisu bila veća, vjerojatno rezultirali potpunim izgaranjem mladog igrača koji je mogao napraviti dobru karijeru.

U LASK-u Ljubičić igra u drugačijim okolnostima. Zna da ga se tamo želi i stil kojim igra LASK, a koji je karakterističan za austrijsku Bundesligu općenito, savršeno mu odgovara, jer je on prvenstveno igrač prostora i trenutka. Odgovornost i disciplina u visokom presingu nikada mu nisu bili problem, a takav stil igre očekivano donosi njegovoj ekipi puno situacija koje se mogu iskoristiti na poprilično jednostavan način, u čemu je Ljubičić već dokazao da je majstor. Uz to, u Linzu je najistureniji napadač u sustavu 4-2-3-1, dok u Hajduku nikada ne bi mogao imati baš takvu ulogu.

Ovisnost Bijelih o Livaji, uz ozljedu Nikole Kalinića, duhovnu odsutnost Jana Mlakara i otpisanog Dimitriosa Diamantakosa s razlogom su u glavama navijača Hajduka otvorili pitanje je li Ljubičića trebalo pustiti u LASK, ali odgovor na to pitanje je ustvari potvrdan. U redu, možda bi se Ljubičić zaista sam resetirao u glavi i ostavio iza sebe sve te promašaje i pronašao način kako se nositi s teretom očekivanja, ali osloniti se na to bio bi jednostavno preveliki rizik - i za splitski klub i za samog igrača.

- Oslobodio sam se. Isključen sam iz svega, koncentriran samo na nogomet i zabijanje golova. Igram bez pritiska. U Splitu sam bio opterećen svime. Ovdje to nije slučaj, konačno igram onako kako znam - rekao je mladi napadač.

Ljubičić ovako ima priliku vratiti se na one postavke koje su ga učinile najboljim strijelcem juniorskog HNL-a s 25 golova iz 19 susreta (iako on sam kaže da to nije mjerilo) te koje su mu pomogle da svoj debi onog 20. ožujka 2021. okruni jedinim pogotkom na utakmici za pobjedu Tramezzanijevog Hajduka nad Šibenikom.

Navijači Bijelih mogu se nadati da će mladi napadač nastaviti barem u sličnom ritmu (jer je baš ovakav ritam gotovo nemoguće zadržati) i na kraju sezone se vratiti na Poljud, jer iznos od oko 2.5 milijuna eura, koliko navodno iznosi njegova otkupna klauzula, djeluje malo previše da bi si ga LASK priuštio, zbog čega se kao jedino izvjesno nameće da bi austrijski klub mogao pronaći kupca za Ljubičića te ga onda otkupiti od Hajduka i odmah preprodati.

Ali tu u obzir treba uzeti dvije stvari. Prvo, u prva 34 najveća transfera u povijesti austrijske Bundeslige RB Salzburg je bio ili prodavatelj ili kupac, s tim da je u velikoj većini slučajeva bio ovo prvo. Najveći izlazni transfer iz lige u povijesti, a da igrač nije ni odlazio ni dolazio u Salzburg, jest onaj Slovenca Roberta Berića, koji je 2015. iz bečkog Rapida prešao u redove Saint-Étienne za 7.5 milijuna eura.

Nakon toga slijedi transfer Kelvina Yeboaha iz Sturm Graza u Genou ove zime za 6.5 milijuna eura te oni Erwina Hoffera i Nikice Jelavića za oko 5 milijuna eura, ali u vrijeme kad je Salzburg tek započinjao svoju dominaciju austrijskim nogometom. Dakle, nije baš običaj da strani klubovi plaćaju velike odštete za igrače iz austrijskih klubova koji se ne zovu RB Salzburg. S druge strane, lako je moguće da ga u svoje redove bude voljan dovesti baš Salzburg, ali ni oni u pravilu ne plaćaju basnoslovne cifre za igrače koje dovode iz drugih austrijskih klubova. Najskuplji takav transfer bio je dovođenje Andreasa Ivanschitza davne 2006. iz bečkog Rapida za četiri milijuna eura, dok se u novije vrijeme ništa slično nije dogodilo.

Također, nešto će se u cijeloj priči pitati i samog Ljubičića, iako on sam kaže kako smatra da će se njega pitati jako malo... No, bez obzira na to koliko će ga se ili neće pitati, preostaje mu nastaviti s dobrim igrama i ne opterećivati se previše budućnosti, jer ako i dalje bude pokazivao barem slične predstave, ponuda mu neće nedostajati, a onda se možda sljedećeg ljeta uspije pronaći model po kojem bi se vratio u Hajduk.

Marin Ljubičić krenuo je furiozno u dresu LASK-a i u prve četiri službene utakmice za momčad iz Linza zabio čak devet golova te upisao jednu asistenciju, dok je također i u svojoj premijeri u prijateljskim utakmicama također postigao pogodak, i to već u 12. minuti. Mladi napadač Hajduka koji se nalazi na posudbi u Austriji, u subotu je utrpao čak četiri komada Wolfsbergeru u samo 57. minuta i tako srušio nekoliko klupskih rekorda.

Prvo je u 27. sekundi postigao najbrži gol LASK-a u povijesti austrijske Bundeslige, ujedno postavši prvi nogometaš Linza koji je u svoja prva tri prvenstvena nastupa upisao barem po gol. Također je postao prvi nogometaš LASK-a nakon 25 godina koji je zabio četiri gola na jednoj službenoj utakmici i tek treći koji je u prva tri prvenstvena susreta sezone postigao šest pogodaka. Prije njega, to je pošlo za rukom samo Mađaru Tiboru Nyilasiju 1983. i legendarnom Oliveru Bierhoffu 1990.

Ono što je važno napomenuti jest i to da je Ljubičić svoje golove postigao na različite načine, čime je u prva četiri službena susreta za Linz ostavio dojam kompletnog napadača, što ga možda i najbolje opisuje. Opta je izračunala da je tih šest prvenstvenih pogodaka dosad zabio iz 10 udaraca prema golu (dakle, uspješnost od 60 posto), dok mu je ukupni xG iznosio 2.9. Pojednostavljeno rečeno, Ljubičić je postigao dvostruko više pogodaka nego što mu je napredna analitika davala šanse s obzirom na situacije u kojima se našao.

---

U prvom kolu austrijske Bundeslige protiv Klagenfurta imao je jednu asistenciju i zabio pogodak za 3:0 nakon pravovremenog ulaska na drugu vratnicu. Nakon što je u sljedećem kolu na gostovanju kod Austrije Beč umalo zabio sličan gol u prvom poluvremenu, u 67. minuti je doveo svoju momčad u vodstvo, kada je s desne strane između trojice protivničkih igrača u bloku pogodio suprotni donji kut domaćeg vratara Fruchtla.

U subotu je, pak, na gostovanju kod Wolfsbergera prvo pogodio u 27. sekundi, nakon što je između dvojice protivničkih braniča pravovremeno ušao na prvu vratnicu i glavom zakucao ubačaj koji je došao s desne strane. Zatim je u 21. sjajno utrčao iza leđa protivničke zadnje linije, primio dubinsku loptu i hladnokrvno je ljevicom poslao kroz noge Bonmannu, a onda je u 37. kompletirao svoj hat-trick tako što je ponovno sjajno napao dubinu nakon što je Keito Nakamura osvojio loptu na lijevom krilu i zatim se sjurio po lijevoj strani, zalomio prema unutra i desnom pogodio suprotni kut nemoćnog Bonmanna. Svoj nastup zaključio je u 57. minuti, „inzaghijevskim” golom kod kojeg je pratio stopostotnu šansu Nakamure i nakon što je protivnički branič spasio s crte šut Japanca, Ljubičić je iz blizine zakucao za 5:1. S obzirom na to kako je igrao, da odmah nije izašao iz igre zbog pretrpljenog udarca, vjerojatno bi zabio još koji pogodak.

I na početku sezone protiv Schwaza u kupu Ljubičić je zabio tri raznovrsna pogotka. Prvi je bio ljevicom u rašlje s ruba šesnaesterca, drugi iz situacije 1 na 1 s vratarom, nakon što je na osvojenu loptu svoje ekipe odmah reagirao napadanjem dubine, a treći je bio „otpadak” koji je pokupio, zavaljao vratara i poentirao.

Kad se sve zbroji i oduzme, Ljubičić je ove sezone odigrao 254 službene minute za LASK i pritom postigao devet golova, što u prijevodu znači jedan pogodak na svakih 28 minuta. A čak i ako taj gotovo nadrealan podatak korigiramo za tu utakmicu u kupu koja je, ruku na srce, bila protiv amatera iz jedne od pet trećih austrijskih liga, dobivamo podatak od šest golova u 193 minute, odnosno po jedan na svake 32 minute. Samo za usporedbu, Ljubičić je u 44 službena nastupa za Hajduk zabio također devet golova.

---

Sjajan start mladog splitskog napadača odjeknuo je nogometnom Europom. Stranice za nogometnu analitiku i skauting njegovu statistiku i golove masovno dijele putem društvenih mreža, a mnogi navijači Hajduka pitaju se jesu li struka i Uprava splitskog kluba krivo procijenili kada su Ljubičića poslali na posudbu u Austriju umjesto da su mu dali još povjerenje i pričekali ga da opet dođe na razinu koju je pokazivao na svojim seniorskim počecima.

Ljubičić je prošle sezone upao u golgetersku krizu, ali onu njenu verziju koja je uvijek više djelovala kao pritisak tereta koji sa sobom vuče igranje za Hajduk nego ona klasična verzija u kojoj napadaču jednostavno ništa ne ide od ruke. Ljubičić je dolazio u šanse, ali ih je promašivao, a neki od tih promašaja su Bijele stajali bodova, zbog čega je mladi talent izazvao rezignaciju kod dijela navijača i naveo ih da praktički dignu ruke od njega, tvrdeći kako on ipak nije „taj”. Ali njegov pristup na utakmicama i kretnje na terenu uvijek su davale do znanja da, bez obzira na sve, posjeduje potencijal za razviti se u kvalitetnog napadača.

Ljubičić je agresivan u presingu, poprilično je brz, zna igrati s obje noge i odličan je u igri glavom, a možda i najveća kvaliteta mu je to što ima više nego dobar osjećaj za prostor/vrijeme i tijek igre. Ukratko, on je kompletan napadač, što posebno dolazi do izražaja sada u LASK-u.

Prošle sezone ga jednostavno nije išlo i samopouzdanje mu se evidentno bilo srozalo na tako niske grane da se činilo da ne može zabiti ništa. Za razliku od Stipe Biuka, s kojim je ušao u prvu momčad kao nada, i kojeg također nije baš išlo prošle sezone, Ljubičić je imao otegotnu okolnost u vidu svoje pozicije, jer napadači jednostavno moraju zabijati, a on je svoj posljednji pogodak u bijelom dresu bio zabio 30. studenog prošle godine, protiv Lokomotive u kupu.

Iako Hajduk osim Marka Livaje nemaju nijednog napadača koji je u formi, a pojačanje na toj poziciji nije ni prioritet u ovom prijelaznom roku, vodstvo kluba se svejedno odlučilo poslati Ljubičića na posudbu koja još uvijek nije jasno definirana u smislu radi li se o svojevrsnom puštanju napadača da prodiše i resetira se u novom, puno manje zahtjevnom okruženju - s konačnim ciljem njegovog vraćanja na Poljud - ili je riječ o suštinski već konačnim pozdravom s igračem.

---