Nikad bolji Zagrepčanin nije nosio dres Hajduka, čovjek je bio svjetsko čudo, a rođen je baš na Praznik rada

Na današnji je dan prije 97 godina rođen neponovljivi Zagrepčanin koji je oduševljavao u dresu Hajduka - Bernard Bajdo Vukas.

Dovoljno je reći njegovo ime, na svakom kvizu iz nogometnog znanja nema tko neće iz prve pogoditi da je to najbolji igrač Hajduka svih vremena. I ne samo Hajduka, izabran je i za najboljeg nogometaša Hrvatske u 20. stoljeću u izboru FIFA 2005. godine, kad je FIFA slavila svoju stogodišnjicu, a na prijedlog HNS-a. Taj se orden zove „stoljetni red časti”.

Da se Zlatna lopta dodijeljivala prije 1956. godine budite sigurni da bi je Bajdo osvojio u prvoj polovici pedesetih. Bio je dominantan u onoj slavnoj reprezentaciji bivše države koja se okitila srebrnim medaljama na Olimpijskim igrama 1948. u Londonu i 1952. u Helsinkiju.

Bio je pozivan i u reprezentaciju svijeta, u Londonu, na Wembleyju 1953. godine (Engleska protiv ostatka svijeta 4:4), a i za prvu selekciju UEFA 1955. u Belfastu kad je zabio tri gola za Stari kontinent u utakmici Europa – Velika Britanija 4:1.

Bio je presudan da se Hajduk okiti naslovima prvaka 1950., 1952. i 1955. godine. Za Hajduk je odigrao 615 utakmica i postigao 300 golova.

Dvije legende - Bajdo Vukas i maser Božo Soldo

Arhiva/Slobodna Dalmacija

Otišao je prerano, iznenada, uvijek je to prerano, ali za Bajdu je to bilo posebno, umro je u 56. godini u Zagrebu od srčanog udara, a rođen je 1. svibnja 1927., također u Zagrebu. 

O slavnom kontinentalcu Bajdi toliko je toga napisano. Prije četrdeset godina je umro, ali je ostalo živo sjećanje koje se prenosi s koljeno na koljeno...

Zagrepčanin koji je oduševio Splićane i koji se oduševio Splitom i Hajdukom.

„Bijeli” su ga, Frane Matošić, 1947. ugledali u dresu Zagreba, svidio im se i dozvali su ga u Hajduk, a sve ostalo je - povijest.

Za Hajdukov 99. rođendan postavljen je spomenik Vukasu, kasnije je iz unutrašnjosti prostorija u Poljudu preseljen ispred stadiona, ispod murve, a sad mu društvo pravi i spomenik Frani Matošiću.

Dvojici velikana iz pedesetih godina koji su na poseban način obilježili Hajdukovu epopeju.

U ta doba pedesetih niste znali tko je bolji na svjetskoj sceni, Hajdukov Vukas ili pak Mađar Ferenc Puskas. Svjedoci kažu da je Puskas jednom rekao „od Vukasa boljeg nisam vidio”.

Zdeslav Vukas, sin Bernarda Bajde Vukasa s pokojnim ocem

Ronald Gorsic/Cropix/Cropix

Na spomeniku Bajdi postavljen je i natpis, njegova slavna izreka koju su tako ostavili za sva vremena, a koja najbolje oslikava sve ono što je Vukas bio i značio: 

- Da se ponovo rodim, opet bih bio igrač Hajduka...

Vukas je bio legendaran igrač i čovjek, osoba koja je zadužila Hajduk. Bio je planetarna zvijezda, osvojio je cijeli svijet. Ovo je spomenik najvećem nogometašu s ovih prostora – rečeno je u Poljudu kad se spomenik otvarao.

Vukasov spomenik je nezaobilazno mjesto da se svaki hajdukovac i ljubitelj baluna, putnik namjernik slika kraj Bajde kojemu je kipar Vojin Hraste tako vjerno uhvatio karakterističan i nenadmašan mot driblinga.