Išlo je to polako. Blanka Vlašić postajala je velika svjetska atletska zvijezda, a mi novinari smo je pratili na svakom koraku. Pa tako i u stanu Vlašićevih u Doverskoj ulici kraj ‘žnjanskih blizanaca’. Blanka je skakala sve bolje i bolje, tribalo je smišljat svakakve tekstove, a dogodilo se par puta i da sam gleda njezina velika natjecanja iz – njezina doma.
S majkom Venerom i ostatkom obitelji, dok je otac Joško bija s njom na prvenstvima. Sićan se dobro kako je, dok smo pratili letvicu na velikom ekranu, iz sobe istrča ricasti plavi dječarac. Kojih desetak godina. Pogleda je skok-dva i nazad u sobu. Nije dugo izdrža. Pravi zvrk...
Bija je to, naravno, Nikola. Blankin mlađi brat. Kako je vrime odmicalo, ‘posjed lopte’ u razgovorima s Joškom u ‘utakmici’ Blanke i Nikol...
S majkom Venerom i ostatkom obitelji, dok je otac Joško bija s njom na prvenstvima. Sićan se dobro kako je, dok smo pratili letvicu na velikom ekranu, iz sobe istrča ricasti plavi dječarac. Kojih desetak godina. Pogleda je skok-dva i nazad u sobu. Nije dugo izdrža. Pravi zvrk...
Bija je to, naravno, Nikola. Blankin mlađi brat. Kako je vrime odmicalo, ‘posjed lopte’ u razgovorima s Joškom u ‘utakmici’ Blanke i Nikol...