Žaper, Kalik, Odjidja, Benrahou, Sigur, Pukštas, Krovinović, Kleinheisler i Sahiti, kako ih vodi službeni Hajduk, dijapazon je veznih igrača ‘bijelih‘.
Priključeni su i Ćubelić, Brajković i Skoko, ali oni koliko vidimo ne dobijaju minute ni pod razno. Je li bio momenat staviti Nou Skoku recimo kod 3:0 kod Gorice, bolje nego Odjidju, ostavljamo za raspravu dokonim kibicima koji bi voljeli vidjeti svakog mladog ‘bilog tića‘ da zaleprša krilima u prvoj momčadi, no nije to poanta ove priče. O tome se može lamentirati, ali nije to ono što želimo reći. Napokon, da bi Skoko uletio svojim nejakim krilima s klupe u prvoligaški mlin, mora najprije biti na klupi, a zasad ga Hajdukovi seniori ne zovu na klupu, ni na putovanja. Polako, ima vremena. Nego, ne čini li vam se da je vezni red Hajduka – proigrao? Da je puno bolji u kreaciji i realizaciji nego u posljednje vrijeme?
Povratak Pukštasa
Možda žurimo s tom procjenom, jer bismo to tako htjeli, a nije pretjerano velik uzorak u kojem vezistu zabijaju, ali učestali pogoci Filipa Krovinovića i njegov evidentan rast forme, te povratak Rokasa Pukštasa na veliku scenu potezima i golovima, a nakon što je od početka priprema bio doslovce potonuo i nije ga bilo za vidit, daju nam šlagvort ovoj tvrdnji. Proigrao je vezni red "bijelih"!
A da momčad ne bude bezvezna, mora se pobrinuti - vezni red...
Davno je rekao Ante Mladinić, čuveni barba Biće, reci mi koliko golova daješ, pa ću ti reći kakav si vezni igrač.
Barba Biće je imao posebnog ljubimca u trenerskoj karijeri, Juricu Jerkovića, Jure je imao na leđima ‘desetku‘, ali bi golova zabio kao da je centarfor.
E sad, nisu ni Filip Krovinović, ni Rokas Pukštas poput Jerkovića, ni jedan, ni drugi ne možemo reći da su tako plemenit profil poput jednog Jurice (Radunica kala mala, Juru velikana dala), ali njima u opisu posla mora biti i da postižu pogotke. I čini se da im se špina odvrnila, a golovi potekli. Možda još samo na kapaljku, nisu u mlazu, ali – golovi cure i kaplju. Ipak se kreće!
Dugo je Hajduk bio samo i isključivo vezan za pogotke Marka Livaje i njemu ovisan i podložan, istina je i to da je Pukštas i ranije umio zabiti iz drugog plana, ali se onda ozlijedio i dugo nije pronalazio pravu formu.
Sad se, u posljednje vrijeme, ‘otkočio‘ i Filip Krovinović, gol iz slobodnog udarca i onda na prvu vratnicu kao pravi napadač poentirao je i to je sve na tragu nadanja i iščekivanja da je to Filip kakvog se očekivalo. Onaj daroviti igrač koji je skrenuo na sebe pozornost dok je još igrao za Zagreb, Benfiku, WBA, Nottingham Forest. Pridružio mu se Amerikanac litavskog porijekla Pukštas koji usputno liječi boljku koljena i nada se dobrom plasmanu na inozemnu tržnicu.
Marko može odahnuti
Kad oni zabijaju, onda i Livaja može odahnuti, nije sve na Markovim leđima, premda je dakako bio dragocjen baš njegov pogodak kod Gorice, prvi. Onaj koji otvara protivničku "ljušturu", pa dalje sve lakše teče, kao podmazano...
Hajduk, kako rekosmo, ovako popisuje svoje veziste: Žaper, Kalik, Odjidja, Benrahou, Sigur, Pukštas, Krovinović, Kleinheisler i Sahiti. Zašto je tu Sahiti, a nije svrstan u napadače, ne znamo, po nama on tu ne pripada, jer ipak je prije svega krilni napadač, ali to ne mijenja ništa na stvari.
Krova i Puki su bitni, da ih nazovemo nadimcima, a k tome i dobra partija Benrahoua već je opjevana u danima nakon slavlja nad Goricom, pa i Marokanac potencira preokret u igri ‘bijelih‘. Da će se više plesti po sredini terena, kombinirati, a manje - kopati...
E sad zamislite da se i ostali čvršće pridruže, Sigur je zabio u Varaždinu i spasio bod, a Kleinheisler koji čuči na klupi u prigodi rijetke minutaže zabio je gol protiv Varaždina u kupu.
U svakom slučaju širi se dijapazon strijelaca i Hajduk u veznom redu pronalazi novu snagu i svježinu koja će mu i te kako biti potrebna u završnici borbe za duplom krunom.
