Ovo je fotografija zadnjeg javnog pojavljivanja Tončija Gabrića; nakon toga je otkazao put na koji je bio pozvan

Prerani odlazak Tonča Gabrića rastužio je Hrvatsku. Mnogi još ne mogu vjerovati da je to istina, pogotovo oni koji su ga vidjeli i pričali s njim prije nekoliko dana, tjedna.

No, dogodilo se. Gabrić više nije među nama. A njegovo zadnje javno pojavljivanje dogodilo se prije dva tjedna.

Poznati nizozemski klub Vitesse bio je gost veterana „bijelih”. Svake godine Nizozemci putuju na neko gostovanje, ove je to Hrvatska, Split. U klubu iz Arnhema igrao je svojevremeno i legendarni igrač Hajduka, kasnije i trener splitskog kluba Ante Miše. Dres Vitessea nosio je od 1994. do 1997. godine. Tada jedan od ključnih ljudi klupske struke Vitessea Jan Jongbloed, legendarni vratar reprezentacije Nizozemske koja je igrala u finalima svjetskih prvenstava 1974. i 1978. godine, stigao je u to vrijeme u grad pod Marjanom po Mišu. Jongbloed je prošle godine preminuo, imao je 82 godine.

Uglavnom, na okupljanju veterana Hajduka zbog te utakmice bio je i Gabrić.

Tonči Gabrić i veterani Hajduka

Privatni Album/

Trebao je nakon toga otići i u Ulcinj, bolje rečeno bio je pozvan na tradicionalno okupljanje nogometaša i ostalih sportaša, no nije otputovao. Prema informacijama koje imamo danas bi se trebala obaviti i obdukcija te utvrditi točan razlog smrti bivšeg vratara Hajduka, Rijeke, hrvatske reprezentacije...

Tonči Gabrić na turneji 1976.

Privatni Album/

Gabrić je karijeru započeo u matičnom Orkanu iz Dugog Rata kada ga je uzeo Hajduk u svoj podmladak, a zatim je s kraćim prekidom (u Solinu, sezona 1981/82, prva od jedine dvije koje je taj klub proveo u jugoslavenskoj Drugoj ligi - skupina Zapad) pet sezona čuvao mrežu RNK Splita.

U crvenom dresu kluba iz tadašnjeg Parka skojevaca nastupio je u ukupno 124 službene utakmice, u razdoblju od 1979. do 1986., i zabio jedan gol. Svjedoci vremena navode kako je, među ostalim, bio najbrži igrač u sprinterskim mjerenjima na 100 metara, što otkriva njegov talent za isprčavanje pred protivničke napadače, po čemu je ušao (i) u Hajdukovu legendu.

Nastavio je potom karijeru u Čeliku iz Zenice, odigrao dvije utakmice za Hajduk (prvi službeni nastup za Hajduk bio je 22. 11. 1987. kada je Velež pobijedio ‘bijele‘ 3:1) da bi ju potom nastavio u Rijeci, grčkom PAOK-u, Pazinki i na kraju Hajduku. Za Hajduk je ukupno branio u 187 utakmica od čega 144 službene pritom dobivši nagradu Hajdučko srce za sezonu 96./97.

Dugo je išao po posudbama pokušavajući se izboriti za mjesto u Hajduku. Ali pravu afirmaciju na Poljudu doživio je tek u zrelim igračkim godinama. Nakon polusezone u tadašnjem prvoligašu Pazinki, stigao je poziv iz Hajduka i Tonči se vratio. U splitskom klubu uslijedio je sjajno razdoblje njegove karijere. Postao je jedan od stožernih igrača, a u klubu je ostao gotovo do četrdesete.