Farski otoci bili su poprište jedne od većih farsi u režiji Hajduka, u jakoj višegodišnjoj konkurenciji. Neovisno što jest i što će o predstavi svoje momčadi ovaj put govoriti trener Gennaro Gattuso, neovisno i o tome što je ovo tek drugi službeni ovosezonski susret i za bilo kakve ozbiljne analize je još prerano, o temperaturnom šoku, promjeni podloge, ali ovo viđeno je bilo jedno veliko ništa. Ajde nije baš ništa da ne potpadamo pod kolektivnu depresiju, ali je izuzev dijelom defezivnog dijela slabo, sramotno napadački siromašno... Pogotovo bez ikakvog podcjenjivanja protiv ovakvog rivala.
Može se dogoditi da spletom okolnost neku momčad poput Torshavna Hajduk ne pobjedi, ali ne može se dogoditi da sastav s Farskih otoka ima veći posjed lopte (57 naspram 43 posto), a pogotovo veći broj udaraca (devet domaćina, osam Hajduka). To je Hajdukov debakl koji je poprilično pokvario debi Ivana Rakitića. Nije Hajdukov prolazak visio, ali svaka pobjeda je važna zbog ukupnog koeficijenta, atmosfere. Unatoč tome Hajduk se dobrim dijelom susreta branio protiv goropadnih Farana i obranio najviše zahvaljujući vrataru Ivanu Lučiću.
Najmanje što su hajdukovci mogli napraviti jest to što su navijačima koji su proputovali pola Europe da bi to gledali na kraju susreta bacili dresove na tribinu. No, možda je baš ovo trebalo da se odmah u startu ugasi čoporativna euforija nastala dolascima Gattusa i Rakitića. Sreća da je na drugoj strani bio protivnik ovakvog ranga. Jasno je svima da je već i za Ružomberok ovo tanko. Možda i za Slaven Belupo u nedjelju na otvaranju prvenstva.
