Samo tri godine kasnije postat će prvaci Engleske, a četiri prvaci - Europe. Znači, nisu mogli mnogo promijeniti sastav, niti se osobito pojačati u međuvremenu, a tog 1. kolovoza 1978. u Splitu na Starom placu Hajduk ih je doslovce pregazio sa 4:0!
Oni su Aston Villa, engleski slavni klub osebujnog imena, kad kažeš Aston Villa nekako su ti puna usta, gordo to zvuči poput samog Albiona.
Aston Villa daje snagu i vjeru Hajduku i dan-danas jer je na titulu prvaka Engleske čekala od 1910., pa sve do 1981. godine, a kad je konačno, nakon 71 godine čekanja prigrlila englesko šampionsko žezlo odmah je postala i prvak Europe, svladala je Bayern u finalu sa 1:0. Do svjetske krune nije došla, u Tokiju je u finalu izgubila od urugvajskog Penarola iz Montevidea sa 0:2.
Dakle, kad je Aston Villa čekala 71 godinu, što je Hajdukovih 20 pišljivih godina čekanja...
Nema veze što nakon toga slavni klub iz Birminghama, najzvučniji u gradu uz West Bromwich Albion i Birmingham City opet nije bio prvak i ponovno strpljivo čeka, ali njegov put nade i upornosti putokaz je da se strpljenje isplati. Budi strpljiv, Hajduče...
Dakle, samo četiri godine prije nego što će postati prvak Europe, Aston Villa je u Splitu teško stradala, bila je to prigoda veličanstvenog oproštaja Jurice Jerkovića od bijelog dresa, nakon desetljeća vjernosti.
Suigrači su iznijeli Jerkovića na ramenima i uputili ga u Zuerich gdje će se zadržati idućih sedam godina, o onda još dvije podariti Luganu da bi se nakon devet godina Švicarske vratio u svoj Split i postao tehnički/sportski direktor Hajduka. Na žalost, ne predugo, samo nešto više od dvije godine, od ožujka 1988. do demokratskih promjena u ljeto 1990...
No, nije to tema, nego kako je u ljetnu večer 1. kolovoza 1978. Hajduk isprašio Aston Villu, budućeg prvaka Europe što je bio samo novi zalog da se Hajduk neslužbeno proglasi prvakom svijeta u prijateljskim utakmicama!
Taj epitet nebrojeno smo puta ponavljali, nismo ga sami izmislili, naslijedili smo tu poštapalicu i navijačku smicalicu, ali smo je kroz 46 godina karijere opetovali višekrat, pa to i sada radimo.
Na tribinama Starog placa, ljeto prije preseljenja na veličanstveni Poljud, Hajduk se opraštao od legendarne "desetke" Jurice Jerkovića i istodobno slavio povratak trenera Tomislava Ivića. Postavljen je golemi transparent:
- Jure na svemu ti hvala i Iviću što si opet s nama!
Uvijek lagana rima, da bolje štima, predsjednik Tito Kirigin nije propuštao takve stvari kao pravi ceremonijal majstor, a imao je prave suradnike u liku generalnog tajnika Gojka Škrbića i Zdravka Reića, hajdukologa novinara u Slobodnoj Dalmaciji. Jerković odlazi, a u povratku Ivića slutila se nova, još jedna titula prvaka Jugoslavije.
Pompozna večer sjete i nove nade, ljeto, reflektori Starog placa, savršen travnjak, igralište bez atletske staze. Kako vam dočarati taj ugođaj, fali nam riječi pravih...
Transparent su donijeli Tonći Prlac, viđeni torcidaš i kasnije autor zapažene knjige o navijačima Hajduka, te njegovi i Jurini "meštri iz Radunice".
Hajduk je slavio sa 4:0 uz dva gola Žungula (Slaviša je nosio bradicu tog ljeta što je i danas u modi), te Ivice Šurjaka i Čopa, da, Dujina oca (Duje sad igra u Rijeci), a Davor Čop je bio baš veliki talenat.
Pa kako da, molimo vas, preskočimo 1. kolovoza 1978, kad u moru svakodnevnih vijesti zjapi praznina. Jer, Ante Rebić se još nije predstavio pred novinarima u poljudskom press-salonu, pa dok se domisli kad će, ispunjavamo prostor dragom uspomenom na Jerkovića našeg:
- Radunica kala mala, Juru velikana dala!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....