Riba smrdi od glave, a repom mrda samo kad izdiše na suhom. Hajdukov rep, odnosno igrači, u devedeset minuta (bilo koje) utakmice, zamrda nekoliko puta, pa ako lopta uđe u gol, uđe (kao, recimo, protiv Zagreba), a ako ne uđe, onda se zbrajaju porazi (i remi u Vinkovcima je poraz, tako je uvijek bilo i tako bi uvijek trebalo biti).
Hajdukova glava, odnosno Uprava, sama se pak potrudila usmrdjeti. I ne mislim pri tome na Joška Svagušu - predsjednika koji, valjda, i sam sada moli Boga da mu na skorašnjoj klupskoj skupštini dioničari ne potvrde mandat - nego na Željka Keruma, čovjeka koji nikad nije želio biti gradonačelnik Splita, nego njegov vlasnik.
Pa, se tako ponaša i s Hajdukom, ogradio ga je svojim mejašima kao da mu ga je 'ćaća ostavija'. A za to vrijeme, u ime vlasničko...
