Bivši igrač i trener Hajduka Zoran Vulić bio je suigrač, prijatelj, ali i suradnik pokojnog Ivana Gudelja. Znao je da situacija nipošto nije dobra, ali uvijek se nadaš. A na one najgore vijesti ništa te ne može do kraja pripremiti.
– Odlaskon njega, otiša je i dio mene. Sićan se prvog dana kad je doša u Hajduka, na igralište Dalmatinca. U zadnje vrime skupa smo radili u HNS-u oko dice iz dijaspore, skautiranja. Zbilja san potresen. Dragi moj Ivan. Otiša je s njin i jedan dio mog hajdučkog djetinjstva.
Ivan je bija čovik koji je bija ka stina. Virova san da će se opet izvuć ka pobjednik, ka šta je bilo i kad je mora prikinit igračku karijeru. Ne ide mi još u glavu da je otiša.
Golovi koje je zabija Dnjepru po onon blatu i način na koji je igra u toj utakmici, ali i inače moraju bit uzor svakon mladon igraču kako se igra i bori za svoj Hajduk. Pobijedija je bija taj nesretni hepatitis. Baš sad kada je triba napokon malo uživat, smijat se, igrat se unučicama...
Umra je jedan od deset najvećih igrača u povijesti Hajduka. I to nemojte zaboravit igrač koji nikad nije dočeka šansu da igra vanka, ali on je tu sigurno među najboljima ikad. Da nije bilo te bolesti bija bi on igra i u Real Madridu. Bija bi Gudelj, ako ne najbolji, onda jedan od pet najboljih igrača na svitu u to vrime, najbolji na svojoj poziciji.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....