Tog kišnog 7. lipnja 1993. Hrvatska je stala. Na autocesti A9 kod Ingolstadta u Njemačkoj Dražen Petrović je skončao u snu, na suvozačkom sjedalu Golfa koji je vozila njegova djevojka Klara Szalatny i doživjela prometnu nesreću.
Mlada država izgubila je jednog od svojih najvećih junaka, najomiljenijih sinova, čovjeka koji je bio inspiracija milijunima, a hrvatska košarka više nikad nije bila ista.
Klara za Draženovu smrt nikad nije odgovarala, a s njima u autu bila je i turska košarkašica i Klarina prijateljica Hilal Edebal koju su usput povezli.
Kako je došlo do nesreće?
Iz suprotnog je smjera dolazio kamion, koji je, pokušavajući zaobići jedno vozilo, izgubio kontrolu, probio središnju ogradu i ispriječio se na cesti. Vidljivost je bila vrlo slaba i Golf je udario u kamion, točnije šleper-cisternu, tako da je Dražen poginuo na mjestu nesreće.
- Činjenica je da je Klara vozila prebrzo. Bila je mlada vozačica, s malo iskustva, i u takvoj situaciji nije se baš mogla najbolje snaći. Doletjela je u prepriječeni šleper s brzinom većom od 160 kilometara na sat. Čak nije uspjela ni reagirati, kočiti. I da je uspjela pokušati zaustaviti svoje vozilo, pitanje je kako bi sve to prošlo s obzirom da se tegljač ispred njih pojavio iznenada. A onda je uslijedio strahoviti udarac od kojega je Dražen, koji je u automobilu sjedio na suvozačevu mjestu, poginuo - kazao je za Slobodnu Dalmaciju policajac Binder koji je došao na mjesto nesreće na očevid.
Je li Klara Szalantzy kažnjena za Draženovu smrt?
Klara nije kažnjena za Draženovu smrt, a nije prošla s težim ozljedama. Imala je tek mali ožiljak ispod lijevog kapka. O nesreći nikad nije razgovarala, pokušala je to zatomiti. Nekoliko godina nakon Draženove smrti prohodala je s nogometašom Oliverom Bierhoffom. Udala se za njega 2001., dobila dvoje djece, a onda ga je 2010. izgubila. Potom joj je preminuo i brat. Njemačka manekenka Szalantzy za nesreću nikad nije sudski odgovarala jer je njemački zakon jasan. Ako je osoba mogla izbjeći nesreću, bez obzira na to kojom je brzinom vozila, onda je kriva. Ipak, okolnosti Draženove nesreće bile su takve da se ona naprosto nije mogla izbjeći pa se tako ni Klaru nije moglo sudski procesuirati.
- U prometnim nesrećama je uvijek problem kada se preklope prebrza vožnja i smrtne posljedice. Pitanje uvijek glasi bi li se nesreća izbjegla da je vozač vozio sporije, na primjer 120 km/h. Ako se dokaže da se mogla izbjeći, to je kazneno djelo. U slučaju krivnje zakon određuje i kaznu do pet godina zatvora ili novčanu kaznu. Treba biti siguran da se prometna nesreća i smrt Dražena Petrovića ne bi dogodili da je vozačica vozila 120 km/h ili 100 km/h - rekao nam je Josip Miličević, odvjetnik specijaliziran za prometno pravo.
Klara je bila Draženova djevojka, a s njima je u automobilu bila još jedna osoba čija je priča posve nevjerojatna. Ona je Hilal Edebal, danas 54-godišnjakinja, a tada mlada košarkašica.
New York Daily News objavio je prije 13 godina priču Hilal Edebal jer je nedugo prije tog intervjua shvatila da je nesreća u kojoj je ona izgubila pamćenje ista ona u kojoj je smrtno stradao Dražen. Detalja o nesreći ne sjeća se, već sve informacije koje ima crpi iz medijskih sadržaja i policijskih izvješća.
Ozljeda mozga koja je proistekla iz nesreće prouzročila je amneziju zbog koje nesretna žena pati od golemih rupa u sjećanju, psihičkih slomova i stalnih otkaza na poslu.
- Zašto je Petrović, čovjek takvog statusa i bogatstva, morao putovati iz Njemačke za Zagreb baš automobilom, a ne avionom? Zašto sam ja morala baš tada biti u Njemačkoj umjesto u SAD-u, gdje sam studirala i igrala košarku? Zašto sam ja morala izgubiti karijeru, a Dražen život, dok je vozačica uskoro mogla nastaviti svoju košarkašku i karijeru modela? Na koncu, je li Dražen prošao bolje od mene? Odnosno, bi li za mene bilo bolje da nisam preživjela? Jednostavno, to je prenepravedno. Sve je bilo savršeno u mom životu do tog dana i fatalne nesreće - rekla je Edebal iz svog istanbulskog doma za NYDaily News.
Nesreća je u crno zavila hrvatski sport, ali i našu domovinu i hrvatski narod. Domovinski rat bio je u punom jeku i Draženova pogibija teško je pala našem narodu. Koliko je Draženu značila Hrvatska, dovoljno govori i činjenica da je igrao u nevažnoj utakmici protiv Slovenije. Već smo bili izborili plasman na EP, ali Dražen je svejedno htio igrati tu utakmicu u Poljskoj.
Nije trebao biti tamo, ali htio je biti, htio je igrati za svoju državu. Europsko prvenstvo nekoliko tjedana kasnije nije dočekao. U Frankfurtu je dugo razmišljao hoće li s ostatkom momčadi sjesti na avion ili ipak krenuti automobilom. Odlučio se na drugu varijantu, nažalost, to je za njega bila kobna odluka.
