Izvještaji sa zadnjeg debakla KK Split otprilike su svugdje isti. Hvalospjevi se pišu za utakmicu splitske momčadi na Gripama protiv Partizana, a razlog nije pobjeda domaće momčadi, već - pljesak!?
Da, pljesak, radnja udaranja dlanom o dlan, u ovoj je priči postala - subjekt. Gripe su pljeskale igračima Partizana, a oni uzvratili njima. Pljeskalo se i treneru Partizana Željku Obradoviću, a on je uzvratio pohvalama na račun domaće publike.
I sve je to predivno, sportski, fantastično ozračje kakvome i težimo na sportskim terenima, u dvoranama, na bazenima, stadionima... Samo, ostaje tu neki ‘crv‘ u glavi koji kopka. Ma čekaj malo? Pa mi smo presretni jer smo se eto družili malo s ozbiljnom regionalnom i europskom momčadi. Došao je klub koji igra ozbiljnu košarku, koji nešto znači u europskim okvirima, a mi smo sretni jer smo izmijenili turu pljeska s njima. Pljesak njima, pljesak nama, pljesak svima.
A ispod svih tih pljeskova, sramota. Kluba koji je nekoć bio i daleko iznad razine ovog Partizana, kluba koji je bio vladar Europe. Tri godine zaredom. Ajde, ne može se tako stalno, ali ovo... Postalo je normalno da na Gripama ugostimo tu i tamo ponekog europskog giganta, zaplješćemo si međusobno i napustimo dvoranu ozarena lica. I to je to.
Pazite kako je njima, momčadi iz Beograda koja dolazi u Split na izlet, onako, ‘u po gasa‘. Otprilike kako kad Hajduk ide na proslavu neke obljetnice po selima u zaleđu s juniorskom ekipom, pa se izmijene pokloni, a čuje se, naravno, i pljesak. Ne može bez pljeska. Domaćini zadovoljni jer su imali priliku vidjeti veliki klub, emocije su tu, atmosfera ugodna, ali ode brzo karavana dalje. Igrati prave, ozbiljne utakmice, a domorocima ostave - uspomene.
Baš kao što je i prava europska košarka u Splitu. Tek uspomena. Bolna.
Ovi sada ‘žuti‘ ne da nisu ozbiljni europski takmac, oni su na 1 - 5 u regionalnoj ligi. Za nešto bolji omjer, da neki maksimalni doseg poput mirnog opstanka, uglavnom se iz sezone u sezonu čeka hoće li ‘ubost‘ pravog Amerikanca.
A koliko su ostali Split i Partizan? Ma koga briga, zaplješćimo.