Da nije bilo tog natjecanja, ne bi bilo ni osvajanja Davis Cupa; Mario Ančić o ključnoj stvari koja je dovela do jednog od najvećih uspjeha hrvatskog tenisa

Pričati o splitskim olimpijcima, a ne spomenuti Marija Ančića bio bi pravi grijeh. Naš proslavljeni tenisač nije „čest svat“ u hrvatskim medijima, ali za ovu priliku rado se odazvao

Koliko se u svijetu cijeni olimpijska medalja, kako su ih dočekali rukometaši te koliko je visoko postavljena ljestvica splitskim sportašima ispričao nam je u novoj epizodi serijala „Priče sa Zapadne obale“.

Davno je bila 2004. godina i Igre u Ateni kada je 20-godišnji Ančić u paru s Ivanom Ljubičićem osvojio brončanu medalju. U finalu su bili bolji od indijske kombinacije Bhupathi-Paes sa 7:6, 4:6, 16:14. S osmjehom na licu, Mario se prisjeća Atene...

- Uhh, olimpijska medalja. Nema većeg postignuća u sportu. To je za mene bilo ostvarenje sna. Još dok sam odrastao u Splitu, pa se poče...