Dragan Primorac: ‘Financiranje ne treba promatrati kroz podjelu na ‘velike‘ i ‘male‘ sportove, prioritet je zajedništvo‘

U srijedu, 29. srpnja u Zagrebu će se održati Izborna sjednica Skupštine Hrvatskog olimpijskog odbora i krovno hrvatsko sportsko tijelo će dobiti novog predsjednika.

Jedan od kandidata je i znanstvenik, liječnik i predsjednik Hrvatskog taekwondo saveza Dragan Primorac.

Obnašao je niz funkcija u sustavu sporta: bio je potpredsjednik Hrvatskog taekwondo saveza, član Vijeća Hrvatskog olimpijskog odbora, a u travnju 2026. izabran je za predsjednika Hrvatskog taekwondo saveza te člana Vijeća Europske taekwondo unije. Također je član Zdravstvene komisije HOO-a, predsjednik Zdravstvene komisije Hrvatskog odbojkaškog saveza (od 2024.) te član Zdravstvene komisije Svjetske odbojkaške federacije. U lipnju 2025. ponovno je izabran u Zdravstvenu i antidopinšku komisiju Europskih olimpijskih odbora za mandat 2025. – 2029. Obnašao je i dužnost predsjednika Zdravstvene komisije Hrvatskog nogometnog saveza (2019. – 2021.), a danas je savjetnik predsjednika HNS-a za znanost i zdravstvo.

Obnašao je i dužnost ministra znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske od 2003. do 2009. godine te je autor Zakona o športu.

Povodom nadolazećih izbora s Primorcem smo razgovarali o njegovom programu, planovima i viziji za budućnost HOO-a.

Koji su ključni elementi vašeg programa za vođenje Hrvatskog olimpijskog odbora i po čemu se on razlikuje od programa drugih kandidata?

- Ne kandidiram se za funkciju, nego za promjenu sustava. Moj cilj je izgraditi moderan, transparentan i sportašima potpuno posvećen sustav koji će biti snažniji, pravedniji i uspješniji od onoga koji danas imamo. Polazište mog programa je jednostavno: sportaš mora biti u središtu svake odluke. HOO ne postoji zbog administracije, nego zbog ljudi koji svakodnevno treniraju, odriču se i predstavljaju Hrvatsku na najvećim svjetskim pozornicama. Svaki financijski model, razvojni program i strateška odluka moraju se mjeriti jednim kriterijem – koliko pridonose uspjehu i dobrobiti sportaša. Moja se vizija temelji na tri stupa: znanju, izvrsnosti i pravednosti. Hrvatski sport ne pobjeđuje zato što ima najveće proračune ili najmoderniju infrastrukturu. Pobjeđuje zahvaljujući talentu, radu i stručnosti. Zato želim sustavno ulagati u infrastrukturu, u trenere, kondicijske stručnjake, liječnike, fizioterapeute, psihologe i sve koji sudjeluju u stvaranju vrhunskih rezultata. Bez vrhunskih stručnjaka nema ni vrhunskih sportaša.

Posebno mjesto u mojem programu zauzimaju djeca i mladi. Smatram da sport nije privilegij nego pravo svakog djeteta. Zato ću poticati modele kojima će se kroz suradnju države, lokalne samouprave, HOO-a i sportskih saveza smanjiti financijske prepreke uključivanju djece u sport. Nijedan talent ne smije ostati neotkriven zato što si obitelj ne može priuštiti članarinu. Upravo je Grad Split jedan od najboljih primjera kako je to moguće ostvariti. Osnivanje regionalnih nacionalnih centara izvrsnosti za pripreme vrhunskih sportaša jedan je od mojih prioriteta. Time ćemo omogućiti standardizirane uvjete za trening i natjecateljske pripreme svima, a sportašima će se osigurati kvalitetna medicinska skrb, integracija najnovijih znanstvenih spoznaja te cjelovita logistička podrška usporediva s onom koju imaju njihovi konkurenti u inozemstvu, uz poseban naglasak na olimpijce, koji moraju imati pristup najboljim mogućim uvjetima. Regionalni nacionalni centri nisu samo potrebni, oni su preduvjet modernog, pravednog i dugoročno održivog sportskog sustava.

Niz puta sam istaknuo kako nema podjela na velike i male, loptačke i neloptačke, olimpijske i neolimpijske sportove. Svi oni su dio hrvatskog sportskog identiteta, a raznolikost sportova naše je najveće bogatstvo. Želim Hrvatski olimpijski odbor koji neće biti samo administrator sporta, nego pokretač razvoja, inovacija i izvrsnosti. HOO mora biti mjesto koje okuplja, osnažuje i stvara uvjete da hrvatski sport i u budućnosti postiže rezultate veće od svoje veličine. To nije samo program za jedan mandat. To je vizija hrvatskog sporta za sljedeća desetljeća.

Koji bi bili vaši glavni prioriteti u prvih 100 dana mandata ako dobijete povjerenje za vođenje Hrvatskog olimpijskog odbora?

- Prvih 100 dana ne vidim kao razdoblje prilagodbe, nego kao razdoblje odlučnih promjena. Hrvatski sport nema vremena za čekanje. Potrebna mu je jasna vizija, snažno vodstvo i sustav koji će ponovno uspostaviti puno povjerenje sportaša, saveza i javnosti. Moj prvi korak bit će pokretanje izmjena Statuta Hrvatskog olimpijskog odbora. Vjerujem da svaka moderna i odgovorna institucija mora imati ugrađene mehanizme demokratske obnove. Zato ću predložiti ograničenje mandata predsjednika HOO-a na najviše dva puna mandata. Institucije moraju biti snažnije od pojedinaca, a kontinuitet razvoja ne smije ovisiti o trajanju bilo čijeg mandata. Istodobno ću otvoriti dijalog sa svim dionicima hrvatskog sporta. Razgovarat ću sa svima – i s onima koji su me podržali i s onima koji nisu. Nakon izbora ne postoje pobjednici i poraženi. Postoji samo hrvatski sport. HOO mora postati kuća otvorenih vrata, mjesto okupljanja, suradnje i zajedničkog donošenja odluka.

Jedan od ključnih prioriteta bit će uspostava potpune transparentnosti u donošenju odluka i raspodjeli sredstava. Hrvatski sport zaslužuje sustav u kojem su kriteriji jasni, mjerljivi i jednaki za sve. Svaki savez mora znati po kojim se pravilima sredstva dodjeljuju, kako se vrednuju rezultati i koji su razvojni ciljevi koje zajedno želimo ostvariti. Posebnu pozornost posvetit ću stvaranju dugoročne strategije razvoja hrvatskog sporta. Hrvatska ostvaruje izvanredne rezultate, ali više ne smijemo živjeti samo od talenta i entuzijazma pojedinaca. Potrebno je sustavno ulagati u trenere, stručni kadar, sportsku medicinu, infrastrukturu, znanost i razvoj mladih sportaša. Moj cilj nije samo osvajati medalje danas, nego stvoriti uvjete za medalje koje će Hrvatska osvajati za deset, dvadeset i trideset godina.

Od prvoga dana okupljat ću tim ljudi koji će biti birani isključivo prema znanju, iskustvu, integritetu i sposobnosti da provedu promjene. Hrvatski sport zaslužuje najbolje ljude na najodgovornijim mjestima. Vrijeme je da stručnost postane jedini kriterij. Vjerujem da Hrvatska može i mora ostati jedna od najuspješnijih sportskih nacija svijeta. Ne zato što smo veliki po broju stanovnika ili financijskoj snazi, nego zato što posjedujemo ono najvrjednije – talent, znanje, karakter i pobjednički mentalitet. U prvih 100 dana postavit ćemo temelje sustava koji će te vrijednosti pretvoriti u trajnu snagu hrvatskog sporta.

Hrvatski sport posljednjih je mjeseci obilježen financijskim nepravilnostima i aferama u pojedinim savezima. Smatrate li da Hrvatski olimpijski odbor treba imati aktivniju ulogu u prevenciji i nadzoru te koje biste konkretne mjere poduzeli kako bi se takve situacije ubuduće spriječile?

- Duboko vjerujem da Hrvatski olimpijski odbor mora biti predvodnik izvrsnosti, integriteta i vizije, a hrvatski vrhunski sport njegov najvažniji prioritet. Samo na tim temeljima Hrvatska neće biti zemlja koja prati svjetske trendove, nego zemlja koja ih stvara te i u budućnosti ostaje među najuspješnijim sportskim nacijama svijeta. Jasni, objektivni i mjerljivi kriteriji odlučivanja o dodjeli sredstava, uz potpunu transparentnost financiranja, najbolja su zaštita od nepravilnosti i pojava koje narušavaju povjerenje u sportski sustav. Moj cilj je uspostaviti najviše standarde transparentnosti i odgovornosti, kako bi svaki korisnik javnih sredstava u svakom trenutku imao jasan i cjelovit uvid u financijske tokove, procese donošenja odluka i način upravljanja sportskim sustavom.

Istodobno, u suradnji sa svim ključnim dionicima hrvatskog sporta, radit ćemo na uspostavi pravednog, održivog i razvojno usmjerenog modela financiranja koji će nagrađivati izvrsnost, poticati razvoj mladih sportaša i stvarati jednake prilike za sve sportove. Uvjeren sam da samo sustav koji počiva na transparentnosti, stručnosti i odgovornosti može dugoročno osigurati povjerenje sportaša, saveza i građana te omogućiti hrvatskom sportu da nastavi ostvarivati rezultate koji nadilaze veličinu naše države. Vjerujem da Hrvatski olimpijski odbor mora biti uzor transparentnosti i integriteta cijelom sportskom sustavu. Moj cilj je izgradnja institucija kojima sportaši, savezi i građani vjeruju. Samo na takvim temeljima možemo razvijati sport koji će biti uspješan, pošten i održiv. Upravo zato transparentnost, odgovornost i integritet moraju postati jednako važni kao i pobjede na sportskim terenima.

U sportskim se krugovima povremeno spominje tzv. francuski model, prema kojem je nacionalni olimpijski odbor više usmjeren na koordinaciju i zastupanje sportskog pokreta, a manje na operativno upravljanje javnim sredstvima. Kako gledate na takav model i smatrate li da bi njegova primjena mogla smanjiti mogućnost financijskih nepravilnosti?

- Po mojem mišljenju, ključno pitanje nije tko raspoređuje sredstva, nego postoje li jasni kriteriji, potpuna transparentnost i učinkoviti mehanizmi kontrole. Ako toga nema, nijedan model neće spriječiti probleme. Ako toga ima, svaki model može funkcionirati uspješno. Hrvatski olimpijski odbor mora biti snažan zastupnik interesa sportaša i sportskih saveza, ali istodobno i primjer transparentnosti te odgovornog i dobrog upravljanja javnim sredstvima (tzv. good governance). Moj je cilj stvoriti sustav u kojem će povjerenje biti rezultat jasnih pravila, a ne osobnih odnosa; u kojem će svaka odluka biti obrazložena, svaki kriterij poznat, a svaki utrošeni euro opravdan. Kada uspostavimo takav sustav, pitanje modela postaje manje važno od rezultata koje ostvarujemo.

Smatrate li da bi veliki ekipni sportovi trebali imati veći udio u financiranju Hrvatskog olimpijskog odbora u odnosu na ostale sportove? Zašto?

- Veliki ekipni sportovi nedvojbeno zaslužuju snažnu i sustavnu podršku. Oni okupljaju velik broj djece i mladih, stvaraju široku sportsku bazu, jačaju društvenu koheziju i važan su dio nacionalnog identiteta. Uspjesi hrvatskih reprezentacija u nogometu, rukometu, vaterpolu, odbojci, košarci i drugim ekipnim sportovima desetljećima su bili izvor ponosa i inspiracije za cijelu naciju. Međutim, ne vjerujem da financiranje treba promatrati kroz podjelu na „velike” i „male” sportove, nego kroz jasno definirane kriterije koji uključuju rezultate, razvojni potencijal, broj uključenih sportaša, rad s mladima i doprinos hrvatskom sportu u cjelini. Hrvatska je postala sportska velesila upravo zato što nije ovisila o jednom ili nekoliko sportova. Hrvatska je postigla sjajne rezultate i od osamostaljenja samo na Ljetnim olimpijskim igrama hrvatski sportaši su osvojili 48 medalja. Sjetite se samo koliko smo bili ponosni i koliko smo se radovali sjajnim rezultatima ekipnih loptačkih sportova koji su u tom razdoblju osvojili 8 olimpijskih medalja (dvije zlatne medalje i jedne brončane u rukometu, jedne zlatne i tri srebrne medalje u vaterpolu, srebrne medalje u košarci).

Uz to, naši sportaši iz svih ostalih sportova su osvojili 40 medalja (13 zlatnih, 11 srebrnih, 16 brončanih) na koje smo bili neizmjerno ponosni. Zato moj odgovor nije „više jednima, manje drugima“, nego pravednije, transparentnije i razvojno usmjereno financiranje za sve. Ekipni sportovi moraju dobiti podršku primjerenu svom značaju i masovnosti, ali istodobno ne smijemo zanemariti sportove koji Hrvatskoj donose olimpijske medalje, svjetske naslove i međunarodni ugled. Hrvatska ne pobjeđuje zato što ulaže u jedan sport. Hrvatska pobjeđuje zato što stvara šampione u mnogim sportovima. Upravo tu raznolikost smatram jednim od najvećih bogatstava hrvatskog sporta i želim je sačuvati te dodatno razvijati. Moje je načelo jednostavno: svaki sport koji stvara vrijednost za Hrvatsku, razvija mlade ljude i ostvaruje rezultate mora imati poštenu priliku za razvoj. Svaka medalja osvojena za Hrvatsku ima jednaku težinu, a svaki sportaš koji nosi hrvatski grb zaslužuje jednako poštovanje.

Kakav je vaš stav o položaju neolimpijskih sportova? Smatrate li da bi oni i dalje trebali biti dio Hrvatskog olimpijskog odbora ili bi bilo primjerenije da budu organizirani kroz zasebnu udrugu ili sustav?

- Zajedništvo hrvatskog sporta ostaje jedan od prioriteta – ne želim podjele na velike i male, olimpijske i neolimpijske sportove, loptaške i neloptaške sportove, povlaštene i manje važne. Svi su dio hrvatskog sportskog identiteta, a raznolikost sportova naše je najveće bogatstvo. Jednak vrijednosni okvir - svaka medalja osvojena za Hrvatsku ima veliku vrijednost i zaslužuje veliko poštovanje. Naposljetku, jedan sport koji je danas neolimpijski, već u sljedećem olimpijskom ciklusu može postati olimpijski.

Hrvatski nogometni savez, Hrvatski skijaški savez i Hrvatski stolnoteniski savez odgovorili su Slobodnoj Dalmaciji da sa Specijalnom bolnicom Sveta Katarina imaju sklopljene ugovore o poslovnoj suradnji, koja omogućuje besplatne zdravstvene usluge, ili zdravstvene usluge uz popust. Njihove odgovore naglasili smo Primorcu.

Ako biste bili izabrani na mjesto predsjednika HOO-a, biste li smatrali spornim to što neki savezi imaju ugovor sa Specijalnom bolnicom Sveta Katarina, čiji ste jedan od suosnivača?

- Godinama smo pružali vrhunskim hrvatskim sportašima besplatne usluge i na to sam ponosan. Međutim, nakon mog ulaska u Vijeće HOO-a, predložio sam – što je i prihvaćeno – da se ugovor s HOO-om suspendira, zbog mogućeg sukoba interesa, tako da Specijalna bolnica Sv. Katarina i Hrvatski olimpijski odbor nemaju nikakav ugovorni odnos. Kao što sam rekao, dok je takva suradnja postojala, bolnica je sportašima u olimpijskom programu HOO-a omogućavala besplatne dijagnostičke preglede (MRI, UZV) te preglede kod specijalista, uz povlaštene cijene za ostale usluge. Nakon toga HOO je uspostavio, mimo nas, suradnju s drugim zdravstvenim ustanovama u Hrvatskoj. U međuvremenu, zahvaljujući našoj globalnoj reputaciji u Specijalnoj bolnici Sv. Katarina su se liječili brojni vrhunski sportaši uključujući i igrače Premier Lige i NBA Lige... Među njima su bili Garry Kasparov, Luka Modrić, Goran Ivanišević, Bojan Bogdanović, Dino Rađa, Marin Čilić, Nikola Kalinić, Mirko Filipović, Jusuf Nurkić, Gordan Giriček i mnogi drugi. Zaključno, ne postoje nikakve financijske obveze sportskih saveza prema Specijalnoj bolnici Sv. Katarina te ako neki sportaš dođe na pregled u bolnicu, dolazi kao i svaki drugi građanin.