StoryEditor
Ostaloneutješan

Kapetan Vrgorca Duško Martinac izgubio pet finala: Prazan sam kao nikad

Piše Vedran Babić
25. prosinca 2020. - 10:02
Ante Čizmić/Cropix

Finala prvenstva Hrvatske 2012. protiv Brodosplit Inženjeringa, 2013. protiv Nacionala, 2019. protiv Novog Vremena Apfel te finala Kupa 2018. sa Split Tommyjem i 2020. s Olmissumom.

Pet šansi za prvi trofej u klupskoj povijesti imali su malonogometaši Vrgorca i ni jednu nisu iskoristili.

Ova friška peče ih možda i najviše. U finalu Kupa na splitskim Gripama poraženi su od Olmissuma na šesterce nakon što su teniskim rječnikom šest puta imali meč-loptu, doduše svaku na “servisu” Olmissuma koji je svih šest puta majstorski odgovorio i ostao u igri.

Atmosfera u svlačionici nakon utakmice bila je deprimirajuća, a posebno je teško bilo kapetanu i dugogodišnjem igraču Vrgorca Dušku Martincu (33) koji je sudjelovao u svih tih pet finala.

- Prazan sam kao nikad – jedva je pronalazio riječi neutješni Martinac.

Skupio je snage i nastavio:

- Preplavljuju me osjećaji razočaranja i tuge, ali i ponosa jer tu igraju mahom mladi momci koji su ponikli u školi nogometa u Vrgorcu. Oni su budućnost ovog kluba. To me čini sretnim, ali ne može umanjiti tugu koju osjećam nakon ovako izgubljenog finala. Bili smo nikad bliži trofeju.

A mogao je biti junak

Da stvar po Martinca bude gora, mogao je postati junak. U produžetku je imao akumulaciju, a u posljednjoj minuti prije šesteraca i stopostotnu šansu iz blizine, no oba mu je pokušaja obranio nekadašnji suigrač iz Vrgorca Žarko Luketin. Mogao se Dule proslaviti, no umjesto toga ispao je tragičar.

- U najgorim trenucima primali smo golove, iako je protivnik objektivno kvalitetniji i bolji od nas. Mentalno smo bili jaki, s golmanom-igračem izjednačili na 2:2, a u produžetku smo imali bolje šanse, čak i tu akumulaciju...

U rijetko viđenoj drami šesteraca u prvih deset serija svi su izvođači bili precizni, a onda je u 11. Olmissum došao do trofeja kojim je kompletirao savršenu godinu.

- Nevjerojatno je da oni 11 serija nisu promašili i da su pogodili svaki put kad su trebali ostati u igri. Viđao sam takve stvari na nekim manjim turnirima, ali na ovakvoj razini i to u finalu velikog natjecanja nikad. Pretužni smo, ali to je sport.

Ako iz vrgoračke perspektive postoji nešto pozitivno u ovoj priči, to je da su Martinac i društvo pokazali da vrijede više od trenutno tek pretposljednje pozicije na prvoligaškoj ljestvici, sa samo dva boda iznad posljednjeplasiranog Osijeka. S obzirom na to da je ljetos financijska situacija bila toliko tmurna da nitko nije mogao znati kako će i hoće li klub opstati, lijepo je vidjeti da je hrabro vrgoračko srce još živo i bori se.

Svima pokazali zube

- Možemo se nositi sa svima. Tek smo prošli tjedan protiv Osijeka (op.a. pobijedili su 6:4 u gostima) prvi put ove sezone bili kompletni. Mlada smo momčad, dobra, ali čim nam nedostaje jedan ili dva igrača to se osjeti. Sad smo u Kupu opet bili kompletni i to se vidjelo. Nitko nas ove sezone nije nadigrao, a gubili smo uglavnom samo jedan ili dva gola razlike. Omiš nas je dobio 1:0 deset sekundi prije kraja, pobijedili smo Novo Vrijeme... Kvaliteta je tu. Nedostaje iskustva, ali vjerujem da ćemo ga nadoknaditi u nastavku.

Glavni je cilj ostanak u ligi.

- Klupska se politika promijenila i to mi je drago. Igraju domaći momci uz nas par starijih koji smo također iz Vrgorca. Imamo samo dvojicu igrača sa strane, a to su Gudasić koji je ekstra kvaliteta te Kozarić iz Čapljine. Čast svima, ali mislim da se u Hrvatskoj malo tko može time pohvaliti – zaključio je u pozitivnom tonu Duško Martinac. 

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

06. siječanj 2021 13:46