Kaštela su dobila još jednog državnog prvaka. Ivan Geronimo Šerić osvojio je zlatnu medalju na Prvenstvu Hrvatske u disciplini skok s motkom. ‘Leteći‘ Sućuranin i član splitskog ASK-a preskočio 5.30 metara i tako iza sebe ostavio Ivana Horvata i Lukasa Cika. Veliki je to uspjeh za mladog Geronima koji i dalje lovi normu za Olimpijske igre u Parizu. Javio nam se prepun dojmova dan nakon osvojenog zlata.
- Zadovoljan sam, ali mislim da sam mogao i više, ali dvije minute između skokova su mi bile premalo. Nakon preskočenih 5.30, podignuo sam na 5.40 i nisam uspio preskočiti.
Priznao je Šerić kako i nije bio svjestan da je u vodstvu. Jer da je, letvicu bi podignuo na 5.50 što bi mu bio osobni rekord i još jedan korak prema Parizu. A ovako je viza za Olimpijske igre postala skoro pa nemoguća misija, iako kakva – takva nada još postoji.
- Horvat je propuštao visine. Bio je iza mene na listi, pa je čekao da ne uspijem preskočiti. Ali nije ga išlo. Skočio sam 5.30, a on 5.10 metara. Uopće nisam shvatio da sam prvi. Da sam znao stavio bi na 5.50 umjesto 5.40 i onda bih imao pet minuta odmora između skokova. A ovako sam imao samo dvije minute. To mi je bilo premalo – priča nam Šerić. Osjetio se umor na posljednjem zaletu koji nije bio onako eksplozivan kao prethodni.
Zlatna medalja za Šerića je veliki podvig. A posebno kada uzmemo u obzir da se treninzima vratio tek u travnju nakon teške ozljede. Prvo natjecanje imao je u svibnju, a jučer se okitio titulom najboljega u državi.
- Kroz dva tjedna planiram pokušati preskočiti 5.50 ili 5.60. Imao sam još jedno natjecanje u Italiji koje je nosilo dosta bodova za Olimpijske igre. Preskočio sam 5.20. Dobro me išlo, a onda je jedan natjecatelj pao i udario glavom u kutiju. Bilo je krvi posvuda, izgubio je svijest. Došla je hitna pomoć i natjecanje je prekinuto.
Nije Kaštelanin imao sreće...
- Bio je to izgleda Božji plan da ipak ne idem na ove Igre. Ali zato ću sigurno ciljati sljedeće. Tek sam se sada vratio na svoje. Želim opet uhvatiti staru formu, a onda i napasti puno više.
A nema ni sreće s treningom. Planove im na Parku mladeži remeti Ultra.
- Sljedeća tri, četiri tjedna ne možemo trenirati na stadionu zbog festivala. Sve je zatvoreno. I što sad? Najvjerojatnije ćemo ići u Sinj, ali tamo možemo samo trčati. Nažalost, naviknuli smo već na to u ovo doba jer je svake godine isto – poručio je Šerić za kraj. Otvara to novu problematiku. Festival elektronske glazbe velikom broju ljudi donosi zaradu, ali što je sa sportašima koji tamo treniraju? Alternative nema ili je jako mršava...
