Malonogometaši Vrgorca nakon 17 godina više na stanuju u elitnom rangu hrvatskog futsala.
Rezultat je to turbulentne sezone koja je završila u finalu doigravanja za popunu HMNL-a protiv drugoplasirane momčadi iz jedinstvene Druge lige, vinkovačke Aurelije. Popularna ‘žuta podmornica‘ s istoka Hrvatske potopila je u dva okršaja nebesko-plavi brod, u prvom susretu u Tinovu gradu bili su bolji nakon izvođenja šesteraca 4:2, a u drugom u Ciglici nakon produžetaka 4:3.
Teško su to primili stanovnici Tinova grada, brojni navijači, sportski djelatnici ne samo iz Vrgorca nego iz okolnih mjesta, pa usudimo se napisati i po Hrvatskoj jer Vrgorac je godinama bio sinonim za grad fustala. Tu su se igrala epska finala, velike utakmice, atmosfera je bila kao na južnoameričkim stadionima…
Za one koji ne znaju, Vrgorčani su ulaska u Prvu ligu igrali pet finala, tri prvenstva i dva kupa. Nažalost, nikad nisu otišli do kraja, međutim malo tko je očekivao da će završiti u nižem rangu natjecanja. Jedan sportski put krenuo je prije 17 godina iz Vinkovaca i zatvorio se 2024. godine u tom gradu. Naime, nebesko-plavi su prije 17 godina u gradu na Bosutu igrali kvalifikacije s tadašnjim Vinkovcima kao prvaci 2. HMNL-jug i sad u popularnoj Ciglici završili svoj prvoligaški put.
Kao na jugu Italije, i u ovom malom gradiću smještenom ispod Matokita na granici s BiH, ljudi su temperamentni, nakon ispadanja osvanuli su lampioni ispred klupskih prostorija, a društvene mreže su ‘gorjele‘, tražili su se krivci od uprave do igrača… Jer mnogi još ne mogu prihvatit da sljedeće godine neće u Domu športova Davor Jović gledati najbolje hrvatske malonogometaše u dresu Futsal Dinama, Novog Vremena, Olmissuma, Pule, Squarea…Tko je za to kriv?
Nezahvalno je upirati prstom u ljude, jer svi su dali dobar dio sebe, a ni u najgorim noćnim morama nisu pomišljali na ovaj scenarij. Jednostavno, nedostajalo je mirnoće kod starijih igrača, dišpeta i ponosa kod mlađih, krvavih kolina kod ‘stranaca‘, mudrosti na klupi, dok je uprava krivo procjenjivala situacije i lutala u odlukama. Na kraju je sve došlo na naplatu, nebo im je okrenulo leđa na terenu kada je bilo najpotrebnije, kad je lopta trebala ući u mrežu, pronašla je neki drugi put.
Možda da je bio malo iskusniji trener na klupi nikad ne bih ispustio prednost u prvoj utakmici na domaćem terenu protiv Aurelije od 2:0, 3:1, 4:2 tri minute prije kraja. No, tko se usudi nešto reći Anti Kraljeviću, jer kada je bilo najteže, podmetnuo je leđa i rekao da preuzima odgovornost. Stavio se na raspolaganje u najtežim trenucima. Možda se klub trebao presložiti nakon ispadanja u Kupu od trećeligaša Hajduka krajem listopada prošle godine, vjerojatno bi se spasila sezona.
Lako je sad biti ‘general poslije bitke‘, Uprava i direktor kluba Ante Mihaljević volontiraju, a neki od njih troše i svoj novac. Međutim, definitivno se mora nešto napraviti po pitanju sređivanja stanja i odnosa u klubu, ali to ne smije izazvati sukobe i ‘rat‘ koji je na vidiku po pitanju preuzimanja upravljačkih struktura. Treba pustiti nekoliko dana da sve ovo prođe i rane zacijele, a onda hladne glave donijeti smjernice za narednu sezonu.
Mora se zatvoriti financijska konstrukcija, znati s kojim igračima se kreće u pohod jer brojni su hrvatski klubovi već su bacili oko na mlade igrače Vrgorca, pronaći adekvatna pojačanja i krenuti u osvajanje 1. HMNL kako bi se vratili u elitu gdje im je mjesto po svemu. Sve to mora biti spremno do lipnja, bude li se s odlukama i rješenjima oklijevalo, mogla bi ih stići sudbina najtrofejnijeg hrvatskog kluba Splita koji se nakon ispadanja iz Prve lige godine godinama bori i vuče po Drugoj ligi. Iz primjera ovog kluba, puno se toga može naučiti. Nadam se da su toga svjesni svi od gradske vlasti, sponzora, članova uprave, igrača, struke, navijača…