Čujete zadnju sirenu na utakmici, mrtvi ste umorni i krećete na tuširanje. Još ste „vrući", sve vas živo boli, a onda vam kažu da vas čeka nova „utakmica". I to ne protiv suparnika i s loptom, već na koljenima i s krpama u rukama! Ribanje i čišćenje umjesto driblanja i šutiranja. E, pa to je ove jeseni sudbina rukometaša Hrvatskog Dragovoljca iz Dugog Rata koji se natječe u drugom rangu, preciznije 1. ligi Jug. Dugoraćani su domaćini u Omišu, ali jedini uvjet pod kojim smiju igrati s rukometnim ljepilom je taj da nakon svake utakmice dvoranu potpuno očiste od tog ljepila.
Propozicije Hrvatskog rukometnog saveza od ove sezone kažu da dvorana mora omogućiti ljepilo, a odluka kućnog reda dvorane ima članak u kojem se to zabranjuje. Na kraju nam je Grad Omiš dopustio...