Dok sam pisao ovaj razgovor na mobitel mi sletila poruka:
- Dobivamo sutra!
Poruka od mog sugovornika Luke Bakovića. Vratara Trogira kojega u 3. kolu EHF kupa čeka ‘utakmica godine‘ kontra grčkog Olympiacosa.
- Oćete, ali po piksi – odgovorio sam mu u šali jer uvijek volim udrit‘ kontru, lagano provocirat.
Naša interna zezancija išla je dalje, neće se Luka naljutit‘ što je otkrivam javnosti. Kaže mi on da uzmen lovu na kladionici, gledam ‘laganih 7.90‘, ili koliko već.
Šalu na stranu, imponira taj optimizam vratara trogirske momčadi, kao i svih u klubu, pogotovo ako se zna s kakvom ‘artiljerijom‘ stiže momčad iz Atene, kakvi su to igrači.
- Proučili smo ih dobro, sve njihove prednosti i mane. Rekao bih da su razina Nexea u našoj hrvatskoj ligi.
Ajmo, Luka, pucaj. Prvo prednosti.
- Najveća snaga su im trojica u vanjskoj liniji, izvanredni igrači. Pogotovo livi vanjski Savvas, jedan od najboljih šutera koje san vidija. Skače sa 10-11 metara, ima šutinu. Pa naš Slišković, razigrava i šutira, on im je mozak ekipe. Njih dvojica donose 90 posto odluka, moramo se dobro pripremit za njih.
Kako to riješiti? Šutiraju iz vani, trojica-četvorica rokaju, visoki su, jaki, Španjolac je na 213 centimetara, opalit će vam zonu 6-0, pa ti to probij...
- Moramo bit gusti u sredini naše obrane, mora nam radit blok, pokušat s dubljom obranom, ne smijemo ih čekat na crti jer bombizaju s vanjskih pozicija... I, naravno, šta više ubrzat igru, gurat kontru i polukontru, jer će nam na njihovu postavljenu obranu bit jako teško.
Prva je u Trogiru, večeras u 18 sati. Dobro ili loše?
- Htjeli smo da uzvrat bude tu kod nas, ali eto... Moramo ovu prvu odigrat najbolje šta možemo pa ćemo vidit di smo.
Bit će dvorana puna ‘do čepa‘. Kažu, atmosfera za pamćenje.
- To nas nosi, daješ onda 110 posto, ideš ‘poginit‘. Ta naša publika je možda i najljepša priča u hrvatskom rukometu.
Roko Trivković je ozlijeđen...
- To nam je ogroman hendikep u napadu, pogotovo u obrani. Falit će nam ta njegova energija i borbenost. A ništa, morat ćemo se skrpat bez njega.
Luka je s rukometom krenuo u Akademiji Balić&Metličić. Logično, iz Splita je:
- Jedan dan san vidija oglas, došli su nam u školu pokazat malo rukomet, ja i prijatelj smo rekli ‘ajmo probat‘. I ostali smo do danas.
I baš si htio biti vratar, ili?
- Ma neee, na početku san bija livi vanjski, ka i svi tija san pucat, davat golove. Jedanput nam golman nije doša na utakmicu, ja san sta na branku, primija samo jedan gol i – osta na branci. Treneru Žari Baliću se svidilo kako san branija.
Žare je, za one koji ne znaju, otac od Ivana Balića. Nego, ‘jel ti drago šta se to tako dogodilo‘, pitam ga, a on se smije i vrti glavom u stilu ‘i nije baš‘:
- Isto bi ja radije da san igrač. Ali, dok ide... neman se šta žalit ha, ha!
Uz Žaru, treneri su mu bili i Željko Babić, Nikola Foretić, Ivica Maraš, Pero Metličić, Boris Popović, sve ‘imena‘. Ovaj zadnji, Pop, ga je povukao sa sobom u Trogir, tu su ostali do dan danas.
- Je, skupa smo išli. Tada Akademija nije imala seniorsku momčad, raspustili su nas juniore i ja san završija u Trogiru. I tu san već sedmu godinu. Kad san doša bili smo treća liga, sad smo standardni prvoligaš, igrali smo finalu kupa, sad Europu. A sve studenti i amateri.
U sedam godina od treće lige do Europe. A 2018. godine naš Luka proglašen je i za sportaša godine grada Trogira!
- Zamisli, ha, ha! Ja iz momčadskog sporta. Bila je dobra sezona, puno obrana. Baš lipo, veliko priznanje.
Neću te pitati tko ti je idol među vratarima, imaš 25 godina i već si izgrađen sportaš, teško je pričati o ‘idolima‘. Ali, sigurno imaš nekog tko ti je pojam, od koga, ajmo reć, učiš, čiji stil branjenja najviše voliš.
- Mislim da je svima nama to Niklas Landin. On je baš pojava. Kojom lakoćom brani, čita, pa lepeze, špage... za divit se! I Šterbik, čovik dođe s godišnjeg na polufinale i onda bude najbolji golman...
Luka je bio i juniorski reprezentativac kod Davora Dominikovića, 25 mu je godina, visok 198 centimetara, sjajno građen za vratara. I za lijevog vanjskog, ali to je ‘piši propalo‘.
Najbolje vratarske godine su, kaže, 31-32, čeka ga duga karijera među vratnicama. Gdje se vidi?
- Prije svega u klubu u kojemu ću imati dobrog trenera za individualni rad jer mi to malo fali, s takvim ću bit bolji još bar 30 posto. Volija bi se okušat u inozemstvu da vidin di san, imam li taj kvalitet.
Luka je zanimljiv i zahvalan sugovornik. Ne čudi stoga, a vrijedno je respekta, da je magistrirao Turističko poslovanje na Ekonomskom fakultetu, uz to završio i Višu trenersku školu. A tek mu je 25.
- Dogovor s mojima doma je bija da moran završit tri godine faksa. Onda je došla korona, ostavila me igrat u Hrvatskoj iako san ima dobru ponudu iz vani, pa san završija još dvi godine, svih pet. No, to mi je plan B, sad sve karte bacan na rukomet da vidin di san. Mislin da se mogu pokazat. Bit trener je plan C.
E pa, sritno Luka. I da večeras obraniš što više lopti tim Grcima.
Pa makar ja poslije morao još malo istrpit‘ na račun one zezancije s početka teksta.
