Norveška reprezentacija već ispisuje jednu od najljepših priča ovog Svjetskog prvenstva. Momčad predvođena Erlingom Haalandom osvojila je simpatije brojnih neutralnih navijača, a nema sumnje da će mnogi u subotnjem četvrtfinalu protiv Engleske, koje se igra u 23 sata po hrvatskom vremenu, navijati upravo za "vikinšku" družinu.
No ovaj ćemo se put nakratko odmaknuti od nogometa. Naime, Norvežani su u središtu pozornosti bili i prije prvog sučeva zvižduka. Razlog nije bio Haaland, taktičke zamisli izbornika Stalea Solbakkena ni atmosfera u reprezentaciji, već – hrana. Vijest da su u SAD dopremili više od tone vlastitih namirnica obišla je svijet, a iza naizgled neobične odluke krije se pomno osmišljena strategija kojom u Norveškom nogometnom savezu ne žele baš ništa prepustiti slučaju.
Na popisu se našlo oko 300 kilograma atlantskog lososa i bakalara, 116 kilograma tradicionalnog norveškog smeđeg sira brunosta, a spominjalo se i 6000 naranča. Na prvi pogled zvuči kao pretjerivanje. Naravno, nisu oni jedini, slično rade i mnoge druge reprezentacije.
Cijelu operaciju vodi Aron Espeland, čovjek koji se za prehranu norveške reprezentacije brine već 35 godina. Zajedno s još trojicom kuhara zadužen je za pripremu četiri obroka dnevno za više od 60 ljudi, uključujući igrače i članove stručnog stožera.
Njihova je baza tijekom SP-a Greensboro u saveznoj državi Sjevernoj Karolini, gdje ih je već prije dolaska reprezentacije dočekala potpuno opremljena kuhinja.
Naime, nisu dopremili samo hranu. U SAD je unaprijed poslana i profesionalna kuhinjska oprema – od noževa i dasaka za rezanje do industrijskih sokovnika kojima će svakodnevno pripremati svježe cijeđeni sok od naranče. Cilj je bio stvoriti gotovo identične uvjete kakve imaju u Norveškoj kako bi igrači tijekom višetjednog turnira imali potpuno istu prehranu na koju su se naviknuli tijekom cijele godine.
Espeland naglašava da prehrana u reprezentaciji nije tek pitanje dobrog ručka ili večere. Svaka promjena može utjecati na probavu, kvalitetu sna, razinu energije i brzinu oporavka između utakmica. Upravo zato u Norveškom nogometnom savezu smatraju da se ni najsitniji detalji ne smiju prepustiti slučaju.
"Mi smo malo posebni. Želimo ono što sami smatramo najboljim i želimo raditi s najboljim norveškim namirnicama. Kad ih možemo poslužiti onda kada je to najvažnije, u to ulažemo i vlastiti i norveški ponos", rekao je Aron Espeland za norveški VG.
Takav pristup potvrđuju i sportski nutricionisti, koji ističu kako vrhunski sportaši često vrlo osjetljivo reagiraju na promjene prehrane tijekom velikih natjecanja. Nije riječ samo o sastavu obroka, nego i o vodi, začinima, načinu pripreme hrane i svakodnevnoj rutini. Čak i manje probavne tegobe, nadutost ili lošiji san, mogu ostaviti posljedice na izvedbu igrača, osobito na turniru koji traje gotovo čitavi mjesec i u kojem se utakmice igraju svakih nekoliko dana.
Zbog toga mnoge reprezentacije nastoje zadržati što više navika iz svakodnevnog života, a Norvežani su taj pristup podignuli na novu razinu.
Ukratko, prava znanost.
Smeđi sir
Jedna od namirnica koja je privukla najviše pozornosti svakako je brunost, tradicionalni norveški smeđi sir. Za razliku od klasičnih sireva, brunost nastaje dugim ukuhavanjem sirutke, zbog čega poprima karakterističnu smeđu boju i blago karameliziran, slatkast okus. Norvežani ga najčešće jedu za doručak, a među sportašima je popularan jer sadrži prirodne mliječne šećere koji predstavljaju brz izvor energije. No njegova vrijednost nije samo nutritivna. Za mnoge igrače upravo je brunost okus doma, a tijekom višetjednog boravka daleko od obitelji i svakodnevnog života i takvi detalji mogu imati psihološki učinak.
Ni odabir ostalih namirnica nije slučajan. Oko 300 kilograma lososa i bakalara uklapa se u filozofiju norveške sportske prehrane koja naglasak stavlja na visokokvalitetne proteine i omega-3 masne kiseline. Takva hrana lakše se probavlja od težih mesnih jela, a stručnjaci smatraju da pridonosi bržem oporavku mišića nakon velikih napora. Uz ribu poslužuju rižu, tjesteninu, krumpir, povrće ili piletinu, dok će se teža jela od crvenog mesa zbog visokih temperatura u Sjevernoj Karolini na jelovniku pojavljivati znatno rjeđe.
Posebnu pozornost izazvala je i informacija o 6000 naranči koje su se našle na popisu potrebnih namirnica. Međutim, upravo je oko tog podatka nastala najveća zabuna. Na društvenim mrežama i u dijelu medija proširila se tvrdnja da je svih 6000 naranči dopremljeno iz Norveške u SAD. To ipak nije točno. Kako je pojasnio sam Espeland, naranče se kupuju u SAD-u jer su svježe i lako dostupne, a kuhari će od njih svakoga dana pripremati oko 15 litara svježe cijeđenog soka. Osim vitamina C, sok sportašima osigurava prirodne ugljikohidrate, kalij i dodatnu hidrataciju, što je posebno važno tijekom treninga i utakmica na visokim temperaturama.
Imate li što za prijaviti?
Vratit ćemo se malo na brojku od 300 kilograma ribe... Na prvu, puno. No, ako uzmemo u obzir da je to količina koja se treba rasporediti na 60 ljudi kroz 30 dana, zapravo nam ostavlja dojam da će im zafaliti koje kilo.
Priča o hrani otvorila je i pitanje kako je uopće moguće unijeti takve proizvode u SAD, s obzirom na to da američka carinska pravila spadaju među najstroža na svijetu. Putnici koji dolaze u zemlju ne mogu jednostavno u kovčegu prenijeti veće količine mesa, mliječnih proizvoda ili svježeg voća, a mnoge su namirnice potpuno zabranjene zbog zaštite domaće poljoprivrede i sprječavanja širenja biljnih štetnika i zaraznih bolesti životinja.
Dakle, jasno da ako Norvežanima ili nekoj drugoj naciji slučajno ponestane određenih namirnica, ne mogu ih "spremiti po nekom".
Situacija u slučaju reprezentacije potpuno je drukčija. Hrana nije putovala u osobnoj prtljazi igrača, nego je organizirana kao službena međunarodna pošiljka koja prolazi sve potrebne veterinarske, sanitarne i carinske kontrole. Takve pošiljke unaprijed se prijavljuju nadležnim američkim službama, a proizvodi moraju zadovoljiti stroge uvjete za uvoz. Svježa riba, primjerice, može se uvoziti uz odgovarajuću dokumentaciju, dok su za mliječne proizvode potrebne dodatne veterinarske potvrde. Drugim riječima, Norvežani nisu zaobišli američka pravila, nego su cijeli proces organizirali u skladu s propisima.
Koliko ozbiljno pristupaju prehrani, najbolje pokazuje jedno iskustvo koje je podijelio član kuharskog tima Christian Karlsson. Prisjećajući se svoga prvog velikog natjecanja 1998. godine, rekao je kako su tada gotovo dva tjedna na raspolaganju imali tek nekoliko vrsta povrća, poput brokule, cvjetače i mrkve. Upravo su ih takva iskustva uvjerila da se na hotelsku kuhinju više ne žele oslanjati, nego da žele potpunu kontrolu nad svakim obrokom.
Za Norvešku, koja je prvi put nakon gotovo tri desetljeća izborila nastup na Svjetskom prvenstvu, ovakva razina organizacije nije luksuz, nego ulaganje u detalje koji na najvećoj pozornici mogu napraviti razliku.
Dok će navijači na terenu pratiti golove Erlinga Haalanda i suigrača, u pozadini će jednako važnu utakmicu voditi i četvorica kuhara, uvjereni da se vrhunski rezultat ne gradi samo na treningu i taktici, nego i na onome što se svakoga dana nalazi na tanjuru.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....