Preminuo legendarni trener iz susjedstva, ispisao je jednu od najvećih nogometnih priča

Preminuo je Osvaldo Bagnoli, legendarni talijanski trener koji je u talijanski nogomet upisao jednu od najnevjerojatnijih priča svih vremena, osvajanje ‘Scudetta‘ s Hellas Veronom 1985. godine. Iako je kao igrač imao pristojnu, no ne posebno upečatljivu karijeru (debitirao je u Milanu, potom igrao za Veronu, Udinese, Catanzaro i SPAL), Bagnoli si je mjesto u povijesti talijanskog nogometa izborio kao trener, dovodeći Hellas Veronu na krov Italije, pišu Sportske novosti.

Priča je počela još 1981. godine u drugoj ligi. Nakon toga uslijedila je promocija u Serie A, unutar samo nekoliko godina i dva finala Kupa Italije, što se činilo kao najava čuda koje je uslijedilo. U sezoni 1984./85. njegova Verona, s odličnom zonskom obranom i taktičkom organizacijom, osvojila je prvi i jedini ‘Scudetto‘ u povijesti kluba.

Zasluge za naslov nose golovi Nanua Galderisija, kreativnost Di Gennarija te trka Pierina Fanne, igrača koji u tadašnjim velikim klubovima nisu dobili priliku kakvu su možda zaslužili. Bagnoli je imao veliku zaslugu što je svakoga od njih maksimalno iskoristio, stvorivši posebnu kemiju između momčadi i stadiona Bentegodi, a taktikom je uspio nadoknaditi jaz prema znatno bolje opremljenim suparnicima. Njegova Verona sezonu je završila s najboljom obranom lige, koju je predvodio Roberto Tricella. Tek 19 primljenih golova u 30 utakmica.

– Snaga njegova Hellasa ležala je u ekipnom duhu, ubojitom kontranapadu i sposobnosti borbe u svakoj prilici. Osvaldo Bagnoli je, uz sve to, i borac po prirodi - tako je o njemu tada govorio i bivši švedski reprezentativac i trener Nils Liedholm.

Nakon devet sezona u Veroni, koje su se gorko završile ispadanjem 1990. godine iz prve lige, Bagnoli je dvije sezone vodio Genou, gdje je došao do šestog mjesta u Serie A i polufinala Kupa UEFA. Legendarna je pobjeda na Anfieldu protiv Liverpoola, jer je to bila prva u povijesti nekog talijanskog kluba na tom stadionu.

Uslijedilo je godinu i pol dana na klupi Intera: drugo mjesto iza Capellova Milana 1993. godine, a potom otkaz 1994., u jednoj od najkompliciranijih sezona u povijesti Nerazzurra. Odluka zbog koje se predsjednik Pellegrini kasnije pokajao, kako je priznao u jednom od svojih posljednjih intervjua:

– Što ne bih ponovio? Nakon trideset godina mogu prvi put priznati da sam pogriješio otpustivši Bagnolija, dobrog čovjeka i velikog trenera, najboljeg kojeg sam imao, uz Trapattonija – rekao je tada Pellegrini.

Od tada je Bagnoli odlučio više ne trenirati.

– Odlučio sam više vremena provoditi kod kuće i uživati sa svojom obitelji – odlučio je tada Bagnoli. Bagnoli je imao 91 godinu, a preminuo je u bolnici Borgo Roma u Veroni.