Za sebe je po dolasku u Liverpool na upit o usporedbi s tada zahuktalim Joseom Mourinhom koji je sebe prozvao „Special One” rekao da je onda on - „Normal One”. To je valjda najveća laž koju je Jürgen Norbert Klopp ikada izrekao, a u moru baš svega i svačega što je ovaj veseli nervčik „ispalio” tijekom bogate karijere. Nije laž? Koliko još nogometnih trenera znate zbog čijih su odlazaka navijači čak tri puta plakali? A i on sam. U tri različita kluba. I baš svaki put je odlazio sam, nikada nije dobio otkaz!
Doduše, samo tri kluba vodio je u trenerskoj karijeri Klopp koji će u lipnju napuniti 57 godina, ali i to govori koliko je i s tog aspekta poseban. Kada je 2008. godine napuštao Mainz u kojem je kao igrač i trener proveo ukupno čak 18 godina (11 kao igrač, sedam kao trener), „raspao” se Klopp. Od suza i jecanja poput djeteta na bini je jedva slagao rečenice.
- Danke Kloppo, wir vergessen dich nie! - bila je poruka navijača Mainza, koju mu nisu zaboravili što je ostao na klupi čak i kada je klub ispao u drugu ligu, na klupi malog kluba kojeg je uveo i dugo držao u Bundesligi unatoč valjda najmanjem budžetu.
- Hvala ti Kloppo, nećemo te zaboraviti!
Sedam godina kasnije napustio je svojom odlukom i klupu Borussije Dortmund, kluba kojeg je ranije odveo do dvije titule prvaka Njemačke 2011. i 2012. te finala Lige prvaka 2013. godine. Do ovogodišnjeg naslova prvaka čudesnog Bayer Leverkusena pod vodstvom Xabi Alonsa to su bile posljednje titule najbolje momčadi Bundeslige koje nije osvojio Bayern. Bogati Bavarci su zahuktalom Kloppu tada doskočili tako što su mu uzimali najbolje igrače, prvo Marija Götzea pa onda i Roberta Lewandowskog. Pa je Klopp na koncu otišao. Opet je bilo suza, ovaj put na legendarnom Westfalenu. Zarazni Kloppov osmijeh ni trademark naočale nisu to uspijevali sakriti.
Nije u trofejima sve
Od jeseni 2015. godine do današnje zadnje utakmice s Wolverhamptonom (Arenasport 2, 17 sati) bio je na klupi Liverpoola, ali mnogo više od običnog trenera. Obično se učinak nekog trenera mjeri trofejima, rezultatima, pobjedama. A opet u domaćim okvirima Guardiolin Manchester City ili u europskim Real Madrid osvajali su mnogo više.
Da ne bude zabune, nije nedostajalo toga Kloppu ni u Liverpoolu, baš kao ni ranije u Borussiji Dormund. U malo manje od devet godina provedenih u engleskom klubu, osvojio je ukupno osam trofeja. Ma da je samo vratio naslov prvaka na Anfield, što je 2020. godine napravio nakon čak tri desetljeća posta, dovoljno bi učinio. Osvojio je još jednu Ligu prvaka, igrao još dva finala tog natjecanja. A da nije bilo jeb.... Reala, da ga nisu zafrkala dvojica vratara, vlastiti Loris Karius u Kijevu i protivnički Thibaut Courtois u Parizu, tko zna gdje bi mu bio kraj. Ili da se kršenje financijskih pravila Manchester Cityja za koje se odavno znalo, ne rješava brzinom hrvatskog pravosuđa. Cityju će u konačnici neke titule možda biti i oduzete. Ali što to vrijedi Liverpoolu koji je pod Kloppom za „građanima” dvaput zaostajao bod u Premiershipu? Kako se u šali kaže, pravda je spora, ali nedostižna.
Tko je najveći trener današnjice? Vizionar i nogometni umjetnik Pep Guardiola? Neuništivi i vječni Carlo Ancelotti? Dobri stari pragmatični Jose Mourinho? Specijalist za LP Zinedine Zidane? Netko drugi. Svaki odgovor je točan. Da pitate šaljivčinu Kloppa je li on taj, vjerojatno bi uz onaj svoj zarazni smiješak rekao da jest zbog svojih 1,91 metar visine. Kada je ozbiljan reći će da je to Guardiola, kao što je već govorio.
- Nevjerojatan je trener, kao i način na koji je utjecao na nogomet. Osvojio je toliko trofeja, a ponaša se kao da nije osvojio nijedan – govorio je Klopp za čovjeka koji na utakmicama nije, ali ukupno u prvenstvenim utrkama jest bio njegov „kriptonit”.
Klopp zadnji put pred Kopom
Svaka čast Claudiju Ranieriju i njegovom čudu s Leicesterom, za potpisnika ovih redaka najbolji je onaj tko je u kontinuitetu i s momčadi koja nije najskuplja, bez neograničenog budžeta i gomilanja zvijezda, osvajao i pobjeđivao i to s igrom koja također osvaja, za koju će i neutralci navijati, uz forsiranje mladih. A uz to je i mnogo više od trenera. Kad se sve to spoji...
Nije Klopp pritom nekakav „fake”, samo vulkan emocija koji kao i svi mi nekad erumpira i kada nije u pravu. Nije ni neki samodopadni stručnjak, imao je kako priznaje sam i dosta pogrešnih procjena i poteza. Jednostavno je takav kakav jest. Običan čovjek koji je usto i vrhunski trener sa svim svojim vrlinama i manama, kojih ima. Trener iz naroda. Koji je kako kaže malo energetski potrošio, zato je ovaj dan najavio još u siječnju.
Oprostit će se na kraju samo s osvojenim Liga kupom što je malo mršavo, ali nemojte sumnjati, danas će na Anfieldu opet biti mnogo suza i kiselih osmijeha, baš kao i u Dortmundu 2015. i Mainzu 2008. godine. Opet će, kao te 2015. godine pred „Žutim zidom” na Westfalenu, Klopp ovaj put pred Kopom triput stisnuti šaku. Zadnji put.
Teško je danas Kloppu, neće mu biti svejedno, ali jednom je čovjeku još i teže. Njegovo ime je Arne Slot. Nizozemac i dosadašnji trener Feyenoorda nasljednik je Nijemca na klupi Liverpoola. Rezultatski će ga možda i naslijediti, ali za sve ove druge stvari, za izjednačiti ili nadmašiti takvu karizmu, neće mu nimalo biti lako. Iz Liverpoola ipak odlazi „Special One”, jedan od posljednjih primjeraka običnih, normalnih ljudi među vrhunskim trenerima. Svaka čast Salahu, Van Dijku, Alissonu..., ali najveća zvijezda i duša ovog moćnog Liverpoola (bio) je Klopp.
