StoryEditor

PSG je antinogometni klub koji igra negledljivo, a Mauricio Pochettino nije kriv za to

25. studenog 2021. - 12:25

Hiperinflacija dvoboja između najjačih europskih klubova u grupnoj fazi jedan je od najvećih problema Lige prvaka već godinama. Ili jedna od njenih najvećih prednosti, ovisi kako uzmete. Ako želite iz kola u kolo imati tri-četiri susreta za koja je realno da se dogode čak i u finalu, onda vam je takva situacija sjajna, ali ako ste iz vikenda u vikend zamoreni količinom derbija u nacionalnim prvenstvima, još jedan susret kao što je bio onaj sinoćnji između Manchester Cityja i PSG-a počinje vam djelovati kao nužno zlo, nekakva obveza koju znate da morate ispuniti prema samome sebi, iako biste možda radije gledali Sporting - Borussia Dortmund, ili možda Atletico – Milan.

No, teško da biste bili mirni kada ne biste pogledali susret dviju najvrjednijih momčadi na svijetu, iako znate točno što vas čeka – dominacija Cityja i nevjerica u kolikoj mjeri PSG igra besmislen nogomet. Ne samo to, već kada se sve stvari stave u kontekst, momčad Mauricija Pochettina igra možda i najizraženiji antinogomet posljednjih godina.

Kako drugo opisati susret u kojem se ekipa vrijedna gotovo milijardu eura većinu vremena brani sa sedmoricom igrača protiv momčadi vrijedne nešto više od milijardu eura, koja već godinama igra pozicijski možda i najbolji nogomet na svijetu?

Mi koji smo manje sretni pa smo utakmicu morali gledati na televiziji, a ne s tribina Etihada, u prvom dijelu smo često ostajali zakinuti za prizore Lionela Messija, Neymara i Kyliana Mbappéa koji se nisu baš zamarali povratnom trkom te su nerijetko ostajali izvan kadra televizijskih kamera, tamo negdje oko centra. Situacija nije bila puno drugačija ni u drugom poluvremenu, a tužno je bilo vidjeti kako Pochettino, koji slovi za jednog od najboljih trenera na svijetu i koji je radio čudesne stvari s prosječnim Tottenhamom, u 67. minuti iz igre vadi Idrissu Gueyea i uvodi Ángela Di Maríju, isključivo zato da bi Argentinac povećao razinu individualne kvalitete na terenu, a ne da bi mu donio nekakvu sistemsku prednost. Dapače, sve što je postigao bilo je to da mu se ekipa sada (odgovorno) branila sa šestoricom.

image
AFP

Iako je recept Parižana još i pod Thomasom Tuchelom bio disciplinirana obrana koja bi osiguravala lopte trojici najisturenijih igrača koji odbijaju postojanje same ideje o defenzivnoj fazi igre, City je jednostavno predobra momčad da bi se zaustavila sa sedmoricom. A iako je PSG sinoć poveo u 50. minuti, djelovalo je gotovo nemoguće da će se u obje utakmice grupne faze izvući bez poraza (prva je završila 2:0 u njihovu korist).

PSG je poveo nakon nekakve improvizirane akcije koja je djelovala kao kada se na malom nogometu okupe veterani znalci pa odigraju atraktivnu akciju na račun svog talenta i tehnike, a ne uigranosti. Messi se nakon proigravanja kroz međuprostor izvukao na lijevo krilo i poslao povratnu loptu za Neymara koju je Kyle Walker skrenuo do Mbappéa na drugoj vratnici, a on je onda poentirao Edersonu kroz noge, jer je jedino tamo i mogao provući loptu.

Parižani su tako poveli iz situacije koja je inače Cityjev forte, a koja je i sinoć predstavljala problem PSG-u. Plan Guardioline momčadi uglavnom se svodio na to da se usko i kompaktno postavljena obrana Parižana izbaci iz balansa preko krila. To bi najčešće izgledalo tako da bi se poslala dijagonala za izoliranog Riyada Mahreza na desnom krilu, koji bi onda imao situaciju jedan na jedan, ili bi Iİlkay Gündoğan poveo loptu kako bi navukao protivničkog igrača na sebe, a onda je proslijedio na jedan od bokova. A u drugom poluvremenu je momčad Pepa Guardiole upogonila još jedan ubojiti mehanizam, koji im je donio oba pogotka – dijagonala u prostor s jednog krila na drugo, koja bi bez problema prolazila kada bi utrčavanje igrača bilo dobro tempirano, jer se PSG kontinuirano branio s premalim brojem igrača.

Mahrez je sinoć bio posebno dobar te je u potpunosti zasjenio PSG-ov napadački trojac. Iako nitko zapravo ne sumnja u kvalitetu Alžirca, ipak će ga rijetko tko staviti u isti koš s Messijem, Neymarom i Mbappéom. Ali Mahrez je sinoć pokazao da ne zaostaje previše za njima, dapače, ali ne samo zbog taktički dobro odrađenog posla, nego i zbog svih situacija jedan na jedan u kojima je djelovao nezaustavljivo.

PSG ima problem koji nema nijedan drugi klub na svijetu, a on leži u trojici igrača koje nema nijedan drugi klub na svijetu. Natjerati Messija, Neymara i Mbappéa da igraju fazu obrane vjerojatno je jedan od najtežih trenerskih zadataka koji postoje, a čak i kada bi se u tome uspjelo, to bi vjerojatno odškrinulo vrata pakla iz kojih bi demoni počeli izlaziti već nakon prvog lošeg rezultata.

image
AFP

Iako zvuči malo smiješno, Pochettino u nekom smislu nije kriv za antinogomet koji PSG igra, kao što ni Tuchel nije bio kriv za to. Jednostavno, PSG je momčad prepuna zvijezda koja izjeda sama sebe, a izjeda se upravo iz razloga što jest ono što želi biti – organizacija prepuna zvijezda čiji je primarni smisao da bude samo to, a tek onda da pobjeđuje. Za igru nikoga previše nije briga.

S jedne strane je tužno gledati Pochettina koji u PSG-u praktički obnaša dužnost defenzivnog koordinatora, jer značajni utjecaj može imati samo na onih sedam igrača koji se brane, dok faza napada ionako ovisi o raspoloženosti elite iz vrha napada i kvaliteti protivničke obrane. Ali s druge strane stoji činjenica da argentinski stručnjak na Parku prinčeva zarađuje sedam milijuna eura godišnje i da je znao u što se upušta.

Znao je da dolazi u klub u kojem je nogomet kao igra sporedna stvar i u kojem je nemali broj igrača veći i od trenera i od kolektiva, ali je svejedno prihvatio posao. No, ono kako njegova momčad izgleda skoro godinu dana nakon što ju je preuzeo samo je jedan od dokaza da je PSG na svaki mogući način – antinogometni klub.

item - id = 1145935
related id = 0 -> 1145899
related id = 1 -> 1145846
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
25. studeni 2021 12:26