Koalicija koja je trebala isprati grijehe starih Uefinih struktura, izliti svježe vrijednosne temelje i predvoditi europsku nogometnu katarzu, završila je - "bratoubilačkim ratom". Razlaz Zvonimira Bobana i Aleksandra Čeferina, kao i događaji koji su uslijedili, predstavljaju neke od središnjih tema u nogometnm razgovorima. Odlazak legendarnog hrvatskog reprezentativca s pozicije glavnog Uefinog operativca izazvao je ozbiljne tektonske procese u nogometnom svijetu, a mi smo, koristeći se medijskim seizmografom, zabilježili sva naknadna podrhtavanja. Boban je, kako se izjasnio u otvorenom pismu, Uefu napustio razočaran odlukom svog donedavnog bliskog suradnika da si izmjenama Statuta osigura dodatni mandat na čelu organizacije. Paradoks leži u činjenici da je upravo Čeferin, nakon svog dolaska na čelnu poziciju, kroz reformski paket u Statut implementirao i pravilo da nijedan predsjednik ne može biti imenovan više od tri puta, što je u nogometnoj javnosti pozdravljeno glasnim aplauzom i percipirano kao svojevrsni kamen temeljac u izgradnji nove, poštenije i transparentnije Uefe, no slovenski je odvjetnik guranjem spornog amandmana (prema kojem pravilo o tri mandata ne vrijedi za imenovanja otprije 2017. godine) izazvao imploziju na gradilištu, piše Jutarnji list.
Žestoka Herakova reakcija
David Gill je, kao član Izvršnog odbora Uefe, prvi ustao protiv Čeferina, i istaknuo da se tim činom vraća u "korumpirana Platinijeva vremena", a Boban je onda otišao i korak dalje te - napustio Uefu. O Bobanovom potezu raspisali su se svi ugledni svjetski mediji, poput New York Timesa, Guardiana, BBC-ja, Gazzette Dello Sport, L‘Equipea, Marce, AS-a i ostalih. Nekadašnji kapetan hrvatske reprezentacije u praktično svakom od tih tekstova pozitivno je ilustriran, kao čovjek kojeg je osobni moralni kompas odveo u smjeru suprotnom od Čeferinova.
"Boban je dostojanstven čovjek s principima", napisao je i Gary Lineker na X-u, a jedna od rijetkih negativnih reakcija na potez hrvatske nogometne ikone - i to poprilično žestoka - stigla je iz domovine.
"Bobanovo abdiciranje iz Uefe nije ništa drugo do zabijanje noža u leđa čovjeku koji mu je omogućio da "de facto" postane drugi čovjek Uefe. Bit je svega da se iza Bobanova kvazimoralnog čina krije njegova ambicija da naslijedi Čeferina na mjestu predsjednika", napisao je na Facebooku Ivan Herak, bivši ministar turizma RH, odnosno nekadašnji glavni menadžer strateškog planiranja, fondova EU i promocije Hrvatskog nogometnog saveza. Čeferin je, u četvrtak, na Uefinom Kongresu u Parizu, tijekom kojeg je njegov prijedlog amandmana dominantno dobio potrebnu dvotrećinsku većinu, režirao još jedan "plot twist", najavivši kako se ipak neće kandidirati za novi mandat 2027. Istom je prilikom neizravno prozvao Bobana, okarakteriziravši ga kao "samoprozvanog moralnog autoriteta", koji je bio upoznat s njegovom namjerom da odustane od nove kandidature. Čeferinove nelogične i neuvjerljive tvrdnje demantirali su izvori bliski Bobanu, koji navode kako 55-godišnji Hrvat nije imao te informacije.
Koalicija šaptom pala
Svakako, nadalje, treba istaknuti da je Engleska jedina od 55 zemalja članica koja je na Kongresu glasala protiv spornog amandmana. Ranije se u medijima (The Guardian) navodilo kako postoji kritična masa sastavljena od deset zemalja koje bi mogle glasati protiv Čeferinova amandmana, no čini se kako je došlo do raspada te i takve koalicije. Istodobno, upravo bi činjenica da su FA i Mark Bullingham jedini ostali na liniji kontra Čeferina mogla oslikavati konture povezanosti između Engleza i Bobana, odnosno potencijalnu buduću suradnju. U međuvremenu se pojavila i informacija da se Čeferin u prethodno spomenutoj prozivci zapravo obraćao predsjedniku rumunjskog saveza Răzvanu Burleanuu - koji ga je ranije žestoko kritizirao - no podatak da je Rumunj u konačnici ipak podržao amandman suprotstavljen je toj tezi.
S tim u vezi, talijanska Repubblica navodi da će upravo Boban i on biti glavni oponenti u izborima za sljedećeg predsjednika Uefe. Sve u svemu, mogli bismo reći da se "rat" nastavlja, a njegov ishod znat ćemo 2027., kada se budu zbrajali "mrtvi".