Barakude sa zadnjim atomima snage: ‘Čeka nas još jedan korak. Svi smo na rezervi, a Talijani vas mlate, maltretiraju...‘

Prespavana je noć, uvijek je lakše nego kad je suprotni scenarij. Veliki rezultat, još jedno finale, finale Svjetskog prvenstva, pa ovo je drugo finale u mjesec dana. Prvo je bilo finale Europskog prvenstva. Četvrto finale Svjetskog prvenstva Hrvatske, treće moje osobno... Sretan sam. Zadovoljan. Presretan – prvi je na druženje s novinarima u hotelu JW Marriott u Dohi, koji se nalazi u sklopu City centra Doha, došao naš izbornik.

Ivica Tucak ima novu medalju s velikih natjecanja. Sve su sjajne, dvije su najsjajnije. Hrvatska s njim svjetski prvak 2017. u Budimpešti, 2022. na Europskom prvenstvu u Splitu. Eto, nije za staviti na stranu, ali ne zaboravlja se kad je u svom gradu, pod vedrim nebom, na Crnici, u svom Šibeniku 2009. bio svjetski juniorski prvak.

- Čeka nas zadnji korak. Ne znam hoćemo li uspjeti, ali moramo napraviti sve da uzmemo zlato.

Ritam je ‘lud‘, evo dan nakon polufinala, a dan uoči finala bilo je tek mjesec dana od završetka Europskog prvenstva. Počeli su pripreme početkom prosinca za Europsko, ali i za Svjetsko. Nikad se ovo nije dogodilo usred klupske sezone.

- Hoće li biti snage? Dobro pitanje, i nadam se kako hoće. Rekao sam igračima u autobusu, na povratku s bazena u hotel, nema više treninga, nema više videa, nema ničega. Sad je samo glava i srce. Dogovorit ćemo se vezano za Italiju, ali mi već znamo što trebamo raditi. Umorni smo, igrači su mrtvi, na rezervi... Rekao sam vam već nakon utakmice kako mi se prvi put u mojoj trenerskoj karijeri dogodilo da šest, sedam igrača te gleda u trećoj četvrtini i traži izmjenu. Ja sam umoran. Nakon utakmice, kad je popustio adrenalin, vrtjelo u glavi. Ovo je jedan suludi ritam, ali tako je.

I opet je razvukao osmijeh na lice, a kako i ne bi kad je Hrvatska ostvarila jedan sjajan i velik rezultat.

- Da, ali moramo učiniti sve kako bi ostvarili još jedan korak. Ponavljam, možda nećemo uspjeti, ali moramo dati sve od sebe.

Ivica Tucak je uoči polufinala s Francuskoj čestitao Francescu Di Fulviju, kapetanu Italije, na plasmanu u finale

Tonči Vlašić/

Italija je suparnik u finalu. Treći put Hrvatska – Italija igraju za zlato na velikim natjecanjima. Zatvorio se krug. Prvo smo se tukli za zlato na Europskom prvenstvu u Zagrebu 2010., potom na Olimpijskim igrama u Londonu 2012., i sad igramo i finale svjetskog prvenstva. Dobili smo oba. Vodimo 2:0. Mnogi su očekivali Španjolsku u finalu. Italija?

- Vrh! Italija, Španjolska i Hrvatska su u ovom period nakon Tokija, Olimpijskih igara, non stop u polufinalu, finalu. Mi smo po tom pitanju preskočili nesretnu Fukuoku, Talijani također. Ali, tu smo. Strašna reprezentacija s dvojicom, trojicom vanserijskih igrača počevši od Francesca di Fulvija. Ritam ubitačan. Plivanje na rubu incidenta, uvijek s pokušajem igre produženog faula. Mlate te, maltretiraju, ali da ih možemo pobijediti, to je apsolutno jasno. Ne volim gatat, uvijek kažem da ono što je bilo jučer ne vrijedi za sutra, ali se ne sjećam kad nas je Italija zadnji put pobijedila. Ne daj Bože da to bude sutra. Međutim, kažem, Italija je veliki protivnik. Zaslužuje svaki respekt u bazenu i izvan bazena. Ali, vjerujem u svoje momke.

Potom još o Italiji.

- Nemaju centre da rečeš da su to top svjetske klase, ali u ovom kriteriju suđenja, koji vlada u svjetskom vaterpolu, ne govorim sad kako je to dobro ili loše, talijanski centri dobiju svoj broj isključenja. Imaju sjajnog golmana Marca Del Lunga, imaju, već sam rekao, Di Fulvija, a mene su dvojica igrača prijatno iznenadila gledajući ovdje u Dohi sve njihove utakmice, a to su dvojica, koja dolaze iz drugog plana – Francesco Condemi na lijevoj strani i Alessandro Velotto na desnoj. Oni drže jedan ritam, pogotovo Condemi. Znao sam da je mlad, kvalitetan igrač, ali da je ovako kvalitetan, to nisam znao. Zatim, Gonzalo Echenique ljevak, Edoardo Di Soma, koji ulazi kao drugi centar... Ali, imamo mi sjajne igrače. Nema straha. Bit će to utakmica 50:50. Odlučivat će, kao i u svakom velikom finalu sitnice. Moramo biti kakvi smo bili u polufinalu i finalu Europskog, na tom nivou. Ne smijemo biti na nivou drugog poluvremena protiv Francuske. U polufinalu smo bili kvalitetni, ali nismo bili briljantni. Poklanjali smo Francuzima povratak. Otišli smo na 9:6, i onda krivi pas, pa pustimo čovjeka u sredini, pa promašili zicer... Uglavnom, samo smo im davali, davali, i kad daješ meso, očekuj kako će ga netko ugristi. Moramo biti puno koncentriraniji u obrani nego protiv Francuske – naglasio je Tucak.