Dubrovčanima su donijeli milijune, ali u Gradu ih više ne mogu progutati; odlučili su izaći i pokazati drugo lice

Dubrovčani su na račun njih zaradili milijune i milijune, a euri i dolari i dalje neumoljivo stižu pod zidine. Teško je i usporediti s nekim drugim turističkim mamcima tu svjetsku franšizu, no domaćem je puku već odavno dozlogrdilo.

To se da zaključiti čim popričate s nekoliko lokalaca u gradu prebogate povijesne baštine.

Sjedim tako u jednom od restorana, a preko puta stariji Amerikanac rumenih obraza. Već dobrano cvrcnut, a oko njega mladići i djevojke. U nekoj distopijskoj budućnosti lako ga je zamisliti kao protagonistu ritualnog kupanja u kozjem mlijeku, dok oko njega razuzdane djevice donose koktele i trljaju mu leđa. 

Da priča bude potpuna, na glavi mu je i kruna, a u tom trenutku konobar donosi tortu s vatrometom.

- Hepi brzdej tu ju... - ori se pred zidinama, a ganuta mladež oko kralja aplaudira.

Nije loš tip, naprotiv. Bio je torte viška pa je fetu po fetu nudio i okolnim stolovima.

Upitasmo konobara radili se o onome što slutimo.

- Ma da, dosta nam ih je više - odvrati ljutito konobar.