Kada si dijete neke događaje iz djetinjstva pamtiš cijeli život, ostanu ti vječno urezani u sjećanje. Nema nikakve sumnje kako će „drugašima” Osnovne škole Stobreč nezaboravnim ostati predavanje legendarnog bivšeg igrača Hajduka Ivana Gudelja.
U petak poslijepodne Gudelj je bio gost malih Stobrečana. Jedan od najboljih nogometaša Europe osamdesetih godina prošlog stoljeća, ključni igrač Hajduka, reprezentativac i kapetan tadašnje Jugoslavije, je zbog bolesti naprasno morao prekinuti karijeru već u 26. godini. No nije se predao, potom se hrabro uhvatio u koštac s bolesti i nastavio drugu, trenersku karijeru.
Gudelj je učenicima bio gost iznenađenja. Nisu im njegov identitet otkrile učiteljice Olga Cerić i Mirjana Žeravica, čak ni njegovoj unučići Noemi. Kada je ušao kroz vrata nastale su ovacije. Uunučica je poletjela didi u zagrljaj.
Svi navijate za Hajduka? - upitao je Gudelj.
- Daaaa! - uglas su uzvratili drugaši koji su mahom stigli odjeveni u dresove. Uz hajdukovce i hrvatske reprezentativce „došli” su tako i Neymar, Messi, Mbappe, Haaland... A Noemi je bila u dresu Gudelja.
Oduševljenje nije jenjavalo kada je učenicima pušten film s isječcima iz Gudeljeve karijere. Gledali su isječke Gudeljevih pogodaka, asistencija, nezaboravnih nezaustavljivih prodora u dresu Hajduka i reprezentacije bivše države, Crvenoj zvezdi, Partizanu, Valenciji, Beverenu, Sparti, Bordeauxu, Tottenhamu, Torinu, Dnjepru... U onom valjda vječno blatnjavom dresu, nezaustavljivom trku. Devet mjeseci nakon mitskog Dnjepra prestao je igrati nogomet, sa samo 26 godina.
Ispričao im je Gudelj svoju životnu priču.
- Meni je čast biti tu s vama – naglasio je pri početku Gudelj.
Glumac nije zaglumio nego je podijelio
Pričao je Gudelj o životnim vrijednostima, djetinjstvu, borbi s bolesti...
- Ispričati ću vam jednu bajku o ovom dječaku, ovom momku – rekao je Gudelj pokazujući na naslovnicu svoje knjige koju je svakom od učenika poklonio, „Hajdučke priče” autora Blaža Duplančića.
- Ja sam iz jednog malog sela Zmijavaca. U selu je bila samo jedna televizija... Morao sam svakog dana raditi, nizati duhan. Imali smo jednu kravu koja je hranila cijelu obitelj. Morao sam se ljeti dizati u 4-5 sati kako bih je pazio, da ne jede djetelinu... Trenirao sam u Mračaju iz Runovića, bio sam i ministrant. Hajduk je svima nama bio nedostižan, san. Ali kada prestanu snovi i mašta, prestane život. Tamo 1971. godine snimala se serija „Prosjaci i sinovi”. Kako sam bio odličan učenik izabrali su nas pet. Dobio sam 3500 tadašnjih dinara honorara za tu ulogu, za tu scenu. Kupio sam Cockte, karamele, sladoled i što sam napravio, podijelio sam ih sa svojim prijateljima.
Ispričao im je o borbi s hepatitisom, ali i sa samim sobom. Kako je upisao fakultet u 35. godini, potom postao trener. Kako su mu vodilja bili papa Ivan Pavao II. i Majka Tereza, kako su ključ svega snovi i mašta.
- Uspio sam uz pomoć vjere u Boga, dobrih ljudi, pozitivne atmosfere i podrške obitelji – naglasio je Gudelj, kao i to koliko je važan sport, ali kako se ne smije nipošto zanemariti i obrazovanje.
Vratio Livakovića na pravi put
Postavljali su mu mali Stobrečani pitanja. A Gudelj im je pričao i o aktualnim reprezentativcima koji su u mlađim reprezentativcima kategorijama prošli kroz njegove ruke kao izborniku. Prisjetio se tako slučaja Dominika Livakovića.
- Imao je 16 godina i na jednoj utakmici primio je dva gola kroz noge. Rekao mi je: „Izborniče ja bih išao kući, kriv sam za oba gola.” Napravio sam s njim dugi razgovor. Rekao sam mu da ne da neće ići kući, nego će opet braniti, da može što se mene tiče primiti i pet golova. U idućoj utakmici obranio je tri mrtve šanse, a kasnije je postao ono što je postao. Nisu svi koji su bili kod mene postali nogometaši, ali su poslali liječnici, profesori... postali su dobri ljudi – kazao je Gudelj.
- Volite se, igrajte se, učite, čuvajte jedni druge – poručio im je na kraju Gudelj.
Zahvalio se Gudelj posebno ravnatelju Siniši Duhoviću i učiteljicama Olgi Cerić i Mirjani Žeravici.
- Prvi put sam se na ovaj način susreo s ovim uzrastom, bio sam na fakultetima, srednjim školama, u zadnje vrijeme i u zatvorima, čak sam bio i u maloljetničkom popravnom domu. Ovo je specifično, to su mala djeca, treba im prilagoditi izazove i prepreke u borbi za njihovo samoodrastanje. Oni danas imaju svoje idole. Treba im se prilagoditi i objasniti im na taj način važnost sporta, obitelji, obrazovanja – kazao je Gudelj.
Istaknuo je:
- Škola je uvijek na prvom mjestu, govorio sam o tome iz svog iskustva i perspektive onoga što se meni dogodilo, kako sam upisao fakultet i na neki način pobijedio sve to što im se dogodilo. Prije epidemije koronavirusa bio je prijedlog da se knjiga i film o meni uvrste i u program obrazovanja. Imam privilegiju da mogu obilaziti ljude, gdje god me zovu vrlo rado se odazovem, pošaljem poruku. Ova djeca su meni inspiracija, kao što ću i ja vjerujem biti njima.
Ravnatelj škole Siniša Duhović je naglasio:
- Gospodin Gudelj je čovjek impresivne sportske karijere i još impresivnijih ljudskih karakteristika. Mnogo nam znači što je takva veličina i osoba došla u našu školu. Od njega se može naučiti mnogo, ne samo o sportu nego i o životu. Drago nam je što je ispričao svoju životnu priču, nadamo se da je uspio što više djece zainteresirati za sport.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....