Luka Klarica je svećenik, ali i – rukometaš! Dobro, dobro, rukometaš je još i Lovre. No, zanimljiva su dvojica imenjaka i prezimenjaka. Jedan je u dresu, drugi u liturgijskom ruhu. Ali i don Luka je bio sportaš. Da, igrao je košarku, sinjsko je dijete, između ostalih nosio je i dres Kaštela. Na svećenički put nije ga „potaknula" ozljeda, niti išta slično, već Duh Sveti. Sve o tome ispričao je kolegi Damiru Tolju u intervjuu poslije mlade mise u Svetištu Gospe Sinjske koju je služio prije tri godine.
Odazvao nam se i sada. Zanimalo nas jesu li išta u rodu. Isto ime, isto prezime. Samo je Lovre razlika. Obojica sportaši, bivši i sadašnji.
- Daljnji smo rod, ali nisam ga nikad osobno upoznao, niti ikoga od njegovih.
Otkrio je kako su Klarice rodom iz Raštevića, sela pokraj Benkovca. No, njegov je djed od tamo preselio u Sinj. Tako da je don Luka zapravo pravi Sinjanin. Uhvatili smo ga, kako kaže, u Rimu. Na predavanjima je. Na prvi poziv obećao se javiti kasnije, a to je i učinio. Rođaka, kaže, još nije stigao vidjeti u akciji.
- Zbog obaveza još nisam uspio pogledati nijednu utakmicu – odgovorio nam je.
Imat će zato još prilike. Pred Hrvatskom su još barem dvije utakmice. Treća u drugom krugu na rasporedu je sutra od 15.30 sati protiv Islanda. U srijedu igramo protiv Njemačke od 20.30. S domaćinima ćemo se sučeliti u posljednjem dvoboju. Zamršena je situacija u našoj skupini. Puno je kombinacija, a za prolazak Hrvatske u polufinale štošta bi se moralo poklopiti.