Kakav je ovo Advent, nema Četiri kafića... Nemamo gdje prije, a ni dan poslije Božića

U ova doba, svake godine 23. prosinca izvještavali bismo s najavne pressice malonogometnog turnira Četiri kafića... U četiri momčadi, nazvane po popularnim splitskim kafe-okupljalištima razvrstali bi se nogometni velikani, nema tko nije bio, valjda je samo kroz minula dva desetljeća falilo da se pojave Messi i Ronaldo.

Lani su nam organizatori najavili da je to 20. ujedno i posljednje izdanje turnira i kao da im nismo odmah povjerovali, makar se u veljači ove godine promoviralo i foto-monografiju, iz pera našeg kolege novinara Tomislava Gabelića i pregršt slika koje svjedoče o nažalost prohujalom vremenu.

Pa ipak, kao da smo potajice očekivali nešto nalik turniru, da nam Sveti Stipan, dan poslije Božića ne prolazi prazan, nego da se po tradiciji, guštu il‘ zadatku ipak zaputimo put Gripa, jer bit će malonogometna fešta.

Ako ćemo pravo, lani su uz gašenje turnira obećali da će nam prirediti makar nekakvu revijalnu utakmicu, da gašenje tradicije ne bude naglo, nego postupno, ali od toga – ništa.

Pa nam ne preostaje ništa drugo nego na današnji dan, užežin Badnjaka i Božića, napisati in memoriam turniru, prvu godišnjicu obilježiti kako ga nema.

Turnir „Četiri kafića” bila su kao dio ponude splitskog Adventa, bilo na Gripama ili jednom čak u Spaladium Areni, uz izravne tv-prijenose finalne utakmice, navikli su nas na feštu malog baluna koja bi k tome imala i osobit humanitarni predznak.

Priznali su lani, umorili su se.

- Zadnji je ovo turnir. Previše je emocija. Sinoć nisam spavao. Ovaj turnir je meni dao ime i prezime. Žao mi je što je do ovoga došlo, ali stigli smo do vrhunca. Dalje od toga nismo mogli. Odlučili smo zajedno da se svima zahvalimo sa završnim turnirom. Napravit ćemo monografiju da to bude uspomena za buduće generacije - rekao je Damir Karaman, jedan od organizatora i glasnogovornik skupine entuzijasta. Bilo je to na dan današnji, 23. prosinca, a monografija je stigla 16. veljače na posebnoj fešti u prostorima Hrvatskog doma. Namijenjena da bude podijeljena i stvarno ste kao sportski zaljubljenik puno propustili, ako nemate taj poseban primjerak u svojoj biblioteci, kao spomenar balunu i splićanistici.

Ivica Mornar, bivši nogometaš Hajduka, kao predvodnik cijele akcije i skupina mu prijatelja iz splitskih kafića, pokrenuli su svojedobno turnir koji je okupljao elitu baluna, kremu velikih nogometaša i donosio novac u humanitarne svrhe, prije svega za dom Mir u Rudinama. A monografija je otrgla iz zaborava slike iz povijesti, slike mladog Marka Livaje koji je još kao član milanskog Intera otprije desetljeća dolazio rado na Gripe ili pak golobradog Ivana Perišića kojeg sad svi zazivaju da se vrati, a on, koji nikad (još) nije odigrao nijednu službenu utakmicu u dresu Hajduka, rado je svraćao biti akter turnira.

- Emocije su snažne. Počeli smo kao mladići, sada smo u lijepim godinama. Dvadeset godina je lijepa brojka za zaokružiti lijepu humanitarnu priču. Osjetili smo da je ovo trenutak za privesti kraju. Kroz turnir je prošlo 409 različitih igrača. Krenuli smo spontano, vodili smo se zafrkancijom, ljubavlju, privrženosti Hajduku. Ponosni smo na sve. Ovo ostaje neizbrisiv trag za cijeli život – opraštao se lani Mornar s turnirom.

A Denis Vrvilo iz kafića Rišpet na Spinutu rekao je lani na današnji dan:

- Zahvalio bih se svima na podršci. Dvadeset godina je dugo razdoblje. Nekad nečemu naprosto dođe kraj. Odlučili smo dok smo na vrhuncu, dok je to još sve dobro, da stanemo. Pričali smo o nekom drugom obliku akcije u ovo doba godine, ali vidjet ćemo...

In memoriam, dakle. Prva godina bez Četiri kafića. Nakon duga dva desetljeća. I poruka umornim organizatorima: a da ipak promislite i obećanje održite dogodine, to da ćete prirediti barem revijalnu utakmicu? Neki drugi oblik, ako to već nije zahtjevni turnir sa četiri ekipe?! Pročitali ste što je Vrvilo lani rekao, pa da ga uhvatimo za riječ?!

Jer, hvata nas nostalgija, drži nas i ne pušta. Kao da ni Advent u gradu podno Marjana nije kao što je bio, ni Spaladium Arena nije otvorena, ni za mali balun, a eno i vaterpolo seli u Zagreb, a što ima da smo europsko zlato vaterpolsko osvojili i slavili u Splitu, u Spaladiumu...

Nema više ni turnira Četiri kafića.

Neka nam oproste, vjerujemo da su se umorili, 20 godina nije malo, ali to nas ne sprječava da javno zažalimo što ove godine, na Svetog Stipana nemamo razlog uputiti se na Gripe. Tamo gdje se traži

karta više i gdje s akreditacijom valja pomoći prijateljima da se ipak nekako uguraju u mnoštvo svjetine, makar na mala vrata, dolje gdje je nekad bio disko-klub...

- Znaš, doći će Livaja, Kranjčar, Rakitić, Asanović, Prosinečki..., bit će fešta – upozoravali su nas nabrajajući i najavljujući veliki događaj.

Ove godine – ništa. Možemo se samo prošetat po Bačvicama, pa do Rive i Zvončaca i zažaliti što su Gripe puste. Bio jednom jedan turnir, Četiri kafića se zvao...

Never more. Nikad više. Šteta.