Split ovo, Split ono... Godinama se već gradu pod Marjanom lijepe etikete. Grad slučaj, kriminal i nasilje. Uz, naravno, sunce, more i plaže. To svima paše. Ali ako ćete analizirati ono što se po većini medija piše o Splitu, zaključili biste da je ovo grad – slučaj!
Hajduk, Torcida, bakljade i skandiranja. Poruke i transparenti. Eto ti materijala. Više i ne treba.
Dok se vodi(la) hajka na Split i Splićane, paralelno se na sjevernoj strani Jadrana rađala nova priča. I to, pazite, u gradu kulture. Štoviše, u europskoj prijestolnici kulture. Svjetski, osviješteno, umjetnički nadahnuto i nastrojeno. Rađala se nekoliko godina nova priča. I evo, nakon porođajnih bolova došla je na svijet. Rodila se mržnja kakvu Hrvatska do sada vidjela nije.
Futsal na ovim prostorima već godinama raste. Naša liga, možemo slobodno zaključiti, najzanimljivija je u Hrvatskoj. Neizvjesna do posljednjeg kola, gola, sekunde i penala. Pokazalo se još jednom. Olmissum je nakon boljeg izvođenja šesteraca osvojio svoj treći naslov prvaka Hrvatske. Titula ostaje u Dalmacija, vraća se na Cetinu, u Omiš.
Tugovali su Riječani, imaju i zašto. A baš su se bili „naložili”. Naoštrili su glasnice na goste iz Dalmacije. Sramotno je bilo ponašanje u prve dvije utakmice. Skandiranje i vrijeđanje je jedno, također loše, ali opet već viđeno. No, kada se poziva na nečiju smrt – e, to je onda nešto sasvim drugo. Prelaze se granice, ne dobrog ukusa, već zdravog razuma.
No, vrli domaćini Riječani ni na tome stali nisu. Malo im je bilo, pa je Olmissumov Toni Kirevski dobio čašom u glavu. Dobili bi Omišani i u drugoj utakmici po glavi da ruka nije zadrhtala. Promašivali su, srećom, navijači. Tražili su nove glave, ali bez uspjeha.
Nevjerojatno priopćenje
Kad im već nisu mogli „skinuti glave”, onda su barem zdušno zapjevali: ubij tovara! Jer sve što dolazi iz Dalmacije za njih je Hajduk (čitaj: neprijatelj). Prihvatili su to i neki igrači na terenu, pa su umjesto pružene ruke na čestitku stisnuli šaku za mogući udarac. „Gospodski” su krenuli u naguravanje dok su Omišani slavili junački izborenu titulu.
Sve je to nekako prošlo, na kraju su se strasti primirile. No, kako sve ne bi prošlo tek tako, pobrinula se PR služba riječkog kluba. E, ovo morate pročitati. Evo nekih dijelova iz tog uratka za koji je netko stvarno primio plaću.
„Jučer su naši navijači bili najbolji akteri finala. Osim jedne baklje nekog cirkusanta i pokojeg neprimjerenog uzvika (kojih je bilo vrlo malo), utakmica je bila pravi spektakl, a za to su, ponavljamo, najzaslužniji upravo naši navijači!
Sigurni smo da bi, nakon posljednjeg realiziranog šesterca, igrači Olmissuma dobili pljesak 90 % dvorane da su slavili bez provokacija. No, oni su izabrali drugačiji put i odlučili da je ovako ljepše završiti ovu priču.
Kad kapetan momčadi, ujedno i reprezentativac Hrvatske, prvo što napravi jest da skače i gestikulira prema protivničkim navijačima, teško je od ostatka družine očekivati nešto bolje, pogotovo ako znamo da neki Kirevskiji nisu baš "najoštriji noževi u ladici".
Kratak je put
Problem HNK Rijeke i HMNK Rijeke jest taj što nemaju medijsku mašineriju iza sebe, ali tako će uvijek biti, a Rijeka će se s tim znati nositi.”, kažu Riječani.
A onda ide najbolji dio: „I da, mi Riječani nismo ni bolji ni lošiji od Dalmatinaca, Purgera, Slavonaca ili Srba.”
Odakle Srbi u toj priči? Nije trebalo dugo da se rasplamsaju društvene mreže i komentari...
Podsjetimo se za kraj i onoga što su na Rujevici radili Marku Livaji. Kapetan Hajduka toliko je omiljen da su spjevali pjesmicu u kojoj se poziva na njegovu smrt. I eto ti kulture. Od grada kulture do grada slučaja. Nije bio dug put, već više provalija u koju su lako upali. I teško će se izvući.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....