- Sportska karijera iziskuje puno vremena, odnosno nemate previše prostora za raditi nešto drugo u životu osim toga. Kad prestanete igrati otvori se velika količina prostora, kojeg onda možete ispuniti na različite načine – započeo je Roko Leni Ukić.
Podsjetimo, proslavljeni hrvatski košarkaš u igračku mirovinu službeno je otišao u veljači ove godine. Emotivni oproštaj upriličen je na prepunim Gripama prije početka četvrtfinalne utakmice Kupa Krešimira Ćosića između Splita i Zadra. U 23 godine dugoj, bogatoj karijeri, osvojio je Ukić čak 20 trofeja... ali nećemo sada o njima.
Maknimo se s parketa, jer imamo o čemu s ovim Splićaninom pričati i van košarkaških tema. Vjerujemo kako je šira publika upoznata da Roko Leni svira bubnjeve, ali oni su već nekoliko godina postali i više od hobija.
Naime, Ukić je član domaćeg alternativnog rock benda ‘Stereotrip‘. Osnovani su u Splitu 2019., a čine ga osim bivšeg košarkaša na bubnjevima, Marko Petrović, bas i vokal, Ante Madunić, gitara i Antonio Vuletić, klavijature. Uz to, u jeseni 2023. godine zvučna slika benda dodatno je pojačana sjajnim gitaristom i Ivom Tudorom, koji je postao redoviti gost u studiju i na koncertima.
Novi singl
Jedan album je već iza njih, a nakon "Mimo svijeta" nisu gubili vrijeme. Band je već završio rad na svom drugom studijskom albumu koji će biti objavljen tijekom ove godine. Prvi singl, i prateći video, kojim ga najavljuju, "Smicalica", predstavlja nastavak kreativnog puta Stereotripa, te njihovu stalnu evoluciju u glazbenom izrazu. "Smicalica" donosi svježinu i novu energiju koju će publika zasigurno prepoznati i zavoljeti.
- Uvijek sam imao taj afinitet prema muzici i svirao sam iz hobija. Sada je to i dalje hobi, ali pokušavamo biti malo profesionalniji, čisto iz razloga jer to volimo pa da glazba dođe do što većeg broja ušiju – nastavlja priču Ukić.
Koliko često svirate?
- Nastojimo se promovirati s nekim singlovima ili koncertima, što je još bolje. Sviramo stalno, evo za mjesec dana ćemo biti predgrupa s još dva banda na S.AR.S. festivalu prije Majki. Svirat ćemo i u Pločama prije S.A.R.S.-a, u Šibeniku ćemo imati samostalnu gažu, svirali smo s Dionizom prije par dana... Prosječno to budu dvije svirke mjesečno, što je super jer smo živi band i sviramo autorske stvari. Uglavnom je ljudima draže angažirati obrade, jer je to sigurnije.
Kako ste se uopće skupili?
- Dosta sam se online družio u Coroni s našim basistom i pjevačem Markom. Živio sam u Francuskoj i tada smo izmjenjivali neke ideje za pjesme, puno njih smo još tada napravili, neke korijene. Po povratku u Split i nakon završetka karijere, počeo sam to raditi malo ozbiljnije. Zatim nam se pridružio Ante na gitari, pa Vule na klavijaturama, i za kraj Ive s kojim smo kompletirali zvučnu sliku banda. Sviramo probe jedan, dva puta tjedno...
Publika je zadovoljna
Reakcije na prvi album?
- Bile su super od onih koji su ga čuli. No, po meni je album došao do premalog broja ljudi. Nismo zahvatili veliki broj publike, koji bi toj glazbi dao šansu. Zato ćemo sada pokušati po tom pitanju biti malo poduzetniji i pametniji.
Kakva vas publika dolazi slušati?
- Naša publika na koncertima uglavnom je zrelija i starija. Ljudi od 35 plus najčešće. Mlađa publika, koja je zahvalnija, jer će češće doći na koncerte, okrenuta je nekim drugim žanrovima. Ali meni je to osobno skroz "okej".
Mlađi se skrivaju negdje drugo...
- Ljudi su prilično muzički neobrazovani u odnosu kako je nekad bilo, to se vidi po onome što se može čuti. "Mainstream" glazba, ali isto tako mi koji radimo malo zahtjevnije muziku, zreliju, minutažom dužu, nećemo se žaliti. Tako je kako je i neće se sada promijeniti stvari ako mi kukamo da je nekad bilo bolje. Kome se radi neka glazba za veći doseg, sigurno neće raditi u četvorci ili petorci rock muziku nego će uzet svoj laptop i pokušati uz YouTube doći do što većeg broja ljudi. To je brži i sigurniji put, u odnosu na nas. No, mi to nećemo raditi jer nas to ne ispunjava i ništa nam ne znači u životu. Radimo što volimo.
Čvrsti zvuk
Tko su vam uzori?
- Kao band ih uglavnom crpimo u nekim svojim mladenačkim uzorima. Svima su to drugačiji, jer nas je četvero u bandu uz još jednog prijatelja kao dodatna gitara. Svako ima neke svoje osobne uzore, ali dosta smo naslonjeni na rock zvuk 90-ih i 2000-ih.
Dojam je da je u nekim drugim gradovima u Hrvatskoj stanje s rock glazbom bolje?
- U Splitu je scena ispod radara, ali postoje bandovi poput nas, cijela paleta njih koji pokušavaju izaći na "mainstream" scenu. Nekima to ide brže, drugima sporije. Ima bandova i scene, ali je dosta "underground". U Zagrebu su sigurno vidljiviji, jer ima više mjesta gdje se može svirati, za razliku od Splita. Jako je malo kluba koji su okrenuti ovakvom tipu muzike, jer većina će ih prije posegnuti za nekim stvarima vezanim za covere, jer lakše će se netko zabaviti uz poznatije stvari, nego uz nove.
No, nema ljutnje.
- To je po meni uredu, nemam ništa protiv toga, ali tako se nikad neće sagraditi scena. Ljudi koji vode klubove i koji su u tom poslu dosta određuju glazbenu scenu, kao i radijski urednici koji će lakše zavrtjeti neki hit iz osamdesetih, nego publici ponuditi nešto novo, jer je nepoznato pa tako dosta riskiraju. Pitanje je kakva će biti reakcija. Čast iznimkama koje ima, ali su takvi u manjini.
Čvrsti zvuk, užitak u svakom nastupu, poletnost i energija, te slojeviti tekstovi samo su neki od atributa radi kojih Stereotrip privlači sve više slušatelja i publike. Odvojite koju minutu vremena pa se i sami uvjerite u to.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....