Nogometna i Hajdukova legenda Ivan Gudelj preminuo je u 67. godini života, nakon kratke i teške bolesti. Šokirala je ta vijest hrvatsku javnost, ali i cijelu regiju. Pogotovo svijet sporta, napose nogometa.
Gudelj je bio velika zvijezda Hajduka i reprezentacije bivše Jugoslavije, čiju je karijeru naprasno i zauvijek 1986. godine prekinula bolest, hepatitis B. Igrač koji je bio na pragu velikog transfera u Real Madrid, morao je objesiti kopačke o klin. Nakon teškog perioda pronašao se u vjeri, trenerskom poslu, radu s mladima, odgajanju novih generacija nogometaša...
Prije tri godine, nakon 37 godina borbe, prebolio je napokon infekciju hepatitisa. Ali nije dugo mogao uživati u toj dobivenoj bitki. Uslijedila je nova, u kojoj nije mogao biti pobjednik.
Vahid Halilihodžić (73) igračka je i trenerska institucija na ovim prostorima. Kao igrač ostavio je veliki trag u Veležu, Nantesu, PSG-u, reprezentaciji Jugoslavije gdje je dijelio svlačionicu s Gudeljem... Dvaput je bio najbolji strijelac francuske lige. Kao trener vodio je PSG, Dinamo, reprezentacije Japana, Maroka, Obale Bjelokosti... Zadnji angažman prošle sezone imao je u Nantesu.
Halo, Francuska
Gospodina Halihodžića ulovili smo u Francuskoj. Riječi su praktično same počele teći.
- Vidio sam u srijedu tužnu vijest, jako me šokiralo, pogodilo. Gudelj je bio veliki čovjek i sportaš, otišao je vrlo rano. Godinama se borio s bolešću zbog koje je morao prekinuti karijeru. Prije nekog vremena bili smo opet u kontaktu zbog jednog predavanja u Splitu – priča nam Halilhodžić, gotovo u jednom dahu.
Riječ je o predavanju koje je na poziv Gudelja kao područnog instruktora HNS-a Halilhodžić lani održao u Splitu dalmatinskim trenerima. Nakon Matjaža Keka, Zvonimira Bobana, Igora Tudora, privolio je Gudelj u grad pod Marjanom kao gosta predavača lokalnim trenerima i legendarnog Vahu.
- Zvao me više puta da dođem održati predavanje. Inače to nemam običaj raditi, ali zbog njega sam došao. Uvijek kada bismo se vidjeli s užitkom bismo popričali.
Kada bi se sreli, sjećali su se mladosti. Prisjetio se sada Halilhodžić Gudelja iz igračkih dana,
- Gudelj je bio momak kojeg su baš svi voljeli, obožavali. Bio je skroman, pošten, vrijedan, principijelan. Usprkos svim tih poteškoćama koje su ga kasnije pratile uvijek je ostao pozitivan, imao osmijeh na licu. Nije bio od onih ljudi koji u takvim situacijama stalno samo kukaju i plaču, bio je vesela osoba. Ali, kako u nas kažu on je bio kao da mu kiša iz očiju stalno pada – priča nam legendarni Vaha. Oči su Gudelja izdavale pred vanjskim svijetom, otkrivale tu skrivenu patnju, taj težak životni teret koji je godinama nosio.
- Bio je vrlo draga osoba. Ovo je velika ljudska i sportska tragedija. Zaslužio je puno žaljenja. To je ljudska sudbina koja nevjerojatno uvijek pogodi one koji takav kraj najmanje zaslužuju, neće one koji su ljudsko dno. Strašno mi je žao – naglasio je Halilhodžić.
Tragedija
Potom je vremeplov sjećanja otišao na početak osamdesetih, zajedničke dane u reprezentaciji bivše države, Gudeljeve početke u izabranoj vrsti.
- Igrali smo zajedno u reprezentaciji (i na onom famoznom SP-u 1982. godine kada je unatoč neuspjehu Jugoslavije, Gudelj bio izabran u najboljih 11 turnira, nap.a.). Dosta toga smo prošli zajedno. On je bio malo mlađi od mene, ali imali smo baš dobar odnos. On je bio igrač Hajduka, ja veležovac. Bili smo veliki rivali, ali to nam nije bila nikakva smetnja. Puno me poštovao, baš kao i ja njega. Sjećam se kako mi je govorio kako mu je žao što nisam nikada došao u Hajduk. Govorio je da im baš fali takav tip centarfora.
A Gudelj je bio svestrani tip igrača koji je po svom profilu bio ispred svog vremena.
- Baš ga je pratio „maler” (peh, „pegula”, nap.a.). U ono vrijeme bio je baš primjer modernog nogometaša, po načinu kako je igrao, po fizičkoj snazi... Mogao je imati fantastičnu karijeru, otići u Real Madrid, Barcelonu, Liverpool... Ta nesreća ga je pogodila i igrački je to bio kraj, a onda još ovako završi. Ljudska tragedija – osjećala se u svakoj rečenici Halilhodžiću emocija u glasu.
Ovom prilikom Halilhodžić se ispričao što nije u mogućnosti stići na posljednji ispraćaj.
- Nažalost ne mogu doći, u Francuskoj sam. Izražavam ovom prigodom iskrenu sućut obitelji, djeci, prijateljima. Velika ljudska veličina je otišla na drugi svijet. Zauvijek ćemo ga se sjećati.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....