Hrvatski sport ne pamti ovako teške dane. Bilo je i prije teških, i poraza i neuspjeha, kada smo svi skupa tugovali i grintali, ali...
... ovi dani nisu zbog toga teški. Sportaši odrade svoje najbolje što mogu, nekad dobiju, nekad izgube, dikod uđe, dikod ne uđe, pa se s njima veselimo i tugujemo, ali...
... oni koji ih vode nisu takvi. Ne svi, da se razumijemo. Ima poštenih.
Priča mi jedan naš poznati sportaš, koji se naosvajao svjetskih i olimpijskih medalja, inače strastveni podvodni ribolovac, da je neki dan ubio dvije komarče, jedva, jer da je more na Zvončacu bilo mutno, slabo se vidilo.
- Da novinari ovo znaju stavili bi mi naslov da ”lovim u mutnom”.
Šalio se, naravno, ovo je bilo ”u offu” pa mu neću ime objaviti, ne želim izgubiti prijatelja. Podaci poznati redakciji.
Zato drugi love u mutnom. I to oboritu ribu, sve najbolje komade. Neće oni špare, pirke i ciple govnjare, samo komarče i lubine, a može i škarpina i grdobina za brudet.
I puno im je lakše loviti nego mom prijatelju jer oni love na najboljim poštama, zauzeli su mjesta s kojih se iz mora vadi samo ono najbolje i najskuplje.
I što je more mutnije to bolje. Lakše se lovi.
Ali, nije more uvijek mutno. Dođe burin, dođe i korenat, razbistri sve, i eto problema. Ima i krivolova.
I dok je jedan ribar pobjegao s barke na poštu u daleki Kazahstan Hrvatska se čudom čudi kako je mogao toliko uloviti mimo zakona i pravila bez da to itko vidi!? Je li bacao dinamit, lovio u vrijeme obustave? Pa ni koće toliko ne izvuku.
Naravno, shvatili ste da je riječ o Vedranu Pavleku i aferi u Skijaškom savezu iz kojega je izvučeno 30 milijuna eura.
Shodno tome, pomorska policija (kako se ono zvao brod, Hrabri?), krenula je loviti i druge ribare krivolovce. Pa su se na udaru našli i drugi savezi.
Osim ribolova mnogi od nas vole igrati i domino. Uglavnom djeca i mlađi, ali u trenucima kad nemaš što raditi i cijela je obitelj na okupu domino je zgodna opcija. Neki igraju, a neki, većina čak, vole slagati domino kockice u raznorazne kreacije. Gurnete jednu i onda redom padaju jedna za drugom u nekoliko sekundi našeg ushita i gomilanja rezervi serotonina.
Domino kocke padaju jedna za drugom. Pavlek, skijaški savez, drugi savezi, Zlatko Mateša, Vijeće HOO-a...
Hrvatski sport živi teške dane. Kažu, bit će i gorih. Neće sponzori više da ulažu u sport, ma niti da razgovaraju. Neće. Para ionako nikad dosta, sad će ih biti još i manje. Na zgražanje svih poštenih sportaša, trenera, volontera... koji svoj život daju sportu, koji više neće moći ni špare loviti zbog ovih što su samo kapitalce iz mora vadili. Velika riba jede malu.
Hrvatski sport savija se pod aferama. S jedne strane marčapija love i razne nezakonite radnje, a s druge čistka u Hrvatskom olimpijskom odboru i borba za vlast.
Pet loptačkih saveza okrenulo je leđa Mateši i Krajaču, predsjedniku, sad već bivšem, i glavnom tajniku. Prvi je okidač potegnuo najjači među njima, Kustićev nogometni, za njim i košarkaški, rukometni, vaterpolski i odbojkaški.
Mateša je izgubio tlo pod nogama, ostavka je bila jedini izlaz.
Zbog čega su se predstavnici pet saveza povukli iz Vijeća HOO-a? Kažu, nisu vidjeli da je to tijelo spremno konkretnije djelovati u trenutnoj situaciji, tražili su akciju, nisu dobili ni reakciju. Mateša i Krajač su na spornoj sjednici sve probleme de facto gurnuli pod tepih ”neka institucije rade svoje”, očekivanih ostavki i smjena nije bilo. I odoše njih petero. Hvala lijepo, mi s vama dalje nećemo.
Kakvu konkretnu reakciju su loptački savezi zapravo htjeli, tražili, očekivali? Prije svega financijsku. Stara je ideja, provlači se već godinama, da bi se loptački sportovi/savezi izdvojili u posebni sustav plaćanja. Jer, puno je teže financirati ekipne od pojedinačnih sportova, k tome i ovi loptački imaju veću težinu u svijetu.
E sad, kako se izdvojiti iz postojećeg sustava? Teško. Formalno je to jako komplicirano sprovodivo, trebali bi mijenjati i Statut HOO-a i Zakon o sportu, de facto, sve iz temelja. Jako, jako složeno.
Iza akcije rušenja Mateše i njegove ekipe stoji, priča se naveliko i javno objavljuje, Zoran Gobac i njegovo društvo iz Hrvatskog rukometnog saveza. I da je bivši ministar financija Zdravko Marić njegov/njihov kandidat za Matešinog nasljednika.
Međutim, Marić je javno rekao da neće, da nije zainteresiran. Pa se kao novi as iz rukava spominje Josip Varvodić, predsjednik Plivačkog saveza. I, naravno, Dragan Primorac kao protukandidat.
Dakle, dok jedne domino kockice padaju druge se iznova slažu. Borba je za pozicije, piramida vlasti, moći i benefita iznova se gradi. Rat se vodi za novac i moć.
Moji informatori iz vrha hrvatskog sporta, iz HOO-a i Ministarstva, kažu mi da novca ima, da država ulaže lijepa sredstva u sport, ali da je problem u tome gdje novac ide. Spominju mi i brojna nova zapošljavanja u HOO-u zadnjih godina, pa trošenje love na kavijar i šampanjce na Olimpijskim igrama u Parizu... I još štošta. Trošilo se, kažu, gdje nije trebalo, a brate, ni smjelo.
U tome su najviše patili, kao i uvijek, oni na terenu. Sportaši, treneri... I opet će.
Loptački savezi žele drugačiju raspodjelu novca. Žele više love. Problem vide i u velikom broju neolimpijskih sportova u sastavu HOO-a koji su ”na sisi” istoga. A koji, osim što im ”uzimaju” novac, imaju jednaku važnost u odlučivanju.
Primjerice, glas Hrvatskog savez za sportski ribolov na moru jednako vrijedi kao i glas Hrvatskog nogometnog saveza. U hrvatskom sportu ribolov je jako važan, pogotovo u mutnim vodama.
Naravno, šalim se, povlačim paralelu na početak mog teksta, ništa protiv sportskih ribolovaca nemam. Onih poštenih. Ali eto, to je ono što smeta olimpijskim sportovima – ovi neolimpijski. S jednakim pravom glasa i jednakom važnošću što je, kažu upućeni, i osiguralo Mateši sedam predsjedničkih mandata, odnosno 24 godine vladavine.
Titule se, stara je narodna, osvajaju na malim utakmicama. Tako i mandati, s glasovima ”malih” saveza koji nisu zahtjevni. Njihove ruke u zraku jednako su važne rukama drugih i zlat(k)a su vrijedne.
U sastavu HOO-a je 47 saveza olimpijskih sportova i 40 neolimpijskih (33 punopravna, pet pridruženih i dva privremena). Skoro pola-pola. I u tome olimpijski vide problem. Pa bi se odvojili. Olimpijski od neolimpijskih, pa loptački od ostalih unutar olimpijskih.
Neolimpijskih savezi u sastavu HOO-a su: aikido, auto i karting, biljarski, boćarski, fitness i bodybuilding, bridž, cheerleading, jet ski, ju-jitsu, karate, kickboxing, kuglački, motociklistički, savez za obaranje ruke, orijetancijski savez, pikado, planinarski, powerlifting, rock‘n‘roll, ronilački, sambo, savate, sportske rekreacija ”sport za sve”, skijanje na vodi i wakeboard, sportski ribolov na moru, sportsko plesni savez, šahovski, sportsko ribolovni, tajlandski boks, Specijalna olimpijada Hrvatske, teqball, wushu, zrakoplovni (punopravni članovi); twirling, galopski, nanbudo, kendo, flying disc (pridruženi članovi); padel, go savez (privremeni članovi).
Neki su vas zasigurno iznenadili (bridž, obaranje ruke, rock‘n‘roll, jet ski), za neke od njih možda nikada niste ni čuli (teqball, wushu, wakeboard, cheerleading, flying disc, go savez...)... A nema domina!?
Okej, i oni trebaju novac i biti dio sustava financiranja, neki od njih će jednog dana biti olimpijski sportovi... ali, razdvojite ih od nas, želja je olimpijskih sportova. Pa ćemo onda razdvojiti loptačke od drugih... Vrijeme je za novi sustav financiranja sporta.
A da bi to novo zaživjelo, svim formalnim komplikacijama usprkos, valja najprije posložiti novu vlast. I pročešljati sve saveze, pa se spustiti malo i do klubova, i tamo bi svašta dalo naći. A onda pročačkati i druge udruge u našoj državi, ne samo sportske.
Hrvatskoj treba dubinsko čišćenje. Nakupilo se šporkice.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....