Ovo je priča o cjeloživotnom hobiju, koji našeg sugovornika vjerno u njegovu životu prati već 48 godina i od kojeg on ne odustaje, već nam kaže da će se tim svojim hobijem baviti do kraja svog života. O tom, ne toliko neobičnom hobiju, ali hobiju koji nekako povezujemo najčešće s ranijom životnom dobi, pisali smo nedavno.
Tada smo dobili informaciju da sličice nogometaša, s tada predstojećeg Svjetskog prvenstva 50-ak Splićana mijenja u hladovini ispred zgrade bolnice na Križinama.
Otišli smo tamo, napravili priču, nesvjesni da je jedan od najvećih sakupljača sličica u Splitu, ali i u Hrvatskoj prof. dr. sc. Tade Tadić (55), predstojnik Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju KBC-a Split. On je pročitao taj naš tekst i meni jednog dana, prilikom jednog drugog intervjua rekao: "Znaš li Ivice da i ja skupljam sličice i albume nogometaša, već više od 45 godina" i pokazao mi je sliku svog radnog stola u njegovom stanu, koji je bio "zatrpan" slijama.
I meni se "upalio kliker" – eto dobre i neobične priče, da jedan od najvažnijih bolničkih likara u svojoj 55-oj godini jedva čeka vrijeme prije, za i poslije Svjetskog ili Europskog prvenstva u nogometu kako bi mogao mijenjati i skupljati slije i ispunjavati albume.
Fascinantna zanimacija čovjeka koji svaki dan "gleda" ljudsku unutrašnjost i koji, zajedno sa svojim kolegama "odlučuje" o tome kakvo je zdravstveno stanje nekog od nas. Zato mu i treba hobi koji će biti čista razbibriga, jer kad se čovjek svakodnevno nagleda nalaza kakvih se on nagleda, mora negdje imati "ispušni ventil".
Prvi album
Odakle i od kada ljubav prema slijama i albumima nogometaša?
– Sjećam se svog prvog albuma, koji je bio Argentina 1978. (Svjetsko prvenstvo u Argentini) i od tada pa do 1996. imao sam sve albume koji su izišli u bivšoj Jugoslaviji. To su bili isključivo albumi svjetskih i europskih prvenstava u nogometu. Potom, te 1996. odlazim u SAD i četiri godine ne skupljam sličice. U SAD-u tada još nije bilo interesa za nogometom, a nije bio ni razvijen internet, odnosno kupovanje i mijenjanje "slija" preko interneta. Tako da album Francuska 1998. nemam, imam neke sličice koje polako skupljam i koje ćemo ja i moja dva sina od 25 i 18 godina polako prikupiti...
Za vrijeme boravka u SAD-u dogodila vam se najveća moguća "tragedija" vezana uz ovaj hobi?
– Prije odlaska u SAD ja sam sve te svoje u potpunosti ispunjene albume, sličice, neotvorene paketiće, sve ono što sam godinama skupljao spremio u jednu veliku kutiju i to je moja mama, misleći da se radi o starom, bezveznom papiru, sve bacila. Tako da taj period, te sličice koje su za mene kao kolekcionara najvrjednije, a za nekog drugog, kao za moju majku komad papira, više ne postoje. Sada imam sve albume nogometaša sa svjetskih i europskih prvenstava od 2000. do danas – kazuje dr. Tadić.
Kakva je bila vaša reakcija kada ste saznali za "nestale albume i slije"?
– Ja sam to saznao otprilike godinu dana nakon što je izišao prvi album koji sam počeo skupljati sa svojim starijim sinom, a to je Svjetsko prvenstvo u Koreji. Nije mi prije padalo na pamet da bi taj "sveti gral" mog kolekcionarstva mogao biti bačen. Tek sam se bio vratio iz SAD-a, počela je specijalizacija i onda sam počeo sumanuto tražiti te svoje albume i slije po garaži i po drvarnici, pa su mi roditelji rekli da su ih odnijeli na selo i stavili ih u potkrovlje, pa sam isti dan sjeo u auto, otišao tamo i tražio. Ali albuma nigdje nije bilo...
Svi ti "izgubljeni" albumi koji su greškom nestali u škovacama bili su popunjeni slijama od prve do zadnje stranice.
– Svi su bili popunjeni i uz njih je bilo tisuće duplikata. Morate znati da je to period kada je bilo jako teško skupiti sve sličice, jer tada nije bilo interneta, nije bilo foruma, Facebook grupa, platforme Last Sticker, na kojoj je moj stariji sin, gdje razmjenjuje slije i do sada je imao više od tisuću razmjena slija sa cijelim svijetom (Japan, SAD, svi krajevi Europe...) i dobiva ih poštanskim putem.
Eto, prije su se slije minjale na zidiću, a sada se minjaju preko interneta.
– A, i sada se minjaju na zidiću. Ja i danas znam otići ispred kuće iako sam poprilično ostario i mijenjam slije sa dicom. Ta me dica više-manje znaju pa im nije neobično, ali prije 10-ak godina moji sinovi bi išli sa mnom, tako da bi mi bio lakši pristup za razmjenu slija, da ne bi neko rekao "vidi ovoga od 40 godina, doša minjat slije"...
Pedeset sličica za jednu "rijetku"
Sada, kada postoje moderne tehnologije ima manje razmjenjivanja sličica uživo.
– Jedino ako se nađemo preko Facebook grupe, pa razmjenjujemo slije, recimo na Križinama ispred bolnice. No, 99 posto razmjena se sada odvija preko interneta.
Postoji li neka slija koju je bilo teško dobiti, razmijeniti, nabaviti, kupiti?
– To su u pravilu sličice koje su izdvojene od običnih sličica, tako da imaju posebne zlatne grbove. One budu rjeđe, ali ih se opet uspije nabaviti, jer za jednu takvu ponudite oko 50 sličica.
Kako dođete do sličice u Japanu ili u SAD-u?
– Konkretno u SAD-u imam dvoje, troje ljudi. Eto, imam Renea, koji je Meksikanac i moj sin je preko Last Sticker platforme došao do njega, nekoliko puta su razmijenili slije, pa su onda razmijenili profil na društvenim mrežama i sve što nam treba on kupi, mi platimo i on to preko osoba koje dolaze u Hrvatsku pošalje i one nam donesu. Ima li nas još u Hrvatskoj? Imamo ogromnu Facebook grupu koja ima preko pet tisuća članova koji se praktično svaki dan bave time, to su kolekcionari.
Vi niste možda najveći kolekcionar sličica u Hrvatskoj, ali imate impresivnu kolekciju.
– Imam sve albume od 2000. do dana današnjeg i to najmanje u dvije kopije, jer imam dva sina, i kada se budu dijelili svako će dobiti svoju kopiju, jer zašto bi se "svađali" oko toga kome će od njih pripasti koji primjerak. No, imamo i treće kopije, koje su za mene, za "moju dušu". Koliko imam slija? Teško je reći, ali ono što nije zalijepljeno po albumima broji se u stotinama tisuća. I to sve stoji spremljemo po kutijama na "tajnom mjestu". No, ima i većih kolekcionara od mene. U Splitu ima jedan moj susjed, stariji od mene, za kojeg sam ja "mala beba" (smije se).
Što supruga kaže na to?
– Pa to mi je jedini hobi. Znate kako se kaže "ne pijem, ne pušim, ne noćarim", a ovo skupljam sa sinovima, pa se supruga slaže. Vadim se na dicu (smijeh).
Nedavno ste iz Francuske naručili Special Edition albuma Svjetsko prvenstvo 2026.
– Ali ne samo iz Francuske iz koje je došao Srebrni album, Zlatni je došao iz Engleske, došla je američka verzija, kao i švicarska verzija. Razlika u odnosu na hrvatsko izdanje je u izgledu albuma. Sličice su iste za RH verziju, Francusku i Englesku. Švicarska verzija ima svoje slije, kao i verzija SAD-a. Što znači "Gold edition"? Rijetko izdanje, limitirano izdanje, da je to jedan od samo pet tisuća takvih albuma na svijetu. I svi će biti popunjeni originalnim sličicama njihova izdanja. U njihove albume moraju ići njihove slije, jer dizajn tih stranica odgovara samo tim sličicama.
Koliko koštaju te sličice iz SAD-a?
– Ovisi o tome koliko je teško nabaviti neku sliju. Ali, mi osim slija skupljamo i kartice, koje su još popularnije u svijetu. Što su kartice? Ljudi koji poznaju sport odmah će kartice nogometaša povezati s karticama bejzbol igrača koje su jako popularne u SAD-u zadnjih 70 ili 80 godina. Tako i nogometaši imaju kartice. Kartice mogu biti obične, tvrđe su od slija, ne lijepe se, a mogu biti i u ediciji "jedna od 10 u svijetu". Osim toga, mogu sadržavati unutar kartice dio dresa, dio dresa koji je nošen na pojedinoj utakmici. Koliko koštaju? Teško je reći, to varira. Ali, evo primjer, poklonio sam karticu Luke Modrića sinu za rođendan, u kojoj je komad njegova dresa nošenog na određenoj utakmici Real Madrida i s njegovim potpisom. Tu sam karticu našao na E bayu i platio je 200 eura.
‘Neću više, ovo je zadnji...‘
Ima li skupljih kartica ili sličica?
– Ima. Evo primjera, američka verzija sličica za Katar i ovo prvenstvo u SAD-u ima obrub u bijeloj boji, ali i u ostalim bojama, a crni obrub je pokazatelj da je to samo jedna jedina takva sličica. Kako ih možete dobiti? Slučajnom kupnjom u nekom dućanu. Dakle, postoji 980 sličica s crnim obrubom i to je samo jedan primjerak takve slije u svijetu. Tako je crna Messijeva sličica s crnim obrubom iz Katra prodana za više od 100 tisuća američkih dolara.
Za ovo Svjetsko prvenstvo u SAD-u, Meksiku i Kanadi vrlo je teško kupiti sličice u normalnoj prodaji...
– Je, to je istina, jer se kasnilo s izdavanjem albuma i slija, budući da su bile dodatne kvalifikacije, pa je trebalo pričekati koje će se reprezentacije kvalificirati i sve je rađeno u zadnjem trenu.
Je li približavanjem Svjetskog prvenstva rastao i adrenalin u obitelji?
– Adrenalin je 365 dana u godini, jer mi ne skupljamo samo slije svjetskih ili europskih prvenstava, mi skupljamo Premier ligu, Seria A, La ligu, HNL. Dakle, praktično sva prvenstva koja nas zanimaju. Kako nabavljamo te albume? Pa preko poznatih ljudi u inozemstvu, preko interneta, netko i donese iz inozemstva...
Koliko ste jednokratno kupili najviše slija?
– Pa evo, za ovo Svjetsko prvenstvo u jednom danu smo kupili šest bokseva po 100 komada paketića, što je 600 paketića. Cijene? Evo, sada je u SAD-u bio moj kolega na utakmici protiv Gane i donio mi boks od 50 slija za 108 američkih dolara.
Supruga je mirna, sinovi su uz oca i sve je divno i krasno.
– Je, po cijeli dan, naravno kada ne radim, lijepimo doma slije. Ali, svaki put sam sebi kažem "neću više, ovo je zadnji album". I onda dođe vrijeme da iziđe neki novi album i onda svaki dan gledam je li izišao i kada izađe, čim je prednarudžba ja ga naručim. I tako se vrtim u krug i ne mogu bez albuma i slija...
Luka i Real
Skupljanje slija našeg sugovornika veže i uz Slobodnu Dalmaciju...
– Je, najviše se sjećam albuma USA 1994. Svi smo ga jedva dočekali i sjećam se da je bilo da onaj tko skupi 1000 praznih paketića dobije bicikl. Ja sam skupio paketića za nekoliko bicikala i dobio 100 baluna od "Slobodne", koja je izdala taj album. Skoro sve sam podijelio...
Bilo je još simpatičnih anegdota vezanih uz slije...
– Moja majka, kojoj nikada nisam oprostio bacanje slija i albuma, uvijek spominje da je jednom netko zvonio na vrata. Ona pogleda kroz špijunku i ne vidi nikoga pa i ne otvara vrata. No, ponovno netko pozvoni i ona otvori i vidi dijete i ona ga pita: "Dušo što hoćeš", a on upita: "Je li vam sin kući", a ona odgovori: "Nemam ja tako malog sina", a dijete kaže: "Ovo je za njega" i preda mojoj majci slije. Kad sam došao kući s fakulteta, majka mi kaže: "Ti si lud, traže te dica, šta će ljudi reć!"...
Zaljubljeni ste u Real Madrid i veliki poštovatelj Luke Modrića.
– U kući imamo i Lego verziju, repliku stadiona Santiago Bernabeu. Zašto baš Real Madrid? Ne znam zašto, ali ta ljubav seže od 80-ih godina prošlog stoljeća. Tu sam ljubav prema Realu prenio i na svoje sinove i sada svi skupa jedva čekamo da počne nova sezona i da vidimo hoće li biti loša kao prošla ili bolja. Hajduk? Uvijek u srcu. Nažalost nikako da nam daju neki rezultat da odemo na dvije-tri prave utakmice. Ali doći će i to, treba biti strpljiv.
Postoji i album HNL-a?
– Da, postoji album i HNL-a i moramo biti na to ponosni. Naravno, skupljam i te sličice i svakako najtraženija je bila od Marka Livaje. Novi album HNL-a za predstojeću sezonu izlazi negdje u prosincu i jedva ga čekamo...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....