stdClass Object
(
[id] => 631911
[title] => ‘Rocketman‘ i ‘stršljenovi‘: priča o tome kako je jedan maleni lokalni klub pomogao izvući pop zvijezdu iz pakla poroka i ‘spasiti mu život‘
[alias] => sto-jedna-od-najvecih-svjetskih-pop-zvijezda-radi-u-nasoj-sportskoj-rubrici-o-njegovom-zivotu-puno-se-zna-ali-ova-vrlo-posebna-prica-ostala-je-u-sjeni-a-spasila-mu-je-zivot
[catid] => 283
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
U serijalu 'Više od sporta' do sada smo pisali isključivo o sportašima i njihovoj drugoj strani života. No, ovoga puta pisat ćemo o čovjeku koji nije sportaš i o njegovoj sportskoj strani života.
Kada su u pitanju vlasnici nogometnih klubova, većinom je riječ o ljudima koji se odluče na taj potez iz razloga koji nisu u duhu samog nogometa. Ponekad je on motiviran društvenim ugledom kojeg donosi vlasništvo nad sportskom momčadi, neki klub žele koristiti kao svojevrsnu "igračku", a neki na to gledaju kao na izvor zarade. No, postoje i oni koji se u to upuštaju iz čiste strasti i emocija koje gaje prema nekoj momčadi. Ovo je priča o jednom od njih.
OD ČETVRTE LIGE DO EUROPE
Nogometni klub Watford osnovan je 1881. godine, ali do sredine 70-ih godina prošlog stoljeća najbolji rezultat mu je bio igranje u drugom rangu engleskog nogometa. A i to je trajalo samo tri sezone, na prijelazu iz 60-ih u 70-te. Prije toga, "stršljenovi" su uglavnom taborili u nižim ligama.
Zatim je na scenu stupio Reginald Kenneth Dwight, koji je 1976. kupio klub i zasjeo na mjesto predsjednika. Iako bi ime moglo to sugerirati, nije riječ o nekom članu plemićke obitelji, već o čovjeku koji je javnosti poznatiji pod imenom Elton John.
John je do tada već bio globalna zvijezda koja je iza sebe imala dvoznamenkasti broj izdanih albuma, od kojih se većina popela na sam vrh američkih ljestvica.
Glazbenik je od malih nogu bio navijač Watforda, točnije od svoje šeste godine, kada je po prvi puta došao na Vicarage Road. A kada su "stršljenovi" 1975. ispali u četvrtu ligu, glazbenik je odlučio uzeti stvari u svoje ruke. Otkupio je većinski udio u klubu od Jima Bonsera sljedeće godine, a u njegovoj prvoj sezoni na čelu klub je završio na sedmom mjestu četvrte lige.
To nije bilo zadovoljavajuće za Johna pa je dotadašnji trener Mike Keen dobio otkaz, a na njegovo mjesto doveden je 32-godišnji Graham Taylor. To će se pokazati kao jedna od najboljih odluka u povijesti kluba, a kasnije će se smatrati jednom od prijelomnih točaka engleskog nogometa općenito.
---
Elton John i Graham Taylor
Reuters
---
Taylor je bio prisiljen otići u igračku mirovinu već s nepunih 27 godina zbog teške ozljede kuka, a odmah po umirovljenju preuzeo je klupu Lincolna, čime je postao najmlađi licencirani trener u povijesti Engleskog nogometnog saveza.
John je 1977. Tayloru ponudi petogodišnji ugovor, ali Taylora je prvo zanimalo koje su klupske ambicije.
- Watford je tada bio u četvrtoj ligi, a samo su tri sezone u povijesti proveli u drugoj ligi. Stoga sam mislio da je cilj možda drugoligaški nogomet - prisjeća se trener, ali Johnove ambicije su bile mnogo veće...
- Rekao mi je da želi da Watford igra u Europi. Dakle, ispred mene stoji pjevač na vrhuncu svoje karijere, nudi mi petogodišnji ugovor i traži od mene da uvedem Watford u Europu. I znate što, pet godina kasnije tamo smo i bili.
REVOLUCIJA U ENGLESKOM NOGOMETU
A tamo su došli dijelom zbog Johnovih ulaganja, ali i velikim dijelom zbog revolucionarnog pristupa kojeg je Taylor implementirao u momčad Watforda. Visoki presing je do tada bio nepoznanica u engleskom nogometu, a Taylor je znao kako ga na pravi način iskoristiti.
Watford je do 1982. došao do Prve divizije (današnja Premier League), a u svojoj prvoj sezoni u elitnom društvu osvojili su drugo mjesto. Taylorova momčad tih je godina igrala ekstremno direktan i izuzetno frenetičan nogomet. Pritiskali bi protivnika na svim dijelovima terena u svakom trenutku, a dobra fizička priprema osigurala im je da svih 90 minuta mogu odigrati u takvom visokom tempu.
Posljedica toga bila je to da su njihove utakmice godinama nerijetko završavale nevjerojatnim rezultatima. Pobjede od 5:3 nad Notts Countyjem, 8:0 nad Sunderlandom, 5:1 nad Manchester Unitedom i Tottenhamom, poraz od 6:1 od Norwicha, s vremenom su napustile sferu neočekivanog. A poraz od Cloughovog Nottingham Foresta u Liga kupu od 7:3 bio je svojevrstan šlag na torti "atomskog nogometa" koji se igrao u Engleskoj tih godina.
Elton John i trener Foresta legendarni Brian Clough složili su se da je to bila najbolja utakmica koju su imali prilike gledati. A Clough se potom okrenuo prema Tayloru i poručio mu da on nikada ne bi dozvolio svom predsjedniku da mu sjedi uz teren. No, kako se usprotiviti osebujnoj ličnosti kao što je bio Elton John?
'IZGLEDAŠ KAO PROKLETA BUDALA U TOJ STVARI'
Rod Stewart se izrugao svom kolegi kada mu je ovaj rekao za svoj plan da kupi Watford, rekavši mu: "Koji k***ac ti znaš o nogometu, Sharon? Da išta znaš, ne bi podržavao tu momčad." Sharon je inače posprdni nadimak kojim je Stewart prijateljski oslovljavao Johna.
A urazumiti ga nije mogao ni princ Philip. John je bio ljubimac britanske kraljevske obitelji i nerijetko je bio gost na dvoru. Ekstravagantan kakav jest, obojao je svoj Aston Martin u klupske boje te bi se po kraljevskom imanju vozio u žutom autu s crnom crtom po sredini.
- Smiješno. Izgledaš kao prokleta budala u toj stvari. Riješi ga se - govorio mu je vojvoda od Edinburgha, a John se sa smijehom prisjeća tih vremena.
Od trenutka kada je promijenio svoje ime i odlučio ne biti više osoba koja je do tada bio, glazbenik se nije sramio biti ono što je, čak i u nogometnom svijetu u kojem je vladala "mačo kultura".
---
Elton John i njegov partner David Furnish
Reuters
---
Početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća stručni stožer Liverpoola na čelu s legendarnim Billom Shanklyjem započeo je tradiciju sastanaka u trošnoj oružarnici na Anfieldu, popularnoj "Boot Room". Treneri bi se u njoj okupljali te uz čaj razmjenjivali ideje i raspravljali o taktici i trenažnom procesu.
Joe Fagan, pomoćni trener prve momčadi, ubrzo je nadogradio tradiciju te bi se nakon utakmice ostajalo u toj oružarnici i raspravljalo o neto završenom susretu. Mjesto za stolom nije bilo rezervirano samo za Liverpoolov stožer, dobrodošli su bili i dužnosnici protivničkih momčadi koji su bili voljni čavrljati i razmjenjivati ideje, a sve je bilo popraćeno neiscrpnim količinama Guinnessa. Naravno, uz uvjet da sve što se u toj prostoriji izgovori, ostane unutar četiri zida.
Prostorija je bila okružena kukama za kopačke igrača, a zid je bio ukrašen klupskim fotografijama i kalendarima s obnaženim ženama - kao što je uostalom bila i svaka druga oružarnica u to vrijeme.
Jedne večeri posjetio ju je i Elton John, koji je na upit što želi popiti odgovorio: "Ružičasti džin". Družina ga je blijedo pogledala i servirala mu pivo.
TURBULENTNA VEZA S KLUBOM
John je još u ranoj fazi svoje karijere razvio ovisnost o alkoholu, kokainu, tabletama, seksu... Praktički o svim porocima osim kocke. A jednom je dan nakon Božića došao na utakmicu mamuran od kokainskog maratona, za što je, kako sam priznaje, dobio jezikovu juhu od Taylora.
No, između njih dvojice nikada nije bilo zle krvi. Kada je Taylor 1987. napustio Watford i otišao u Aston Villu, klub je potonuo u drugu ligu, a John je ubrzo prodao klub. 1996. godine ponovno ga je kupio i odmah vratio Taylora, ovoga puta na mjesto sportskog direktora. Watford je svejedno ispao ponovno u drugu ligu, ali je sljedeće sezone Taylor preuzeo na sebe vođenje momčadi te ju vratio u Premier League.
Sljedećih pet sezona bilo je turbulentno za klub s Vicarage Roada, uvelike zbog lige koja je financijski rasla i time otežavala konkurentnost manjih klubova. Taylor se 2001. godine konačno umirovio, postavši tek treći trener koji je vodio 1000 utakmica u engleskom ligaškom sustavu. John je sljedeće sezone ponovno odstupio s mjesta prvog čovjeka kluba, ali je zbog svog doprinosa proglašen počasnim doživotnim predsjednikom.
No, 2008. odstupio je i s tog mjesta, nakon što je uprava dala otkaz treneru Aidyju Boothroydu. U svom pismu tadašnjem prvom čovjeku Watforda Grahamu Simpsonu, John je rekao da "u svjetlu događaja koji su se odigrali posljednjih nekoliko mjeseci, ne može više zadržati nijednu formalnu poziciju unutar klupske organizacije".
Iz takvog razvoja događaja dalo se zaključiti da je neslaganje sa Simpsonom bilo ključno u njegovoj odluci, a prešutna potvrda stigla je samo dva mjeseca nakon toga. Simpson je dao ostavku, a John se vratio na svoju staru poziciju.
'WATFORD MI JE SPASIO ŽIVOT'
Do danas je jedna luksuzna loža na Vicarage Roadu nazvana po njemu, kao i glavna tribina na kojoj su ujedno ispisani stihovi pjesme "Your Song", a tu svečanost John je opisao kao "jedan od najvećih dana mog života".
---
Reuters
---
Iako je njegova uloga danas prvenstveno ceremonijalna, glazbenik ju i dalje obavlja aktivno. U dva navrata je održao koncert čija je kompletna zarada bila namijenjena klubu, a vješt je i u skautiranju igrača.
Scott Duxbury, trenutno prvi čovjek uprave Watforda, otkrio je da John gotovo svaki dan priča s njim o situaciji u momčadi te mu na redovnoj bazi dostavlja profile igrača za koje smatra da bi ih trebali dovesti.
- Preporučuje mi igrače za koje nikada nisam čuo, a ja ih proslijedim skautskoj službi. U velikoj većini slučajeva oni mi kažu da je zaista riječ o dobrom igraču i da će ga malo pobliže pratiti. Ima enciklopedijsko znanje o niželigaškim igračima, to je nevjerojatno - nedavno je izjavio Duxbury.
Elton John više ne ide toliko često na utakmice kao prije, ponajviše zbog toga što se kultura ljudi na stadionima promijenila te ga danas uvijek netko snima, fotografira i uznemirava, ali njegova ljubav prema ljubavi iz djetinjstva nikada nije splasnula.
- Da nije bilo kluba, sam Bog zna što bi se dogodilo sa mnom. Ne pretjerujem kada kažem da mislim kako mi je Watford spasio život.
Bio sam predsjednik tijekom najgoreg perioda u svom životu: godina ovisnosti i nezadovoljstva, propalih veza, loših poslovnih poteza, suđenja i beskrajnog nemira. Kroz sve to, Watford mi je bio nepresušni izvor sreće.
Zbog očiglednih razloga, postoje periodi iz osamdesetih kojih se ne sjećam, ali svaka utakmica Watforda koju sam pogledao zauvijek je urezana u moje pamćenje - rekao je glazbenik i objasnio zašto se svih ovih desetljeća nije mogao odvojiti od kluba, unatoč svim problemima.
Elton John je na svaki mogući način veći pojam od Watforda, ali možda je zaista taj svojevremeno mali klub iz šireg područja Londona, glavni razlog što je John danas to što jest - dobrotvor i obiteljski čovjek koji je u sretnoj vezi sa svojim suprugom već 26 godina te koji je "čist" već skoro tri desetljeća. Sa svojim životnim partnerom Davidom Furnishom ima dva dječaka, a stariji je član mlađih uzrasta Johnovog voljenog kluba.
Kada malo bolje razmislimo---
---, možda je ovo zapravo bila priča o Watfordu, a ne o Eltonu Johnu.
Ostale tekstove iz serijala 'Više od sporta' pročitajte OVDJE.
U serijalu 'Više od sporta' do sada smo pisali isključivo o sportašima i njihovoj drugoj strani života. No, ovoga puta pisat ćemo o čovjeku koji nije sportaš i o njegovoj sportskoj strani života.
Kada su u pitanju vlasnici nogometnih klubova, većinom je riječ o ljudima koji se odluče na taj potez iz razloga koji nisu u duhu samog nogometa. Ponekad je on motiviran društvenim ugledom kojeg donosi vlasništvo nad sportskom momčadi, neki klub žele koristiti kao svojevrsnu "igračku", a neki na to gledaju kao na izvor zarade. No, postoje i oni koji se u to upuštaju iz čiste strasti i emocija koje gaje prema nekoj momčadi. Ovo je priča o jednom od njih.
OD ČETVRTE LIGE DO EUROPE
Nogometni klub Watford osnovan je 1881. godine, ali do sredine 70-ih godina prošlog stoljeća najbolji rezultat mu je bio igranje u drugom rangu engleskog nogometa. A i to je trajalo samo tri sezone, na prijelazu iz 60-ih u 70-te. Prije toga, "stršljenovi" su uglavnom taborili u nižim ligama.
Zatim je na scenu stupio Reginald Kenneth Dwight, koji je 1976. kupio klub i zasjeo na mjesto predsjednika. Iako bi ime moglo to sugerirati, nije riječ o nekom članu plemićke obitelji, već o čovjeku koji je javnosti poznatiji pod imenom Elton John.
John je do tada već bio globalna zvijezda koja je iza sebe imala dvoznamenkasti broj izdanih albuma, od kojih se većina popela na sam vrh američkih ljestvica.
Glazbenik je od malih nogu bio navijač Watforda, točnije od svoje šeste godine, kada je po prvi puta došao na Vicarage Road. A kada su "stršljenovi" 1975. ispali u četvrtu ligu, glazbenik je odlučio uzeti stvari u svoje ruke. Otkupio je većinski udio u klubu od Jima Bonsera sljedeće godine, a u njegovoj prvoj sezoni na čelu klub je završio na sedmom mjestu četvrte lige.
To nije bilo zadovoljavajuće za Johna pa je dotadašnji trener Mike Keen dobio otkaz, a na njegovo mjesto doveden je 32-godišnji Graham Taylor. To će se pokazati kao jedna od najboljih odluka u povijesti kluba, a kasnije će se smatrati jednom od prijelomnih točaka engleskog nogometa općenito.
---
Elton John i Graham Taylor
Reuters
---
Taylor je bio prisiljen otići u igračku mirovinu već s nepunih 27 godina zbog teške ozljede kuka, a odmah po umirovljenju preuzeo je klupu Lincolna, čime je postao najmlađi licencirani trener u povijesti Engleskog nogometnog saveza.
John je 1977. Tayloru ponudi petogodišnji ugovor, ali Taylora je prvo zanimalo koje su klupske ambicije.
- Watford je tada bio u četvrtoj ligi, a samo su tri sezone u povijesti proveli u drugoj ligi. Stoga sam mislio da je cilj možda drugoligaški nogomet - prisjeća se trener, ali Johnove ambicije su bile mnogo veće...
- Rekao mi je da želi da Watford igra u Europi. Dakle, ispred mene stoji pjevač na vrhuncu svoje karijere, nudi mi petogodišnji ugovor i traži od mene da uvedem Watford u Europu. I znate što, pet godina kasnije tamo smo i bili.
REVOLUCIJA U ENGLESKOM NOGOMETU
A tamo su došli dijelom zbog Johnovih ulaganja, ali i velikim dijelom zbog revolucionarnog pristupa kojeg je Taylor implementirao u momčad Watforda. Visoki presing je do tada bio nepoznanica u engleskom nogometu, a Taylor je znao kako ga na pravi način iskoristiti.
Watford je do 1982. došao do Prve divizije (današnja Premier League), a u svojoj prvoj sezoni u elitnom društvu osvojili su drugo mjesto. Taylorova momčad tih je godina igrala ekstremno direktan i izuzetno frenetičan nogomet. Pritiskali bi protivnika na svim dijelovima terena u svakom trenutku, a dobra fizička priprema osigurala im je da svih 90 minuta mogu odigrati u takvom visokom tempu.
Posljedica toga bila je to da su njihove utakmice godinama nerijetko završavale nevjerojatnim rezultatima. Pobjede od 5:3 nad Notts Countyjem, 8:0 nad Sunderlandom, 5:1 nad Manchester Unitedom i Tottenhamom, poraz od 6:1 od Norwicha, s vremenom su napustile sferu neočekivanog. A poraz od Cloughovog Nottingham Foresta u Liga kupu od 7:3 bio je svojevrstan šlag na torti "atomskog nogometa" koji se igrao u Engleskoj tih godina.
Elton John i trener Foresta legendarni Brian Clough složili su se da je to bila najbolja utakmica koju su imali prilike gledati. A Clough se potom okrenuo prema Tayloru i poručio mu da on nikada ne bi dozvolio svom predsjedniku da mu sjedi uz teren. No, kako se usprotiviti osebujnoj ličnosti kao što je bio Elton John?
'IZGLEDAŠ KAO PROKLETA BUDALA U TOJ STVARI'
Rod Stewart se izrugao svom kolegi kada mu je ovaj rekao za svoj plan da kupi Watford, rekavši mu: "Koji k***ac ti znaš o nogometu, Sharon? Da išta znaš, ne bi podržavao tu momčad." Sharon je inače posprdni nadimak kojim je Stewart prijateljski oslovljavao Johna.
A urazumiti ga nije mogao ni princ Philip. John je bio ljubimac britanske kraljevske obitelji i nerijetko je bio gost na dvoru. Ekstravagantan kakav jest, obojao je svoj Aston Martin u klupske boje te bi se po kraljevskom imanju vozio u žutom autu s crnom crtom po sredini.
- Smiješno. Izgledaš kao prokleta budala u toj stvari. Riješi ga se - govorio mu je vojvoda od Edinburgha, a John se sa smijehom prisjeća tih vremena.
Od trenutka kada je promijenio svoje ime i odlučio ne biti više osoba koja je do tada bio, glazbenik se nije sramio biti ono što je, čak i u nogometnom svijetu u kojem je vladala "mačo kultura".
---
Elton John i njegov partner David Furnish
Reuters
---
Početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća stručni stožer Liverpoola na čelu s legendarnim Billom Shanklyjem započeo je tradiciju sastanaka u trošnoj oružarnici na Anfieldu, popularnoj "Boot Room". Treneri bi se u njoj okupljali te uz čaj razmjenjivali ideje i raspravljali o taktici i trenažnom procesu.
Joe Fagan, pomoćni trener prve momčadi, ubrzo je nadogradio tradiciju te bi se nakon utakmice ostajalo u toj oružarnici i raspravljalo o neto završenom susretu. Mjesto za stolom nije bilo rezervirano samo za Liverpoolov stožer, dobrodošli su bili i dužnosnici protivničkih momčadi koji su bili voljni čavrljati i razmjenjivati ideje, a sve je bilo popraćeno neiscrpnim količinama Guinnessa. Naravno, uz uvjet da sve što se u toj prostoriji izgovori, ostane unutar četiri zida.
Prostorija je bila okružena kukama za kopačke igrača, a zid je bio ukrašen klupskim fotografijama i kalendarima s obnaženim ženama - kao što je uostalom bila i svaka druga oružarnica u to vrijeme.
Jedne večeri posjetio ju je i Elton John, koji je na upit što želi popiti odgovorio: "Ružičasti džin". Družina ga je blijedo pogledala i servirala mu pivo.
TURBULENTNA VEZA S KLUBOM
John je još u ranoj fazi svoje karijere razvio ovisnost o alkoholu, kokainu, tabletama, seksu... Praktički o svim porocima osim kocke. A jednom je dan nakon Božića došao na utakmicu mamuran od kokainskog maratona, za što je, kako sam priznaje, dobio jezikovu juhu od Taylora.
No, između njih dvojice nikada nije bilo zle krvi. Kada je Taylor 1987. napustio Watford i otišao u Aston Villu, klub je potonuo u drugu ligu, a John je ubrzo prodao klub. 1996. godine ponovno ga je kupio i odmah vratio Taylora, ovoga puta na mjesto sportskog direktora. Watford je svejedno ispao ponovno u drugu ligu, ali je sljedeće sezone Taylor preuzeo na sebe vođenje momčadi te ju vratio u Premier League.
Sljedećih pet sezona bilo je turbulentno za klub s Vicarage Roada, uvelike zbog lige koja je financijski rasla i time otežavala konkurentnost manjih klubova. Taylor se 2001. godine konačno umirovio, postavši tek treći trener koji je vodio 1000 utakmica u engleskom ligaškom sustavu. John je sljedeće sezone ponovno odstupio s mjesta prvog čovjeka kluba, ali je zbog svog doprinosa proglašen počasnim doživotnim predsjednikom.
No, 2008. odstupio je i s tog mjesta, nakon što je uprava dala otkaz treneru Aidyju Boothroydu. U svom pismu tadašnjem prvom čovjeku Watforda Grahamu Simpsonu, John je rekao da "u svjetlu događaja koji su se odigrali posljednjih nekoliko mjeseci, ne može više zadržati nijednu formalnu poziciju unutar klupske organizacije".
Iz takvog razvoja događaja dalo se zaključiti da je neslaganje sa Simpsonom bilo ključno u njegovoj odluci, a prešutna potvrda stigla je samo dva mjeseca nakon toga. Simpson je dao ostavku, a John se vratio na svoju staru poziciju.
'WATFORD MI JE SPASIO ŽIVOT'
Do danas je jedna luksuzna loža na Vicarage Roadu nazvana po njemu, kao i glavna tribina na kojoj su ujedno ispisani stihovi pjesme "Your Song", a tu svečanost John je opisao kao "jedan od najvećih dana mog života".
---
Reuters
---
Iako je njegova uloga danas prvenstveno ceremonijalna, glazbenik ju i dalje obavlja aktivno. U dva navrata je održao koncert čija je kompletna zarada bila namijenjena klubu, a vješt je i u skautiranju igrača.
Scott Duxbury, trenutno prvi čovjek uprave Watforda, otkrio je da John gotovo svaki dan priča s njim o situaciji u momčadi te mu na redovnoj bazi dostavlja profile igrača za koje smatra da bi ih trebali dovesti.
- Preporučuje mi igrače za koje nikada nisam čuo, a ja ih proslijedim skautskoj službi. U velikoj većini slučajeva oni mi kažu da je zaista riječ o dobrom igraču i da će ga malo pobliže pratiti. Ima enciklopedijsko znanje o niželigaškim igračima, to je nevjerojatno - nedavno je izjavio Duxbury.
Elton John više ne ide toliko često na utakmice kao prije, ponajviše zbog toga što se kultura ljudi na stadionima promijenila te ga danas uvijek netko snima, fotografira i uznemirava, ali njegova ljubav prema ljubavi iz djetinjstva nikada nije splasnula.
- Da nije bilo kluba, sam Bog zna što bi se dogodilo sa mnom. Ne pretjerujem kada kažem da mislim kako mi je Watford spasio život.
Bio sam predsjednik tijekom najgoreg perioda u svom životu: godina ovisnosti i nezadovoljstva, propalih veza, loših poslovnih poteza, suđenja i beskrajnog nemira. Kroz sve to, Watford mi je bio nepresušni izvor sreće.
Zbog očiglednih razloga, postoje periodi iz osamdesetih kojih se ne sjećam, ali svaka utakmica Watforda koju sam pogledao zauvijek je urezana u moje pamćenje - rekao je glazbenik i objasnio zašto se svih ovih desetljeća nije mogao odvojiti od kluba, unatoč svim problemima.
Elton John je na svaki mogući način veći pojam od Watforda, ali možda je zaista taj svojevremeno mali klub iz šireg područja Londona, glavni razlog što je John danas to što jest - dobrotvor i obiteljski čovjek koji je u sretnoj vezi sa svojim suprugom već 26 godina te koji je "čist" već skoro tri desetljeća. Sa svojim životnim partnerom Davidom Furnishom ima dva dječaka, a stariji je član mlađih uzrasta Johnovog voljenog kluba.
Kada malo bolje razmislimo---
---, možda je ovo zapravo bila priča o Watfordu, a ne o Eltonu Johnu.
Ostale tekstove iz serijala 'Više od sporta' pročitajte OVDJE.
U serijalu 'Više od sporta' do sada smo pisali isključivo o sportašima i njihovoj drugoj strani života. No, ovoga puta pisat ćemo o čovjeku koji nije sportaš i o njegovoj sportskoj strani života.
Kada su u pitanju vlasnici nogometnih klubova, većinom je riječ o ljudima koji se odluče na taj potez iz razloga koji nisu u duhu samog nogometa. Ponekad je on motiviran društvenim ugledom kojeg donosi vlasništvo nad sportskom momčadi, neki klub žele koristiti kao svojevrsnu "igračku", a neki na to gledaju kao na izvor zarade. No, postoje i oni koji se u to upuštaju iz čiste strasti i emocija koje gaje prema nekoj momčadi. Ovo je priča o jednom od njih.
OD ČETVRTE LIGE DO EUROPE
Nogometni klub Watford osnovan je 1881. godine, ali do sredine 70-ih godina prošlog stoljeća najb...
