Judašica Barbara Matić 2024. godinu će pamtiti po zlatnoj medalji s Olimpijskih igara. Kruna je to njene karijere iako je dvostruka svjetska prvakinja, aktualna europska prvakinja, vlasnica tri titule na Grand Slam turnirima, pet zlata na Grand Prixu, a uz sve to je i dvaput bila juniorska prvakinja.
U rodnom Splitu priredili su joj veliki doček ispred njenog judo kluba ‘Pujanke‘, nakon što je na Poljudu pozdravilo preko 25 tisuća ljudi. Bila je i na dočeku na Trgu bana Jelačića, pozdravio ju je i prepuni stadion u Imotskom, a pred sutrašnji finalni doček olimpijaca na Rivi u Splitu Barbara Matić gostovala je na Radio Dalmaciji.
- Moj šesti ili sedmi doček u 10 dana… Nema dana otkad sam se vratila doma da me nisu prepoznali i čestitali i tražili sliku. Na moru, u kafiću, na benzinskoj, gdje god se pojavim. Imala sam ja uspjeha i dosad, ali uvijek bi me zaustavljali ljudi koji prate judo. Tek sad vidim kolika je razlika i koliko ljudima znače te Olimpijske igre, stvarno nešto posebno. Evo, vjeruj mi da mi je veći puls bio na dočeku na Poljudu i Imotskome nego prije borbe za zlato.
Njene uspjehe još više ističe činjenica da je sve što zna o judu naučila u atomskom skloništu na Pujankama u Splitu, zbog kojeg i nosi nadimak ‘atomska cura‘.
- Nakon ovog uspjeha, vjerujem da će biti još više djece, poglavito curica koji žele trenirati judo. Čak mi je prijateljica koja je u drugom judo klubu mi je rekla da se već curice javljaju da bi se vratilo treninzima. Mislim da će biti boom u svim judo klubovima, a pogotovo na mojim Pujankama i ponosna sam na to.
Ponosna je Barbara i na duh zajedništva koji je vladao među našim reprezentativcima u Parizu:
- Imali smo sobu za druženje gdje su se pile kave i pratili drugi mečevi. Nema dana kad nismo znali tko kad od nas nastupa. Svi smo bili zajedno, taj timski olimpijski duh je bio stvarno prisutan. U Riu sam bila premlada, u Tokyu je korona izolirala sve, ali zato je Pariz baš bio super iskustvo.
Voditelj Gordan Vasilj upitao je Barbaru i o viralnim kartonskim krevetima na kojima su spavali natjecatelji:
- Ja demantiram tu neudobnost kreveta. Ti kartonski kreveti su bili već u Tokyu, mi smo se navikli na to. Jedino je problem veličine. Ja imam 70 kg i 170 cm i ja taman stanem tu. Kako su naši momci od dva metra i sto kila spavali tu, to ne mogu zamisliti. Veći su problem bile dimenzije kreveta nego udobnost.
Na samom početku sportaši su platili ceh višesatne svečanosti otvaranja Olimpijskih igara na kiši:
- Svi smo se prehladili, ja sam samo s blažom prehladom završila – ništa što Aspirin nije riješio. Recimo Zlatko Kumrić je dobio temperaturu nakon otvaranja jer je stvarno bilo hladno i bili smo mokri do kože. Morali smo stati na kiši jer nismo znali kad je prijenos da mašemo ljudima. Ja bih rekla da je to dobro zamišljeno, a loše izrealizirano otvaranje. Sportaši nisu bili u prvom planu, mi uopće nismo vidjeli svečano otvorenje, već samo te ljude kojima smo mahali na Sieni. Bilo je bolje vama ispred tv-a, nego nama sportašima na otvorenju; iskreno će zlatna olimpijka.
Barbari Matić sve ide na ruku i u privatnom životu. Iduće godine će svoju dugogodišnju vezu okruniti brakom:
- U Londonu sam se zaručila. Ja sam pokvarila prvotni plan zaruke. To je trebala biti ponoć na mostu, pod zvijezdama i vatrometom, romantika kao iz filmova. Ali ja sam morala na wc, morali smo otići s mosta i policija nam nije dala da se vratimo na most. Tako da smo upali u gužvu među more ljudi, pa je morao odgoditi svoj plan. Na koncu se jesam zaručila na mostu, ali nije možda bilo romantično kako je on zamišljao.
Romantika joj, otkrila je, nije jača strana:
- Ne baš. Ovo je bilo putovanje gdje sam najmanje očekivala prsten. Još sam mu se rugala prije puta da mi ne mora kupovati prsten da mi kupi radije torbicu. Tada smo bili na kavi, i poslije mi je otkrio da je htio odmah tu u kafiću izvadit prsten i pitat: ‘oš-neš‘.
U show Dobro jutro Dalmacijo javila se i Barbarina sestra, bivša judašica Brigita koja je otkrila koliko je Barbara tvrdoglava – a zlatna olimpijka se s tim složila:
- Istina je. Nikad ja i Brigita nismo mogle trenirat zajedno. Ili bi se posvađale da jedna plače, ili bi se ludo smijale i kvarile trening atmosferu. Kad sam osvojila zlato, prvo sam nju nazvala na videopoziv. Napala me u suzama zašto ja ne plačem. Inače je emotivna, a sad naročito, puna je hormona, rodila je ima tri tjedna i svoju medalju sam posvetila njoj.