Film "Događaj", koji je ove godine osvojio glavnu nagradu u Veneciji, imao je svoju hrvatsku premijeru na ZFF-u. Za autoricu Audrey Diwan ovo je drugi dugometražni film, a snimljen je prema poluautobiografskom romanu Annie Ernaux, u kojem opisuje svoje iskustvo s neželjenom trudnoćom i pokušajima da je prekine u vrijeme kada je abortus u Francuskoj još bio zabranjen.
Radnja filma prati Annie (Anamaria Vartolomei), nadarenu studenticu književnosti u Francuskoj 1963. godine. Njezine prijateljice i profesori u Studentskom gradu, kao i obitelj u provinciji, u nju polažu velike nade, a i sama gaji ozbiljne ambicije. Sve to počinje visjeti o koncu u trenutku kada doznaje da pati od "bolesti koja pogađa samo žene i pretvara ih u kućanice". Odlučna je da će svoju trudnoću prekinuti, ali zbog strogih kazni koje prijete liječnicima koji izvrše pobačaj njezin cilj je vrlo teško ostvariti.
Svima koji su imali prilike gledati još jednog pobjednika prestižnog festivala, dobitnika Zlatne palme u Cannesu 2007., nije mogla promaknuti sličnost dvaju filmova. Usporedba, međutim, jednome od njih nikako ne ide u korist. Film "4 mjeseca, 28 dana i 2 sata" Cristiana Mungiua smješten je u Rumunjsku 80-ih, gdje je pobačaj pod diktatorom Ceausescuom također bio ilegalan. Baš kao Annie u "Događaju", Gabita (Laura Vasiliu) živi u studentskom domu u trenutku kada otkriva da je trudna i baš kao ona odlučuje prekinuti svoju trudnoću. Mungiu se ipak ne odlučuje da radnju pratimo kroz njezine oči, već je protagonistica Otilija (Anamaria Marinca), njezina odlučna i hrabra prijateljica koja joj pomaže da svoj naum provede u djelo.
U "Događaju" su svi likovi osim glavne junakinje – njezine prijateljice, ljubavnici, liječnici i roditelji čista funkcija. Dijalozi služe samo tome da bismo shvatili koliko je glavna junakinja talentirana i posebna zbog čega ta namjera scenaristice postaje izvještačena. Sukobi s kolegicama na fakultetu su posebno problematični jer su njihovi sudionici naglašeno crno-bijelo portretirani, a stječemo i dojam da nam autorica želi poručiti kako glavna junakinja nije "kao druge cure", čime čak ulazi u domenu klišeja, pa i mizoginog. Nijedna Anniena prijateljica nije joj spremna pomoći, sve je osuđuju, a ona se ne odlučuje povjeriti majci, nego prijatelju koji njezinu situaciju iskorištava da bi iskamčio bizarnu verziju sigurnog seksa na koju ona pristaje, profesoru koji je osuđuje i doktoru koji joj odbija napraviti toliko željeni abortus. Jedina ženska osoba koja joj pomaže je kolegica koja je kroz to i sama prošla, ali njihov susret od puste želje autorice da bude što dramatičniji postaje gotovo pa komičan. Čini se da žena može razumjeti drugu ženu samo ako je njezino iskustvo i sama doživjela.
S druge strane, kod Mungiua je svaki pojedinac koji se pojavljuje u filmu toliko uvjerljiv čak i kada se kao jedan od stanovnika studentskog doma koji dila cigarete pojavljuje samo na nekoliko trenutaka. Od sporednih likova posebno je upečatljiva majka Gabitina dečka, odlična Luminita Gheorghiu. Ona kroz kratki razgovor s uzvanicima na proslavi rođendana svoga supruga dočarava vrijeme radnje čak i izvan konteksta glavne teme filma, čega "Događaju" također kronično nedostaje.
Na samom početku filma "Događaj" gledatelj zapravo nema nikakav specifičan odnos spram Annie. Ne možemo se s njome solidarizirati ništa više nego s bilo kojom imaginarnom ženom kojoj bi njezino pravo na abortus bilo uskraćeno. S vremenom njezin lik donekle jača, dobiva kakav takav karakter, ali ipak ostaje suviše simplificiran da bismo mogli govoriti o realnom protagonistu. Prave emocije izazivaju tek same scene abortusa, ali riječ je samo o gađenju koje bi moglo poslužiti u videu upozorenja za korištenje kontracepcije na satu seksualnog odgoja. U filmu služe samo kao jeftini, pa i groteskni trik, posebno u neizbježnoj usporedbi s "4 mjeseca, 28 dana i 2 sata".
Tamo kamera gotovo stalno prati Otiliju, koja nam dočara svu bespomoćnost i jad koji izaziva. Ni u jednom trenutku ne vidimo ništa "prljavo", već se spretnom režijom gradi napetost, zbog čega film poprima gotovo obilježja trilera. Izbjegavanjem takvih kadrova, trenutak u kojem vidimo odbačeni fetus na podu gledatelj se suočava s realnosti cijeloga čina bez uvijanja. Osnovna tema filma jest pobačaj, ali on nadilazi programatsku funkciju koju možemo pripisati "Događaju" i postaje film o prijateljstvu, snalažljivosti, Rumunjskoj.
Anamaria Vartolomei, vidljivo je to čak i u liku Annie, nije loša glumica, ali je njezin talent u potpunosti neiskorišten i tijekom cijelog filma, od početka kad ni ne zna da je trudna, ostaje ista. Zahvaljujući Sandrine Bonnaire koja glumi njezinu majku, uspjeli smo čak dobiti nekoliko iskrenih trenutaka u filmu, ali ih možemo pripisati samo njoj.
Vrijeme za film ove tematike svakako je prikladno uzmemo li u obzir događanja u Poljskoj i slične pokušaje konzervativaca u drugim europskim zemljama, ali sama poprilično jednostavna režija i nenadahnuti scenariji navode nas na pitanje je li to i jedini razlog zašto je film ovjenčan prestižnom nagradom. U jedno smo sigurni, da nije, ne bismo marili dovoljno čak ni da se osvrnemo na njega ovom kritikom i zaboravili bismo ga do idućeg jutra.