Overlay
bridgertoncore

Imamo pravo maštati! Što se krije iza trenda koji je sve osvojio i zašto nam je baš sada tako dobro došao: dobili smo stručno objašnjenje, a i ‘skužu‘

Piše Marija Mlačić
Foto Profimedia, AFP, IMDb
6. ožujka 2021. - 13:49

Preko 82 milijuna ljudi pogledalo je Netflixovu seriju Bridgerton ili ju je barem počelo gledati. Netfliova statistika broji sve račune s kojih je pogledano prvih par minuta serije, dakle registrira sve koji su joj dali šansu, makar je nisu nastavili pratiti. Ipak, čak i kada pretpostavimo da je dobar dio gledatelja odustao već nakon prvih kadrova, i dalje ostaju zaprepašćujuće velike brojke. Što je to tako privlačno u kostimiranoj sapunici da su ljudi baš u ovom trenutku toliko poludjeli za njom i estetikom koja se uz nju veže?

Producentska TV legenda Shonda Rhimes, poznata po uspješnici 'Uvod u anatomiju', u suradnji s redateljem Chrisom Van Dusenom upustila se u adaptaciju romana Bridgerton Julije Quinn te nas u osam epizoda serije uvela u šarmantni svijet Londona s početka 19. stoljeća. U središtu radnje je Daphne (Phoebe Dynevor), najstarija kći ugledne obitelji Bridgerton, pred kojom je prva društvena sezona u kojoj ulazi na bračno "tržište"

Njen društveni debi počinje predstavljanjem kraljici (Golda Rosheuvel), a nakon što ju kraljica proglasi "savršenom", postaje glavna društvena tema. Još i više kad se njena sudbina ispreplete s onom zgodnog mladog vojvode (Regé-Jean Page) s kojim Daphne razvija odnos koji balansira između ljubavi i mržnje, a u obje je krajnosti nabijen jakim seksualnim tenzijama koje pršte iz stisnutih korzeta.

I samo tako, upravo korzeti, obruči za kosu s biserjem i perjem, male torbice i duge haljine, postali su najpoželjniji komadi odjeće i asesoara. Podaci eBaya od 25. prosinca 2020. (kad se serija počela prikazivati) pokazuju naglo povećanje potražnje za komadima inspiriranima Bridgertonom. Prodaja korzeta porasla je za 31 posto, a prodaja čipkastih rukavica za 43 posto. Ali to nije ništa u usporedbi s prodajom tijara, čija je prodaja porasla za 357 posto! Posebno je zanimljivo što su u istoj analizi trendova koji su prethodili ovom kratkom periodu korisnici najviše tražili sportsku i udobnu odjeću stavljajući fokus na udobnost. Čini se da im je dosta ležernog kućnog izdanja, sad svi "otkidaju" na fantaziju nadahnutu kadrovima iz Bridgertona.

Prema Lystu, sve važnijoj aplikaciji za prodaju odjeće, potraga za steznicima porasla je za 123 posto od prvog prikazivanja serije, dok je zanimanje za obruče za glavu s perlama i perima poraslo za gotovo 50 posto. Visoke rukavice do lakta i haljine kakve su se nosile prije 200 godina također su doživjele svoju renesansu i prodaja im se gotovo udvostručila. Bridgerton nije prva serija koja tematizira ovo ili neko slično razdoblje, a nije ni jedina koja je stekla veliku popularnost. Film 'Ponos i predrasude' ili 'Downton Abbey', smješten u Fin de Siecle, također su imali svoje poklonike diljem svijeta pa se pitamo zašto je baš sada ovladao ovaj trend.

image
Liam Daniel/Netflix/Profimedia

Na tragu Norm-Corea od prije nekoliko godina, pa Cottage-Corea iz prve polovice prošle godine, stil inspiriran serijom naziva se ponekad vrlo doslovno Bridgerton-Core ili češće regency-core prema dobu u kojem se radnja odvija. Glavnu zaslugu za privlačnost takvoga stila snosi kostimografkinja serije 71-godišnja Njujorčanka Ellen Mirojnick, koja stoji iza kultnih hitova poput 'Fatalne privlačnosti' i 'Sirovih strasti'. Za svoj rad nagrađena je i nagradom Emmy, a s Bridgertonom je opet nadmašila samu sebe. Glavno obilježje kostima koje je osmislila je kombiniranje dobro poznatih devetnaestoljetnih silueta s daškom suvremenosti koja dobro rezonira s mlađom publikom i aktualnom modom.

U intervjuu za Vogue ispričala je kako su s pripremama za seriju, ona i njen kostimografski tim od nevjerojatnih 238 ljudi počeli pet mjeseci prije snimanja. Sa svojim suradnicima stvorila je "bridgertnoski grad vilenjaka koji radi bez prestanka", a uključivao je dizajnere uzoraka, proizvođače korzeta, krojače, odjel za ručno vezenje tkanine i brojne druge. Naposljetku su stvorili sedam i pol tisuća komada odjeće i modnih dodataka, od čega ih je pet tisuća naposljetku upotrijebljeno za snimanje.

Samo glavna glumica Dynevor dobila je 104 personalizirana kostima. Posvećeno se razmišljalo o stilovima i razvoju likova pa je tako ona u početku nosila odjeću svjetlijih boja koja simbolizira njeno djevojaštvo dok je s vremenom unosila zagasitije i punije boje i tako i simbolički postajala ženom.

U filmovima i serijama koje se bave prošlim vremenima često pronalazimo povijesne greške, ali stvar je s Bridgertonom da takva vrsta autentičnosti nije ni bila prioritet pa je nam smisla analizirati. Štoviše, upravo poigravanje sa suvremenim pristupom zajamčilo je popularnost koju je dobio ovaj novi stil, ali ne samo on. Zanemarimo li odjeću primjećujemo da se na TikToku i Instagramu pojavljuje sve veći broj izazova u kojima se imitira život takvih vremena. Tematski tulumi koji izgledaju kao kraljevski balovi, učenje plesova koji su se na njima izvodili čak i igre čajanki više nisu rezervirane za djecu. Svi žele vlastiti bijeg u prošlost.

- Osim realnog života u sadašnjosti, kao ljudska bića imamo i sjećanja, ali i mogućnost maštanja o budućnosti. Sve to daje mogućnost misaone kreacije potpuno drugačije životne stvarnosti i često se tome pristupa prije svega, jako romantično. Alfred Hitchcock je dao genijalnu definiciju kako je film život iz kojeg su izvučeni svi momenti dosade, a kad se mašti redatelja tog višedimenzionalnog prikaza pridoda i mašta gledatelja, nastaje predodžba o bajkovitom životu i stvarnosti u kojoj postoji zanimljivost, objašnjava sociolog dr. Renato Matić.

- Nije to ništa novo, to traženje ideje utopije, cijela povijest ima primjere idealiziranja utopističkog društva, a jedan od takvih je 'Utopija' Thomasa Morea objavljena još 1516., u kojoj je opisana idealno uređena imaginarna otočna zemlja. Svaka kultura ima specifičan bazen onoga što je kroz nju prošlo i što su bili njeni najhumaniji momenti.

Fascinacija o kojoj u ovom slučaju govorimo jest odmak, jest eskapizam, ali ne bih je sveo samo na to. Kao ljudi imamo pravo maštati i sami sebi oslikavati mogućnosti za koje smo svjesni da nisu realne. Uz to je najbitnija spoznaja da je jedina moguća promjena na bolje, sada, ovdje i da se na tome može i treba kreativno i uporno raditi. Ipak, svijet misli i mašte je neograničen i što u optimalnoj ravnoteži sa stvarnošću, po sebi uvijek nudi nove mogućnosti. Mislim da je ovdje odgovor daleko kompleksniji od pukog eskapizma, dodao je.

image
AFP

A serija definitivno igra upravo na kartu koja omogućava maštanje bez ikakvih popratnih neugodnosti koje je vrijeme nosilo sa sobom. Regency je dio povijesti Velike Britanije koji je dobio naziv zahvaljujući vladavini namjesnika tj. regenta. S obzirom na to da je kralj George III. bio fizički i mentalno bolestan (u seriji vidimo njegove nestabilne ispade) nije bio u stanju voditi zemlju pa je umjesto njega uzde preuzeo njegov sin kao kraljevski opunomoćenik.

Ovo je doba obilježeno ratovima s Napoleonom, o čemu u seriji doznajemo zahvaljujući nesretnom slučaju djevojke koja ostaje trudna s muškarcem koji odlazi na front, ali je unatoč krvoproliću također bilo razdoblje nove profinjenosti i kulturnih dostignuća, koje je oblikovalo i promijenilo društvenu strukturu Britanije u cjelini. Vrijeme je to napretka umjetnosti i arhitekture, a trg na kojem žive dvije ključne obitelji školski je primjer gradnje Regencyja s njegovim zaobljenim ulicama i zgradama.

image
AFP

Taj napredak ipak pogađao je samo jedan, manji dio društva, nove buržoazije dok je istovremeno vladala velika društvena nejednakost. Baš kao što je slučaj u obradi ratnog aspekta, i siromaštvo i bijeda spominju se tek posredno, kao upozorenje višoj klasi što bi im se moglo dogoditi ne igraju li po pravilima. Pritom se ne ulazi u živote tih ljudi koje se tako djelomično i dehumanizira. Kako se u to vrijeme bogati građanski sloj, jača problem kocke koji je uništio mnoge pojedince i obitelji, ali u seriji jedini koji se odaje tom poroku jest lik koji je ujedno i glavni negativac što postaje samo njegov, a ne i šire društveni problem.

Dakako, stvar koja je seriju ponajviše izdvojila iz mase je činjenica da je poništeno rasno pitanje i ljudi različite puti i podrijetla postaju sudionici svih društvenih slojeva. U četvrtoj epizodi dobivamo objašnjenje zašto je to tako - kralj se zaljubio u crnkinju i oženio je, a ona zatim dala titule drugim crncima. Na ovaj način postignuta je inkluzivnost u podijeli uloga, ali je zanimljivo što u seriji nitko ne govori o tom problemu osim crnaca koji osjećaju nesigurnost svoga položaja.

image
Miramax International/Profimedia

Nikakva povijesna autentičnost ovdje nije bitna, to je umjetnička odluka na kojoj se zasniva dio radnje i ona ne mora biti točna, ali se ideja da je u samo jednoj generaciji nestao rasizam koji u rasno miješanim društvima postoji i danas, stotine godina nakon abolicije ropstva, čini u najmanju ruku naivnom. Povijesnu nepodudarnost koju neki gledatelji zamjeraju tvorcima serije možda bismo ipak trebalo tumačiti kao jedan od načina da se svima omogući maštanje o šetnji kraljevskim salama u prelijepim haljinama, gdje daju mali naklon svojoj crnoj kraljici. To je svakako pozitivna promjena, pogotovo u seriji koja očigledno nije imala namjeru prodati povijesnu istinu već u ovo grubo vrijeme vrlo dobrodošlu utopiju.

Nakon Francuske revolucije nije više bilo poželjno izgledati kao pripadnik francuske aristokracije, a odjeća se počela koristiti više kao oblik izražavanja nego kao pokazatelj socijalnog statusa. Kao rezultat toga, moda postaje ključno mjesto sučeljavanja tradicije i promjene. U modu ulazi "empire silueta" koja slijedi klasične ideale, a obruči koji su imitirali pune bokove napušteni su u korist haljina visokog struka koje su dopuštale tijelu da se nazire ispod slojeva prozračne tkanine. Naglasak je stavljen na dekolte, grudi su podignute i naglašene korzetom. Nakit je pod istočnjačkim i egipatskim utjecajem, a ukrasi raskošni - od perja, resa i čipke. Kosa je razdijeljena po sredini, nakovrčana i ukrašena.

Ženska je moda pod utjecajem muške, a odjeća visokih slojeva pod utjecajem one nižih. Žene u manje formalnim prilikama nose kaputiće nalik jahačima i suknje koje podsjećaju na radničke. Haljine su bile izrađene od bijelog, gotovo prozirnog muslina, koji se lako mogao oprati i ogrnuti ogrtačem poput odjeće na grčkim i rimskim kipovima. Večernja je odjeća uključivala saten, a za najsvečanije prilike haljine su bile ekstravagantno ukrašene čipkom, vrpcama i mrežama.

Tipične za mušku modu tog razdoblja su savršeno krojene uske hlače, bez ukrasa. Početkom razdoblja nose se košulje podignutog ovratnika, kasnije je ovratnik manje naglašen i ukrašen širokom kravatom. U početku se nose frizure pod utjecajem starorimskih, kasnije su nešto ležernije, uz obavezne zaliske. 

15. studeni 2024 13:43