Hvata li vas često loše raspoloženje? Zanimljiv izraz - hvata. Za neke je zapravo sjajan opis svojevrsne igre lovice koju igraju sa svojim emocijama. Kad ih snađu osjećaji koji im nisu po volji - bilo da je to tuga, ljutnja, zabrinutost ili tjeskoba - jednostavno se daju u bijeg od njih: zatrpaju se poslom ili nekom drugom aktivnošću ili pak hranom, novom odjećom, nečijim tuđim problemima...
Zašto mnogi od nas imaju takav odnos prema osjećajima, zašto je takav odnos toliko loš za nas i kako bismo trebali postupati umjesto da bježimo od emocija objasnio je psiholog Nick Wignall. U svojoj knjizi pod naslovom "Ukrotite svoja loša rapoloženja" Wignall objašnjava da nas se većina bori sa svojim osjećajima jer nas nikad nisu naučili kako bi se prema njima trebali odnositi. Djeca često ne nauče na odgovarajući način razmišljati o teškim emocijama poput bolesti i drugih životnih nedaća jer ih se neizravno upućuje kako su takve okolnosti nešto što treba izbjegavati ili uklanjati što je brže moguće. Svaki put kad dijete čuje riječi poput "Razvedri se, nije sve tako loše", uz dobrodošlu utjehu prima i poruku da nije u redu osjećati se tužno, zabrinuto ili ljutito. Kad tako mladi naučimo da je loše osjećati se loše, otvara nam se put u zbrku s vlastitim raspoloženjima i osjećajima. Bježati od bolnih emocija loša je ideja, upozorava Wignall.
"Ako vjerujete da je loše osjećati se loše, imat ćete naviku pokušati se riješiti bilo kakve teške emocije koju doživite. To sasvim učinkovito djeluje kratkoročno, pružajući privremeno olakšanje, ali dugoročno može imati katastrofalne posljedice. Ponajprije, mnoge 'strategije' koje koristimo da bismo izbjegli svoje bolne osjećaje imaju prilično loše nuspojave: prejedanje za smanjenje stresa može dovesti do debljanja, odgađanje kako bi se izbjegao strah od neuspjeha može dovesti do problema na poslu, uutapanje tuge u alkoholu ili drogama može dovesti do narušenih odnosa i lošeg zdravlja... ali najgora opasnost bijega od bolnih osjećaja je lekcija koju podučavamo svoj mozak. Kada pokušavate pobjeći od teških emocija, trenirate mozak da ih shvaća kao opasnost. Ako neprestano bježite od tjeskobe, trenirate mozak da je se boji i da je stalno u defanzivi. Ako se neprestano pokušavate riješiti tuge, trenirate mozak da bude na oprezu prema svemu što bi u budućnosti moglo izazvati nova razdoblja tuge. Sve to ima za posljedicu samo još više loših emocija", upozorava Wignall.
Umjesto da izbjegavamo svoje teške emocije, poručuje psiholog i terapeut, trebamo biti spremni živjeti s njima. Borba s bolnim emocijama i bježanje od njih upravo je ono što ih pojačava, stoga treba postupati suprotno: prihvatiti svoje osjećaje i izgraditi zdraviji odnos prema njima, a za to su potrebni vježba i trening te ono što se naziva emocionalna spremnost - predanost dosljednim navikama koje jačaju mentalno i emocionalno zdravlje.
Sve započinje stvaranjem novih navika koje će nam dati snagu i samopouzdanje da se suprotstavimo svojim teškim emocijama i raspoloženjima, umjesto da bježimo od njih. Umjesto da se izgubite u negativnim misaonim obrascima poput brige jest naučiti promatrati svoje misli kao objektivan promatrač, bez da se bavite njima, poručuje nam Wignall. Pri tome, savjetuje psiholog, može pomoći prakticiranje meditacije i mindfulnessa te dnevno bilježenje emocija i njihovo razmatranje, uz korištenje jednostavnih opisa i svakako bez samokritiziranja.
Wignall svima koji su se prepoznali u opisu onih koji bježe od emocija poručuje kako bi trebali poraditi na tome da nauče biti nježni prema sebi. Osim odnošenja prema sebi kao prema djetetu koje podmićujemo malim nagradama kad se ponaša na način koji odobravamo, jedan od načina za to je nastojanje donošenja odluka temeljenih na vrijednostima.
"Prestanite bježati od bolnih osjećaja i krenita prema najvišim vrijednostima i težini. Naučite biti asertivni - naučite se na odgovarajući, zreli način zauzeti za sebe i za ono u što vjerujete, zatražiti ono što želite i odbiti ono što ne želite", poručuje psiholog.