Meghan Markle i mit o manipulativnoj supruzi: radi, trudi se, gradi svoje stavove, ali i ti ćeš jednog dana biti samo nečija žena

Otkako su Meghan Markle i prince Harry odlučili napustiti kraljevske dužnosti i Veliku Britaniju, mediji su u pravilu pisali o tome kao da je riječ o isključivo njenoj odluci, o čemu svjedoči i naziv koji je u duhovitoj maniri nadjenut cijelom procesu – Megxit. Premda je referenca na suvremenu političku situaciju uspješna, pa stoga i smiješna, ujedno je svjedok općeg stanja uma: Markle je, prema javnom mnijenju, odlučila otići i onda je izmanipulirala jadnog Harryja da učini ono što ona želi. Uzalud su u (ne)slavnom intervjuu kod Oprah oboje govorili kako je zapravo on taj koji je donio konačnu odluku, najednom, kada treba pokazati prstom na ženu ona više nije ni manje sposobna, niti joj se kradu zasluge i pripisuju muškarcu iza kojeg ona tako uspješna samo stoji.

Gotovo uvijek kada prve dame, žene diktatora, kraljice ili princeze nisu bile tek toplija strane suprugove vlasti i kad su postale važnije od same figure i simbola majke naroda, neslavno su završile. Premal je broj onih koje su u slučaju da su učinile dobre stvari zbog toga dobivale priznanja kakva zaslužuju, a mahom ih se i nevine ili barem tek s djelomičnom odgovornošću proglašavalo krivima.

Cbs/Ferrari/Profimedia

Prošlo je gotovo pola tisućljeća otkako je Anne Boleyn postala druga supruga Henrika VIII. i nedugo zatim kraljica Engleske. Njihova veza, zatim brak i naposljetku smaknuće učinili su je jednom od ključnih osoba u političkom životu svoje zemlje, a kako je kralj raskinuo odnose s Papom i Vatikanom da bi se mogao vjenčati s njom, smatralo ju je se i u najboljem slučaju odgovornom zbog događaja koje je to potaknulo uključujući i krvavu englesku Reformaciju. Njen život do danas su revidirali povjesničari i romantizirali umjetnici, ali svojedobno je bila među najomraženijim ljudima u zemlji, pa pogledajmo samo kako je skončala bez ikoga tko bi stao u njenu obranu.

Otkako se kralj zaljubio u nju, za Anne Boleyn se pričalo i da je vještica te vješta manipulatorica. Potonje je vjerojatno djelomično i bila. Nakon što je Henrik VIII. imao aferu s njenom sestrom i nakon toga je ostavio, Anne je odlučila da s njim neće imati seksualne odnose sve dok ne postane njegovom zakonitom suprugom. Kralj je tražio poništenje braka od Pape, međutim Papa na to ne pristaje i Henrik VIII. pomiče Englesku Crkvu iz domene njegova autoriteta i postaje njen prvi poglavar, što su od tada svi britanski monarsi. Na prvi pogled, dobro poznata priča i kompletno ludilo.

Falkensteinfoto/Alamy/Alamy/Profimedia

Ipak, svi malo bolje upućeni u povijesnu tematiku znaju da je da je Henrik VIII. tražio poništenje svoga braka s prvom suprugom Katarinom Aragonskom puno prije nego što je ikada upoznao Anne, da raskol s Crkvom nije pao na pamet paru, eto tek tako, u pauzama od ljubljenja, već u to vrijeme cijelom Europom struje vjetrovi reformacijskih ideja i naposljetku, da se Henrik ženio čak šest puta. Kad mu baš kao ni prva žena, ni Anne nije uspjela podariti muškog nasljednika, već samo Elizabetu, usput i jednu od najboljih vladara u engleskoj povijesti, ni ona se nije puno bolje provela. Kralj je bacio oko na novu, mlađu ženu, a Anne u Tower pod klimavim optužbama za preljub, koji se u to vrijeme zbog sustava nasljeđivanja smatra veleizdajom u slučaju da ga počini kraljica, i incest da se cijela stvar malo začini. Nakon toga ona je pogubljena i nastavljena je zloglasna kampanja kako bi je se oklevetalo.

Međutim, ne treba ići tako daleko prošlost da bi se naišlo na takav modus operandi. Puno sličniji primjer onome Meghan Markle i princa Harryja je jedan od najvećih skandala 20. stoljeća - abdikacija Edvarda VIII. kako bi se 1936. godine vjenčao s dva puta rastavljenom Amerikankom Wallis Simpson.

Premijer Winston Churchill je jednom primijetio da “nitko nije bio veća žrtva tračeva i skandala" od Wallis. Zaista, nazivana je oportunisticom, prijetvornom zavodnicom, nimfomankom koja je drevne kineske vještine naučila u šangajskom bordelu u koji je tada navodno odlazila kako bi zarobila kralja. Primala je prijeteća pisma od kojih su se neka i obistinila. Jednom su njen londonski dom novinari zasuli ciglama i porazbijali joj prozore. Svi su mislili da je Wallis htjela postati kraljica, a kako u tome nije uspjela nagovorila je kralja da abdicira. Istina ne može biti dalje od tih tvrdnji.

Hilary Jane Morgan/Zuma Press/Profimedia

Postoje pisma koja otkrivaju da je u tjednima prije abdikacije Simpson pokušala učiniti sve što je bilo u njenoj moći da je spriječi. Pisala je Edvardu da namjerava otići u Francusku i ostaviti mu stvari koje joj je dao na raspolaganje, pisma je slala i mužu s kojim se upravo rastajala o tome kako mrzi dvor, čak i same Britance. Kada su mediji u Britaniji, dugo nakon što su Amerikanci i ostatak Europe već izvještavali o aferi i sami pustiti tu vijest, ona je pobjegla glavom bez obzira od te "proždrljive opsadne vojske" kako je nazivala paparazze. Tada je međutim bilo prekasno, vijest je tako snažno odjeknula svijetom da više nije bilo nade da se izvuče iz veze. Kao posljednju nadu poslala je pismo parlamentu da se odriče bilo kakvih namjera o braku s Edvardom. On je naposljetku abdicirao, a ona je slušajući njegov govor plakala. Ne od ganuća…

Prava istina je, kao što su pisali mnogi Edvardovi biografi, da se on oduvijek pokušavao izvući iz uloge koja mu je rođenjem namijenjena. Brojni skandali kroz koje je polazio još kao mladić natjerali su njegova oca, kralja Georga da kaže da će nakon smrti, on izdržati jedva 12 mjeseci. Tako je otprilike i bilo. Iako nema razloga sumnjati u njegovu opčinjenost Simpson, ona je ipak poslužila i kao neka vrsta izgovora da se spasi od dosadnog života kralja.

Harry, što je krucijalna razlika, nikada neće doći u poziciju da naslijedi tron, ali i on je od mladih dana bio buntovan i živio drugačije od uobičajenog člana kraljevske obitelji. Zato se ne čini kao da mu je trebao poseban nagovor da se od nje udalji. Za razliku od Wallis, ni Meghan nije uobičajena jet seterica, već žena s bogatom karijerom koja je od malena imala snažne stavove, a od srednje škole je radila prve poslove. Bilo kako bilo, svakako je tužno da se u 21. stoljeću širi isti mizogini narativ u kojem je jedina sreća za neku ženu čak i ako je uspješna da bude supruga nekoga tko ima titulu. Sve da je to i istina, što zapravo nitko od nas ne može znati, je li to prva stvar koju moramo pomisliti, izjaviti i naposljetku napisati pa da čitaju sve djevojčice ovoga svijeta. Trudi se, radi, gradi svoje stavove, ali jednog dana i ti ćeš biti samo nečija žena, a ako u braku ikad pokažeš svoj stav, cijeli svijet će si dati za pravo da te nazove manipulatoricom kakve nema!