Sa sveopćom amerikanizacijom i populariziranjem tamošnjih blagdana i običaja, i u ostatku svijeta počelo se podrazumijevati da su tjedni uoči Dana mrtvih rezervirani za čudovišta, duhove i horor-filmove. Što uopće ne mora biti toliko loše ako volite horor-filmove. A neki ih baš jako vole. Možda je ovo dobar trenutak za provjeriti što (nam) je to toliko privlačno u filmovima strave i užasa. Nije to baš tema o kojoj se do sada malo pisalo, ali široj publici, osobito dok je zabavljena gledanjem krvavih prizora kroz manje ili više čvrsto stisnute prste, ova objašnjenja rijetko padaju na pamet...
A prvo od njih je da nam horori odvlače pažnju. Dok promatramo napete prizore nervozno se meškoljeći na rubu sjedalice, doživljavamo sličan nalet adrenalina kao kad se suočavamo sa stvarnim opasnostima. Veliki plus ovog fenomena je što nam svakodnevne brige padaju u drugi plan. Veliki minus je što one osjetljivije stravični prizori mogu progoniti i dugo nakon što završi odjavna špica...
Drugi razlog što su horori tako privlačni leži u tome što predstavljaju (manje-više) siguran način za zadovoljavanje svoje "sjenke", skupa naših emocija i nagona koje, prema Jungovoj definiciji, ne želimo prihvatiti jer su nam previše bolni, sramotni ili neukusni. Kroz proces poznat kao "sublimacija" ljudi pronalaze društveno prihvatljive načine za izražavanje onih svojih osobina koje bi bile tabu ako bi se izražavale na sirov, nefiltriran način. Gledanje horora, prema ovakvom tumačenju, predstavlja benigni način davanja oduška svojim mračnim stranama, a ako ih gledamo u društvu bližnjih, to nam može stvoriti umirujući osjećaj da su ti naši mračni aspekti prihvatljivi i bezopasni.
Treći razlog zašto mnogi rado gledaju horore je uzbuđenje slično seksualnom. Jednostavno, napeti prizori nas "pale" i možda su zato bolji izbor za gledanje u paru od romantičnih komedija. Okej, valjda negdje treba povući granicu pa za "date night" odabrati pomalo jeziv triler umjesto krvavog masakra, ali činjenica je da gledanje strašnih filmova preplavljuje naša tijela kemikalijama zbog kojih nam srce jače zakuca, a disanje se ubrza. Baš kao kad proživljavamo seksualno iskustvo. Razlog je u preklapanju neuroloških krugova koji se aktiviraju kad se tresemo od straha i kad drhtimo od seksualnog uzbuđenja.
Nakon svega ovoga ipak valja istaknuti da nismo svi jednako "podešeni", da nam se raspoloženje razlikuje od situacije do situacije te da se kroz život mijenjamo pa nam isti film neće svima isto sjesti niti će nam isto sjesti svaki put kad ga pogledamo. Ukratko, ono što je jednome jako zabavan film, drugome će biti inspiracija za noćne more. No bez obzira na sve, hororima popularnost nimalo ne jenjava. Osobito u ovo doba godine.
A možda je za sve kriva samo amerikanizacija...
Pratite Stil i na Instagramu!