Očajna kućanica na aerobiku 80-ih: konačno se emitirala zadnja epizoda jedne od najočekivanijih serija ljeta, je li Rose Byrne ispunila očekivanja?

Apple TV+ je u velikoj ofenzivi kako bi se nametnuo na televizijskom/streaming tržištu kojim vladaju Netflix, HBO, Amazon, Hulu i Disney+. Ovo je prvi put u povijesti da drugi tjedan zaredom recenziramo seriju s Apple TV+ logom.

Vjetar u krila Apple TV-u je dao uspjeh dviju serija, konkretno drame "The Morning Show" i komedije "Ted Lasso" koje su se našle među nominentima za prestižne nagrade poput Emmyja i Zlatnih globusa ili ih čak osvojile.

Sjajna Rose Byrne

Nakon radišne 2020. ("Amazing Stories", "Little Voice", "Defending Jacob"...), Apple TV+ je od početka ove godine plasirao niz serija, od "Dickinson 2", "Losing Alice", "Servant 2", "Mosquito Coast" i "For All Mankind 2" do "Lisey's Story", upravo su s emitiranjem krenuli "Ted Lasso 2" i "Mr. Corman", a slijede i "See 2", "Foundation", "Invasion", "Severance"...

Niska Appleovih TV projekata je, međutim, još uvijek neujednačena u kvaliteti i tu neujednačenost prilično dobro oslikava nova serija "Physical" koja je prvog kolovoškog vikenda stigla do posljednje, desete epizode nakon što se počela emitirati sredinom lipnja.

"Physical" je (osobno) bila jedna od najočekivnijih serija ljeta gledano po pedigreu ili potencijalu. Činila se kao nekakav spoj filmskog klasika osamdesetih "Flashdance" i nedavne serije "GLOW" koja se kune u osamdesete. Kreatorica je Annie Weisman, poznata po radu na "Kućanicama" i "Sve zbog jednog dječaka", dok u glavnoj ulozi nastupa Rose Byrne ("Djeveruše", "Juliet, Naked"), jedna od najboljih glumica svoje generacije.

U Rose smo se zaljubili kad smo je prvi put vidjeli u nadahnutoj ulozi u "Wicker Parku" i "Troji" početkom novog milenija, a talent je nastavila potvrđivati sve do nedavne serije "Gospođa Amerika" igrajući Gloriju Steinem, odnosno "Physical" gdje je dala svoju dosad ponajbolju izvedbu.

Byrne je u konačnici bolja od serije koja samo dijelom ispunjava potecijal iskazan u promotivnim fotografijama i premisi o očajnoj kućanici Sheili Rubin koja stječe samopouzdanje aerobikom. Zanimljivo je da Sheili u jednoj sceni nekadašnja profesorica kaže "imala si toliko potencijala, toliko za ponuditi", što možemo prenijeti i na seriju.

Naravno, nitko nije očekivao da će "Physical" biti videospot za "Call On Me" Erica Prydza rastegnut na deset epizoda. No, nismo ni očekivali da će se tipično serijski rasplinuti nakon par epizoda i (iz)gubiti u prijevodu, uz olakotnu okolnost za daljnji faktor gledljivosti da epizode traju pola sata, a ne 45 minuta ili sat vremena.

Prve dvije epizode su odlične i prozračne. Serija isprve veoma dojmljivo nostalgično evocira osamdesete (godina je 1986.) i karakterizira glavni lik. Nastupnu epizodu je režirao Craig Gillespie i "Physical" tu posjeduje zaraznu audiovizualnu energiju njegovih filmova "Ja, Tonya" s Margot Robbie i "Cruella" s Emmom Stone.

Scena kad na kraju prve epizode Sheila uleti u salu za aerobik pod vođenjem Bunny (Della Saba), upale se neonska svjetla, zasvira hit osamdesetih "Space Age Love Song" sastava A Flock Of Seagulls i krene ples jedan je od najimpresivnijih televizijskih trenutaka godine.

Unutarnji monolozi

Sheila je pamtljiv lik, očajna kućanica koja pati od poremećaja prehrane i ima supruga (Rory Scovel) koji voli očijukati s drugim, mlađim pripadnicama ljepšeg spola i najvažnije mu je da svakog dana dobije serviranu hranu od žene.

Ona svoje krupne frustracije (muž, život) i sitne satisfakcije (aerobik) upotpunjuje dobro napisanim unutarnjim monologom, časteći porugama sebe i sve oko sebe.

Serija je mogla biti izvrsna karakterna studija jednog mračnog lika, očajne kućanice koja pokušava pronaći smisao života i odsanjati "američki san" tijekom šarenih osamdesetih, u vrijeme kad je Jane Fonda bila ikona aerobika i preko VHS-a ušla u mnoge domove. Da je Gillespie ostao iza kamere do kraja, možda bi serija i bila izvrsna, za četvorku, pa i peticu, ali ovakva kakva jest ispala je jedva za nategnutu tricu.

Što se "Physical" više udaljava od Sheile i centralne premise, davajući prostora ostalim likovima i podzapletima, tj. što više gubi primarni karakterni/narativni fokus i sve teže balansira između drame i komedije, serija je sve manje interesantna. To je i potvrda koliko je Byrne dobra. Rose drži seriju na životu zajedno sa sjajnom kolekcijom hitova osamdesetih ("We Belong", "Gloria", "Edge Of Seventeen"...).