Prevarantske istinite priče: pogledali smo serije s Jaredom Letom i Amandom Seyfried o nevjerojatnom usponu i padu mladih milijardera, koja je uspješnija?

Trend filmova o prevarantima iz kina se preselio i na TV, odnosno streaming, pa su tragove "Vuka s Wall Streeta", "Američkih varalica", "Prevarantica s Wall Streeta" i "Jako mi je stalo" slijedili "Tinder Swindler" i "Inventing Anna", a to nastavljaju i dvije nove serije iz domene tzv. prestižne televizije – "WeCrashed" Apple TV-a i Huluov "The Droput".

Popularnost rastućeg trenda ne treba čuditi: mnogi ljudi, naročito na ovim prostorima, vole gledati prevarantske priče sa sigurnosne distancije, maštajući možda i sami o nekoj prijevari na koju se nisu odvažili, svakako o životu na visokoj nozi koji prevaranti žive kad se obogate, dok s vremenom ne dožive neizbježan pad s vrha svijeta.

Život je pun takvih priča i piše filmove ili serije, postavljajući temelje za dramatizaciju. Gotovo sve što filmaši trebaju jest naći interprete poput zvjezdanog Jareda Leta ("WeCrashed") i Amande Seyfried ("The Dropout") te upaliti kamere. Tajming je idealan za ovakav tip projekata.

Živimo u brzom svijetu tzv. nove ekonomije, gdje svi žele sve odmah ili sad i ne prežu poći (ilegalnim) prečacem da postanu milijunaši-milijarderi preko noći, tj. uspiju u najkraćemu mogućem roku, makar taj uspjeh bio još kraćeg vijeka, kao i njihova ostavština, prava vrijednost koja ionako više nije na nekoj cijeni u eri dominantne bezvrijednosti.

Direktor WeWork "start-up" tvrtke za globalni "co-working" Adam Neumann (Leto) i Elizabeth Holmes (Seyfried), direktorica farmaceutske kompanije Theranos, ogledni su primjeri takvih potraživanja u serijama o usponu i padu njihovih milijarderskih imperija koje ih žele prikazati (i) kao ljudska bića.

Prva serija je u tom pogledu manje uspješna s obzirom na glumu sveprisutnog oskarovca Leta (nedavno smo ga u kinima gledali u "Malim stvarima", donedavno u "Dinastiji Gucci", a sada ga gledamo u "Morbiusu"), dramski preforsiranu u pojavnoj neobičnosti i začudnosti, što je sad već postao glumčev zaštitni znak.

Leto je dobar dok ne progovori teškim akcentom, malčice preuživljen u ulogu tipa s mesijanskim kompleksom koji ne nosi cipele i zaposlenike pretvara u svojevrsne sljedbenike WeWork kulta dok se bogati na njihovoj grbači, ali balans mu daje oskarovka Anne Hathaway kao Neumannova žena Rebekah (s njim izvlačila novac iz tvrtke, kupujući stanove i organizirajući zabave s nastupima Run DMC-ja).

Seyfried je puno ljudskija u pristupu, unatoč neljudskostima njezina psihološki nijansiranijeg lika. Glumica ne izlazi prečesto ("Crvenkapica", "Vrijeme je novac") iz okvira uloga romantične slatkice ("Mamma Mia!", "Sve što želim to si ti", "Pisma Juliji", "Mamma Mia 2"...), a ovdje ostvaruje ponajbolju ulogu i u odnosu na izvedbe u filmovima "Lovelace: Život pornokraljice" i "Mank".

Na trenutke Seyfried znade podsjetiti na Natalie Portman i Jodie Foster, što joj je veliki kompliment, a osobito je dobra u scenama kad Holmes ispred zrcala ponavlja fraze tipa "ovo je inspirirajući korak naprijed", mijenjajući dubinu glasa. Holmes se proslavila tvrdeći da je izumila prototipnu napravu za brzo testiranje krvi (bila je dovoljna samo jedna kapljica) koja može promijeniti svijet.

Međutim, uspješnost demonstracije te naprave je "fejkana", što je Holmes prikrila kako bi se obogatila i postala "najmlađa ženska 'self made' milijarderka", direktno ugrozivši zdravlje pacijenata (oboljelih od raka) radeći ispitivanje s neispravnim prototipima.

"Nikad nisam imala šefa koji je djevojka mojih godina", kaže jedna zaposlenica Theranosa, a druga da je osvježenje vidjeti mladu žensku direktoricu umjesto mladog prčevitog dječarca u sportskoj majici. "Samo sam djevojka koja je imala san promijeniti svijet", pravdala se Holmes.

Slične snove o boljitku imali su i Neumann i Rebekah ("Ova će firma podignuti svjetsku svijest"). "Ne želim biti milijarder, nego trilijarder", govorio je Neumann i stremio da WeWork bude veći od Starbucksa, a bio je proglašen jednim od najutjecajnijih ljudi na svijetu.

Obje serije, solidne, vrijedne gledanja, govore o naopakom američkom snu i između njih postoje sličnosti, od režije na tragu filmova Adama McKaya ("Oklada stoljeća", "Čovjek iz sjene", "Ne gledaj gore") i sivo-plave vizualnosti sukladno bojama kompanijinih ureda, preko prikrivene farsičnosti spram kapitalizma, do prijevara koje je u oba slučaja razotkrio "Wall Street Journal".

"WeCrashed" ima pamtljivije scene i soundtrack ("tihi disko" na pjesme sastava M83 i The XX), a "The Dropout" je aktualniji s obzirom na lažne informacije u doba pandemije. Zato će priča o Theranosu i Holmesici dobiti još jednu priliku. McKay upravo snima film "The Bad Blood" s Jennifer Lawrence u glavnoj ulozi i u produkciji Applea.