Kada se prva epizoda 15. sezone kultne crnohumorne serije „It's Always Sunny in Philadelphia” prikaže na FXX-u 1. prosinca, ona će i službeno postati najdugovječnija „live-action” humoristična serija u povijesti američke televizije (pod „live-action” se podrazumijeva da serija nije animirana, kao što su primjerice dugovječniji Simpsoni ili Family Guy).
„It's Always Sunny” će tako prijeći „The Adventures of Ozzie and Harriet” koja je doživjela 14 sezona u periodu od 1952. do 1966. I ne samo to, serija je u prosincu prošle godine obnovljena za čak četiri nove sezone, što znači da će ih imati ukupno barem 18.
Iako uživa kultni status i Fox stalno naručuje nove sezone, serija nikada nije dobila priznanje kritičara koje definitivno zaslužuje, a pomalo nevjerojatno zvuči podatak da je u 14 sezona dobila samo tri nominacije za Emmy, i to za „koordinaciju kaskaderskih segmenata u komediji”, što je kategorija koja je toliko opskurna da zvuči izmišljeno.
Razlozi za to prvenstveno leže u konceptu serije, koja je brutalna, morbidna, ne vodi se ustaljenim društvenim normama i ne poznaje pojam dobrog ukusa. U njoj pratimo družinu od petero prijatelja koje se najbolje može opisati kao ljudski šljam, sebične sociopate koji se u apsolutno svakoj situaciji vode isključivo svojim niskim porivima i nemaju osjećaj čak ni jedni za druge, iako su nerazdvojni. Zbog toga je kritičar The Philadelphia Inquirera, Jonathan Storm, jednom prilikom opisao „It's Always Sunny” kao „Seinfeld na cracku”, što je televizijska kuća jedno vrijeme koristila u promociji serije.
Idejni začetnik serije je Rob McElhenney, a razvio ju je zajedno s Glennom Howertonom, dok su Charlie Day i David Hornsby (koji glumi „Cricketa”, najvažnijeg sporednog lika čije je propadanje epitom grozote koju družina nanosi drugima) također glavni kotačići scenarističkog tima.
Kaitlin Olson je za ulogu Deandre Reynolds odabrana na audiciji, a kasnije je postala McElhenneyjeva supruga, dok se glumačkoj postavi u drugoj sezoni pridružio i slavni Danny DeVito. Foxovi producenti su nakon prve sezone tražili jedno jako ime kako bi im se produkcija isplatila, a DeVitu se svidjela ideja te je pristao na ulogu Franka Reynoldsa. Petorka je ubrzo razvila dobru kemiju na setu, ali i izvan njega, pa je tako primjerice McElhenney zaprosio Olson u DeVitovoj kući.
Howerton je u 13. sezoni odlučio uzeti pauzu i posvetiti se svojoj ulozi u A.P. Bio, humorističnoj seriji koja ima potencijal, ali koja je kronično nedorečena. No, već se u sljedećoj sezoni vratio i nastavio tamo gdje je stao – nasmijavanju gledatelja s mjesta odakle se granica dobrog ukusa uopće više ni ne vidi.
Ne postoji društveno pitanje kojeg se petorka u 14 sezona nije dotakla, i to obično na najuvredljiviji, najcrnji i najmorbidniji način. Od rasizma, šovinizma i ksenofobije, preko iskorištavanja svakoga tko im se nađe na putu, pa sve do usputnog maltretiranja drugih i upropaštavanja njihovih života – „It's Always Sunny” ima sve. Glavni likovi su, pak, posebna priča...
Mac (McElhenney) je nezreli kompleksaš koji se ne zna nositi s emocijama i koji je vječno zbunjen u vezi svoje seksualne orijentacije. Charlie Kelly je čovjek koji ne zna čitati ni pisati, jede hranu za mačke, kredu i ostale stvari koje osoba jednostavno ne bi trebala stavljati u usta, a u trenucima najveće krize poseže za snifanjem ljepila. Uz to ima majku koja se najblaže rečeno može opisati kao promiskuitetna te ujaka koji je očigledni pedofil i od kojeg ima traume iz djetinjstva. Zatim imamo blizance Dennisa (Howerton) i Deandru (Olson) Reynolds, koji misle da im je Frank (DeVito) otac, ali kasnije shvate da nije.
Dennis je posebno uznemirujući lik koji nedvojbeno pati od poremećaja ličnosti i koji ne preza ni pred čim da dobije ono što hoće te koji je ovisan o tome da drugi imaju pozitivno mišljenje o njemu. U svojoj sobi ima zbirku snimki seksa sa svakom ženom koju je uspio dovući u svoju sobu i predvodnik je većine nebuloznih planova koje družina osmisli kako bi zgrnuli lovu. Među njima se izdvajaju traženje kredita od banke za kupovinu goriva koje bi onda držali u skladištu i kasnije preprodavali, otmica meksičke obitelji kako bi im uredili dom po uzoru na televizijsku emisiju, a što je onda završilo uništenim i spaljenim domom, te razvijanje ovisnosti o cracku kako bi on i Dee dobili socijalnu pomoć.
Dee je u neku ruku možda i najprisebniji član družine, iako je i ona ekstremno sebična osoba s izraženim sociopatskim crtama koja sanja o karijeri u šoubiznisu, iako joj kronično nedostaje talenta, dok je Frank uspješni biznismen o čijem psihičkom stanju najbolje govori činjenica da je samoinicijativno odlučio odbaciti svoju luksuznu svakodnevicu i živjeti u derutnoj i prljavoj garsonijeri zajedno s Charliejem te s njim dijeliti krevet, mačju hranu i ostale uistinu odvratne dnevne običaje.
Iako su humor i sjajna gluma (pogotovo Howertona) najveći forte „It's Always Sunny”, „morbidijada” društva iz većinom praznog Paddy's Puba moćan je komentar na događanja u svijetu i društvene trendove. A iako se među fanovima lome koplja oko toga pada li kvaliteta serije s vremenom ili ne, svaka sezona ima nekakvu „flagship” epizodu koja se izdvaja kao malo remek djelo.
Od „CharDee MacDennis: The Game of Games” u kojoj gledamo brutalnu društvenu igru koju je družina izmislila u trenucima dosade, preko onih u kojima družina snima peti i šesti nastavak Smrtonosnog oružja (u 15. sezoni stiže i sedmi), a koji se zahvaljujući zahtjevima glavnog financijera Franka pretvore u djelomično pornografske filmove, pa do „Psycho Pete Returns” koja je definitivno jedna od najcrnjih epizoda jer družina u njoj zaista ode predaleko čak i za svoje pojmove.
Posljednja epizoda 13. sezone („Mac Finds His Pride”), pak, izdvaja se kao najemotivnija i u mnogočemu najspektakularnija, jer u njoj zapravo po prvi put možemo doživjeti jednog od likova (u ovom slučaju Maca) kao stvarnu osobu sa svojim problemima koja se odluči na ekstreman potez kako bi zaradila poštovanje svog oca i pronašla svoj unutarnji mir.
I upravo je ta kompleksnost ono što izdvaja „It's Always Sunny” iz mase i glavni razlog zašto ćemo je gledati barem 18 sezona, iako zbog svog brutalnog i sirovog pristupa samoj radnji te inzistiranju na vizualno teško „probavljivim” scenama ona zaista nije za svakoga. Na našoj televiziji se, primjerice, prikazuje u kasnim noćnim satima uz oznaku „18” (samo za punoljetne osobe), što nije baš uobičajeno za komediju.
Zanimljivo je i to da su u 14 sezona u seriji gostovale i neke poznate osobe iz svijeta šoubiza, među kojima se posebno izdvaja proslavljeni meksički redatelj Guillermo del Toro, koji glumi glavu obitelji McPoyle, zakletih neprijatelja družine iz Paddy's Puba koji su poznati po morbidnom običaju da šire lozu isključivo s članovima svoje obitelji. Osim Del Tora, tu su još i Jason Sudeikis, P. Diddy, Josh Groban (koji je inače tiha patnja Dee u seriji) te Sinbad, Rob Thomas i Scott Bakula koji glume parodirane verzije sebe.
„It's Always Sunny” je jedna posebna i originalna serija koju je gotovo nemoguće iskopirati i koja je zbog svog beskompromisnog pristupa crnom humoru dala novo značenje. Stoga je ili obožavate, ili mrzite. Jednostavno je ne možete tek pogledati s vremena na vrijeme kao neke druge humoristične serije, jer nikada ne znate hoćete li naletjeti na epizodu u kojoj članovi družine uništavaju život nevinom čovjeku, glume da imaju AIDS kako bi se progurali u redu za vodeni tobogan, ili jedu tjesteninu s komadićima kućnog ljubimca koji je preminuo od gladi.
Pratite Stil i na Instagramu!