‘Sluškinjina priča‘ za tešku noć: prve tri epizode ukazuju potencijal da četvrta sezona popularne distopijske serije bude bolja od prethodne dvije

Prije točno sedam dana HTV3 je emitirao film "Sluškinjina priča", premijerno prikazan na Berlinaleu 1990. godine. Bila je to prestižna produkcija onog doba, reflektirana u ekipi koja je ekranizirala istoimeni distopijski roman (1985.) iz pera kanadske spisateljice Margaret Atwood: režiser Volker Schlöndorff, scenarist Harold Pinter, glavne uloge Natasha Richardson, Faye Dunaway i Aidan Quinn.

Međutim, unatoč zvučnim imenima, film nije imao (pre)veliki odjek tijekom devedesetih. Trebalo je proći još par dekada da Atwoodičin bestseler postane alegorijski aktualan i relevantan s pričom o distopijskom, totalitarnom svijetu budućnosti, ambijentiranom u Gilead, društvo na teritoriju nekadašnjeg SAD-a pod vladavinom desničarske religiozne autokracije koja je rijetke preostale plodne žene pretvorila u građanke drugog reda, seksualne robinje i sluškinje.

Dogodilo se to 2017., nakon što je prema romanu snimljena serija "The Handmaiden's Tale" kreatora Brucea Millera, nastala u produkciji Hulua, s odličnom Elisabeth Moss kao sluškinjom June Osborne, te Josephom Fiennesom, Yvonne Strahovski, Samirom Wiley, Alexis Bledel, Ann Dowd, Maxom Minghellom i Bradleyjem Whitfordom u ostalim važnijim ulogama.

Serija je stigla u vrijeme kad je "peak TV" još bio na svome vrhuncu, k tome svega par mjeseci nakon što je prvi čovjek Gileada, pardon Amerike postao Donald Trump, a inauguracija novog predsjednika dobila odgovor u vidu masovnog "Women's March" protesta za prava žena, najvećeg u povijesti, pokrenutog zbog njegovih mizoginičnih izjava, tipa "grab her by the pussy".

Uspjeh prve i dosad najbolje sezone rezultirao je i dalje dovoljno zanimljivim, ali prilično neujednačenim i razvučenim sezonskim nastavcima koji su se poklopili s bujanjem #MeToo pokreta. Ipak, neovisno o tome, "Sluškinjina priča" nastavlja odzvanjati u uhu šire publike kao jedna od posljednjih velikih "peak TV" serija koja još traje.

To je razlog da se ovogodišnja četvrta sezona smatra najočekivanijom serijom u prvoj polovici 2021., a njezina premijera je zakazana za 29. travnja na HBO GO-u (premijerni datum na HBO-u je dan kasnije), dakle taman lijepo nakon što ju je fino najavio Schlöndorffov film.

Ozvučena hit-pjesmama poput obrade "(You Make Me Feel Like) a Natural Woman", "The Handmaid's Tale 4" opet ima dobar tajming budući da se od 2019. i treće sezone štošta toga izdogađalo u svijetu, uključujući i našu regiju, na temu "rape" (ne)kulture i seksualnog uznemiravanja (kampanja "Nisam tražila"). A ako je suditi po pogledane prve tri epizode, dobivene na recenzentski uvid, "Sluškinjina priča 4" je (opet) dobra, zasad naizgled s potencijalom da bude bolja od prethodne dvije sezone.

Priča je, čini se, opet najviše fokusirana na June, nakon što je u trećoj sezoni bila Serenina (Strahinski) koja je, pak, još uvijek snažan lik u "The Handmaid's Tale 4" i u jednoj sceni zvuči kao Catherine Tramell (Sharon Stone) u "Basic Instinct", parafrazirajući njezin upit u policijskoj postaji "Zar ćete me kazniti zbog pušenja?".

June se potvrđuje kao heroina i predvodnica pobunjenika s planom da "izvede svoje ljude iz tog groznog mjesta", Gileada koji "izvlači najgore od ljudi, a iz nje je izvukao najbolje". Junakinju pronalazimo ranjenu i u bijegu nakon kraja treće sezone zajedno s ostalim odbjeglim sluškinjama.

Scena bijega je na trenutak režirana poetsko-lirski, podsjećajući na sekvenciju iz druge sezone kad su sluškinje, za vrijeme kažnjavanja od strane Ujne Lydije (Dowd), snimljene s visina kroz kapi kiše. Sada njihove crvene halje u trku kroz snijegom ogoljenu šumu djeluju kao kapljice krvi snimljene odozgo, iz Božje perspektive.

Ovakvi prizori služe kao odmak od starozavjetne prizorne brutalnosti i nasilja iz okrutnog, dehumanizirajućeg "vrlog novog svijeta" kojeg ne nedostaje i u novoj sezoni (mučenja itd.), kao ni osjećaja ugroze i posvemašnje nesigurnosti.

Do treće epizode June će biti zarobljena i završiti u rukama Gileada, iako jedva da se u drugoj oporavila od trbušne rane. Treću epizodu je režirala Moss, pokazavši da i s druge strane kamere hvata srž "Sluškinjine priče" za tešku noć.